Za mjesto člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda ispred HDZ-a kandidirala se Diana Zelenika. Nasuprot već raširenom uvjerenju da navedena kandidatura ide na štetu Draganu Čoviću, ovdje valja konstatovati da ta kandidatura nimalo ne šteti Čoviću, već mu apsolutno ide u korist. Zapravo u toj kandidaturi krije se formula spasa za Dragana Čovića.
I Diana Zelenika i Dragan Čović dio su iste političke organizacije, odnosno dio HNS-a. Politička razlika između krajnjih ciljeva HDZ-a i HDZ 1990 nije prevelika u svojoj suštini. I jedna i druga stranka zalažu se za “legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda”, i za uspostavljanje navodnog balansa između etničkog i građanskog sa naglaskom na etničko predstavljanje.
HDZ 1990 i Diana Zelenika se ne protive se principu “legitimnog predstavljanja”, a sva kritika koja je od HDZ 1990 dolazila u vezi s tim na račun HDZ-a odnosila se na to što HDZ to “obećanje” nije ispunio, uz komentare o zanemarivanju položaja hrvatskog naroda u Republici Srpskoj i u kantonima gdje Hrvati nisu većina
Da suštinska razlika između HDZ-a i HDZ-a 1990 ne postoji barem kada je riječ o nastojanjima za “legitimnim predstavljanjem” zna i sam Dragan Čović, stoga uopće nije isključena mogućnost da upravo Čovic stane iza kandidature Diane Zelenike, tako što će joj džentelmenski ustupiti mjesto. To je uostalom Čoviću predložila i grupa visokopozicioniranih HDZ-ovaca, odnosno da se ispred HNS-a podrži Diana Zelenika, te da se takvim izbornom zajedničkog HNS-ovog kandidata eliminiše kandidat DF-a Željko Komšić.
Međutim, zašto bi to Čović uradio kada je politicki jači od Zelenike? Upravo zato što je politički jači. Tim potezom Čovic bi relaksirao odnose unutar HNS-a i otklonio optužbe da se radi o njegovoj prihvatnoj organizaciji sa jedne strane i sa druge strane uspostavio “svehrvatsko” jedinstvo nakon izbora, ali i pokazao da zbog svoje fotelje u Predsjedništvu BiH nije spreman dopustiti da Hrvatski narodni sabor ostane bez mjesta člana Predsjedništva BiH.
Neovisno o izbornom rezultatu Diane Zelenike kao zajednickog kandidata HNS-a (HDZ-a, HDZ 1990 i drugih), neovisno od izborne pobjede ili poraza tog kandidata, Čovic bi imao prijeko potrebno jedinstvo u HNS-u koji je uostalom formiran zbog uspostavljanja te vrste jedinstva unutar hrvatskih stranaka. Čović kao lider HNS-a može postupiti i suprotno od toga, međutim kao najodgovorniji ujedno će biti odgovoran i za rasipanje glasova. Politička odgovorost uvijek je na jačem, a ne na slabijem. Kada Čović kaže da su Bošnjaci najodgovorniji za pitanje opstanka BiH, on je apsolutno upravu jer su Bošnjaci politički jači od drugih. Isto pravilo vrijedi i unutar HNS-a. Prema tome, odgovornost je na njemu kao relativno jačem.
Pored toga Čović bi u Zeleniki imao i izlaznu strategiju za tiho povlačenje iz političkog života ukoliko procjeni da međunarodna zajednica neće tolerisati atak na ustavni poredak BiH. Treba imati u vidu i to da se Čović bori za treći mandat a sa jednog je smijenjen zbog sumnji u počinjeni kriminal, dok sa druge strane Zelenika uopće nema teret te vrste. Pa iako se ne odluči na povlačenje iz političkog života Čović bi osnazen “svehrvatskim jedinstvom” u HNS-u nakon izbora mogao visoko postavljati ljestvicu prilikom formiranja vlasti.
Dakle, ukoliko Čović posluša glasove razuma koji dolaze od jednog krila HDZ-a, podrška Zeleniki kao zajedničkom kandidatu mogla bi imati pozitivne posljednice po HNS. Uzimajući u obzir to da je Čović mudar političar, teško je vjerovati da će napraviti grešku koju je napravila ljevica nominirajući dva kandidata za mjesto člana Predsjedništva.
Ukoliko se pak Čović odluči da u ime HNS-a sam istupi kao kandidat to će sa druge strane povećati izglede kandidatu DF-a koji se mobiliše protiv Čovićeve kandidature.
N. H.
(Vijesti.ba)
