Naša mjera nije (evropski) svijet, nego (balkanska) kaljuža
Njegovi stariji stranački kolege po difoltu ne smiju se ni sjećati…
Dugogodišnjega gradonačelnika Dubrovnika Mata Frankovića (HDZ, zna se) najedili su nekidan novinski spinovi da HDZ gubi Grad ako se on opet ne kandidira. Jer da „HDZ nikad nije ‘osvojio’ Dubrovnik“, da „Dubrovnik nije plijen“, nego grad kojemu „se služi“, a svima koji žele ‘osvajati’ i ‘oslobađati’ poručuje da je to njihova stvar, a on će do zadnje sekunde mandata, kao što je to činio od prvoga dana istoga – „SLUŽITI“. Kao i svaki čovjek imao je grešaka, ali, kad se osvrne, i razloga za ponos: „…ostaju brojni projekti od škola, vrtića, cesta, pročistača, kanalizacijskog sustava, sportske infrastrukture itd“. Možda za neke to nije dovoljno, ali „ovaj Grad nije zaslužio da ga bilo tko, bilo koja stranka, smatra svojim plijenom“. „To mogu samo oni…“,nastavlja patetoklačiti,..“koji ga ne poznaju i smatraju sredstvom za osobne ciljeve. Oni koji ne vode računa što je naš Grad i što on znači svima nama, Hrvatskoj , ali i svijetu.“ Zaključuje: „NAŠA MJERA JE SVIJET, A NE KALJUŽA.“
I drugovi, kako li se ono zvahu, Jelić, Grill, Milković, Pavličević…, imali su – ma je li moguće u onim olovnim, dekadentnim, kroatocidnim socijalističkim samoupravnim vremenima!? – možda i više razloga za ponos na možda još i brojnije i vrednije projekte: od škola, vrtića, cesta, domova „narodnog“ zdravlja i bolnica, preko Čokolina, Pejtona, Kineskog zid, Sedam smrtnih grijeha, gruških nebodera i Nove Mokošice, do svih onih silnih hotela načičkanih od Babina kuka do Belvedera. Gradonačelnikova stranka, HDZ, i njihovo vjersko krilo, Crkva u Hrvata, uzurpirali su ratnu pobjedu nad tim sistemom 1990-tih i tome ratu, kroz koji su podvalili i kleroustašku kontrarevoluciju tobožnjoj Titovoj socijalističkoj revoluciji uvaljenoj u partizansku pobjedu u svjetskoj klaonici 1940-tih, slavodobitno nametnuli ime „Domovinski rat“. Time Gradonačelnikov državotvorni HDZ i njihova ratoborna Crkva poručuju nama (dubrovačkim) Hrvatima da se ono što smo imali prije nego su nas oni oslobodili nikako nije moglo krstiti svetom riječju „ Domovina“. Mlađahni Gradonačelnik se toga možda ne sjeća, a njegovi stariji stranački i vjerski kolege po difoltu ne smiju se sjećati, da je Dubrovnik u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj u sklopu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije imao privilegirani status, da smo mi Dubrovčani u neponovljivim i neprispodobivim 1970-tim i 1980-tim godinama imali deboto i višak domovinskog osjećaja. A jedina trajno nesretna društvena grupacija u Gradu i šire tada bili su rijetki kleroustaše i njima prispodobivi nacionalisti drugih vjerskih denominacija.
Razmaženi Dubrovnik na dostignutom stupnju društvenog razvitka u SR Hrvatskoj i SFRJ očekivao je puno više od stvarno doživljene društvene, svjetonazorske, pa i gospodarske degresije, mjereno evropskim vrednotama, kojima nezavisna Republika Hrvatska proklamirano teži. Tako da su danas i Dubrovnik i Hrvatska u relevantnom (evropskom) svijetu „male stvari“, pa se relativno uspješno možemo uspoređivati tek s neposrednim okolišem. Stoga, NAŠA MJERA NIJE (EVROPSKI) SVIJET, NEGO (BALKANSKA) KALJUŽA.
No, Gradonačelnik i HDZ i Crkva mogu biti mirni, ništa o ovemu ne znaju ni SDP-ovci, ni Srđevci, ni Vićanovci, ni Viktorija, ni Róko. A i što se moje malenkosti tiče, sva je prilika da ću i ovega puta u drugom krugu, za prvi ne garantiram, glasati za njega, kao najboljeg, odnosno najmanje lošeg kandidata.
Darko Kaciga Evropljanin
Glas Grada (Dubrovnik)
magazinplus.eu
