-TopSLIDEKolumne

Dodik sanja Transnistriju. Šta je to?

Transnistrija je jedna od “bolnih točaka” na postsovjetskom području. Za EU, to predstavlja prijetnju “zamrznutog sukoba” blizu svojih granica. Za Moldaviju, to znači komadanje zemlje, za Transnistriju, neizvjesnost budućnost, i za Rusiju – briga za sunarodnjake i, danas, za kontrolu.

Piše: Faris Marukić

“Dodik gura alternativnu poruku, gdje bi radije da vidi kako RS postaje Transnistrija ili Južna Osetija, samo da zaštiti svoje bogatstvo”, poručio je krajem prošle sedmice Gabriel Escobar.

Šta je Transnistrija?

Kada su neposredno pred raspad Sovjetskog Saveza, Rumunija i Moldavija postale bliski saveznici, počeo se koordinirano širiti strah da bi se Moldavija mogla ujediniti s Rumunijom.  Taj strah doveo je iscrtavanja etničkih i političkih granica, te su prosovjetske snage označile rijeku Dnjestar kao svoju unutrašnju granicu.  Nastala je Pridnjestrovska Moldavska Sovjetska Republika (područje Transnistrije). Socijalistička Republika Moldavija proglašava nezavisnost od SSSR-a 1991. godine, a Transnistrija slijedi taj primjer i proglašava  nezavisnost od Moldavije s Tiraspolom kao glavnim gradom.

Rusija je počela pomagati pobunjene milicije, te zaprijetila invazijom ako Moldavija ne prestane s borbom protiv odmetnutih teritorija. Prijetnja Rusije dovela je do prekida vatre u julu 1992. godine. Iako međunarodna zajednica univerzalno priznaje Transnistriju kao dio Moldavije, ta teritorija djeluje kao neustavna autonomna regija. Pokušaje da se ostvari neki vid pomirenja 2000. godine Ruska Federacija je potkopala  i pokušala progurati Kozakov plan, koji bi osigurao trajan status quo, pri čemu bi Transnistrija ostala autonomna oblast unutar Moldavije.

Trenutno nema međunarodno priznatih zemalja koje priznaju nezavisnost Transnistrije, što samo po sebi implicira da zemlja nije postigla nezavisnost. Abhazija, Južna Osetija i Nagorno-Karabakh oblasti sa sličnim međunarodnim položajem jedine su koje odmetnutu moldavsku regiju priznaju kao samostalnu. Konvencija iz Montevidea čl. 1D zahtijeva da zemlja ima kapacitet da uspostavlja međunarodne odnose, što odmetnuta regija trenutno nema. Ipak, ovakav pravni status ne sprječava Transnistriju u svom faktičkom postojanju. Nepriznata teritorija ima predsjednika,  parlament,stranke i izbore. Dozvoljeno je čak i djelovanje stranaka koje zagovaraju ujedinjenje sa Moldavijom.  Nekome ko nije upućen u navedena pitanja izgledalo bi da se radi o nezavisnoj, demokratskoj zemlji, što nije slučaj.  

Od februara  1996. do 2001. godine postojao je sporazum između moldavskih i transnistrijskih vlasti, prema kojem izvoz i uvoz robe Pridnjestrovske Moldavske Republike (PMR) ne podliježu moldavskim porezima – PMR-u je dodijeljeno pravo korištenja carinskog pečata Republike Moldavija na svojoj robi, a PMR dogovorili su se uspostaviti zajedničke carinske centre s Moldavijom na granici s Ukrajinom. Ukrajinska strana je 2006. godine donijela odluku da priznaje samo moldavsku carinu, što je izazvalo proteste Moskve.

Jedini kriterij koji  Transnistrija ispunjava u smislu težnji za ostvarenjem nezavisnosti jesu stalan teritorij i populacija. Održan je i nepriznati referendum o nezavisnost 2006. godine, na kojem se 92% izjasnilo da žele nezavisnost. Takav rezultat nije promijenio stanje stvari, te Transnistrija ostaje nepriznata zemlja unutar Moldavije. Ipak, Transnistrija ima svoju centralnu  banku, Pridnjestrovsku republikansku banku, koja izdaje tamošnju  nacionalnu valutu, pridnjestrovsku rublju, koja može da cirkulira samo na prostoru ove teritorije. Bez  obzira na sve blokade Transnistrija je uspjela da plasira svoje proizvode na tržišta Italije, Rumunije, Njemačke, Egipta, Grčke, Rusije, Bjelorusije, Ukrajini, pa čak i Moldavije, čiji je formalnopravno dio. Oružane snage Transnistrije broje cca. 5.000 pripadnika, s oko 20.000 rezervista.

Pored regularnih, u svom sastavu ima i specijalne jedinice, te avijaciju. Preuma izvještaju ruske Dume oo 200.000 stanovnika Transnistrije ruski su držaljani.

Transnistrija je jedna od “bolnih točaka” na postsovjetskom području.

Za EU, to predstavlja prijetnju “zamrznutog sukoba” blizu svojih granica. Za Moldaviju, to znači komadanje zemlje, za Transnistriju, neizvjesnost budućnost, i za Rusiju – briga za sunarodnjake i, danas, za kontrolu – navodi se u analizi OWP-a iz jula ove godine.

Svaka sličost Transnistrije sa planovima predsjednika SNSD-a i člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika za Republiku Srpsku je slučajnost.

Šalu na stranu, Transnistrija je krajnji cilj koji unutar naše zemlje Milorad  Dodik nastoji postići, jer mu daje punu kontrolu nad teritorijem Republike Srpske, koja bi samo formalno bila u sastavu Bosne i Hercegovine. Miloradova utopija se ne smije materijalizirati. Da bi se takvo nešto spriječilo potrebna nam je opsežna diplomatska aktivnost kako na Istoku, tako na Zapadu, jačanje i konsolidiranje probosanskog političkog bloka s jasnom agendom.

Politicki.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close