Napretkovi razgovori u Hrvatskoj, aktivnosti u BiH
O razgovorima vođenim s najvišim dužnosnicima Republike Hrvatske, ulozi Napretka i njegovim aktivnostima u intervjuu Dnevnom listu govorio je predsjednik Napretka Franjo Topić
U Hrvatskoj ste se sastali s ministricom Pusić i predsjednikom Josipovićem, govorili ste i o radu i aktivnostima Napretka. Koliko je rad, s obzirom na brojnost aktivnosti i posjećenost programa, priznat kroz potporu u financiranju?
Razgovarali smo o radu HKD-a Napredak i o ulozi koju ima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Napredak je vrlo poznat u BiH, nažalost malo je poznat u RH. Neki zaboravljaju da Napredak ima i 16 podružnica u Hrvatskoj te je i na taj način doslovno hrvatsko društvo, a ne samo hrvatsko iz BiH. Treba dodati da Napredak ima i podružnice u Austriji, Njemačkoj, Kanadi i SAD-u, koje su također veoma aktivne, npr. bečka podružnica već 14 godina organizira kurs njemačkog jezika za tridesetak studenta iz BiH i RH, a kanadska podružnica Hamilton priređuje uz ostalo već jedanaest godina uspješni dječji festival, u RH u Zagrebu imamo vrlo uspješan i bogat rad Napretka, splitska podružnica izdala je preko 200 knjiga, a kninska podružnica realizira većinu kulturnog života u Kninu itd. Npr. u Kreševu, Busovači i nekim drugim mjestima sve što se u kulturi radi to radi Napredak. Mislimo da se bi se bolje i pravednije trebalo vrednovati ono što Napredak ima i što je učinio samo u novijoj povijesti. Očito treba ponavljati stalno da je Napredak od obnove (1990.) organizirao je preko 800 koncerata, preko 500 izložbi i preko 7.094 manifestacije, što je, lako je se složit gotovo pa nevjerojatno, čime je Napredak izrastao u „kulturnog giganta“ (Gojer). Napredak više radi nego neke državne institucije koje imaju sve osigurano od prostora, plaća, režija i svega drugoga.
Stoga sam pitao uvažene sugovornike smatraju li uistinu važnim rad i ulogu Napretka? Treba reći da se mnogi naši djelatnici osjećaju poniženima da se njihov rad podcjenjuje i da se ne vrednuje ni blizu adekvatno rezultatima. Napredak puno znači za opstojnost Hrvata u BiH, a i od velike je važnosti i za Republiku Hrvatsku, jer Napredak dovodi mnoge zborove, pjevače, umjetnike i kazališne skupine u BiH, što je puno jednostavnije i jeftinije, nego da dolaze direktno iz Hrvatske. Na taj način radimo i za kulturu Hrvatske, a ne samo za Hrvate u BiH i za Bosnu i Hercegovinu.
Nadalje Napredak svojim radom i aktivnostima pomaže da mnogi bh. građani ljepše gledaju Hrvatsku i cijeli hrvatski narod. Zahvaljujući Napretku dolazi puno robe iz RH i mnogi Napretkovci kupovinom robe u BiH doprinose proračunu RH. Onda se Napredak skine s proračuna RH, a od svih Napretkovih projekata se podrži samo knjižnica s 220.000 KN, što je uistinu ponižavanje i obezvređivanje tisuće Napretkovih djelatnika i članova. Ne treba nam moralna i verbalna podrška, nego samo molitva i konkretna podrška. Napretku ne trebaju nikakve privilegije, ali bi trebalo uvažavati činjenicu da Napredak puno više radi nego mnoge vladine i nevladine organizacije kojima se daje stotine milijuna kuna.
Podrške na riječima uvijek ima, kao Dodikove za povrat Napretkovih domova u RS-u, no koliko ima konkretne podrške sa suživot i vraćanje života Hrvata u RS?
Osobno smatram kako je od krucijalne važnosti da nam se ljudi vrate. Crkve su uglavnom obnovljene, ali je svećenicima jako teško i bolno što na misama nemaju vjernika. Teško je biti župnik ako na misama imate 20 ili 30 ljudi. Živa crkva je daleko važnija od zgrada iako je, naravno, i obnova objekata dobra stvar.
Za nas je od posebne važnosti Bosanska Posavina. Tijekom nedavnog susreta sa hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem zamolili smo ga za potporu kod vlasti Republike Srpske za povrat Napretkovih domova u Bosanskom Brodu i Derventi. Tamošnja vlast i predsjednik RS-a Milorad Dodik obećali su svu pomoć Hrvatima, a Napredak već nekoliko godina pokušava vratiti te domove, međutim nema rezultata.
Interes je Napretka, a ja sam uvjeren da je to dobro i za sve građane drugih nacija, da se ti domovi vrate, pogotovo što oni propadaju već godinama. Imali smo čak neka obećanja za popravak i obnovu tih domova, ali ne može se ništa raditi dok ih se dadne na korištenje, kako je sad moguće. Očekujemo također pomoć za Napretkovu zakladu Otvorena kuća u Garevcu (kraj Modriče), za koju smo od Europske unije dobili određena sredstva, ali su potrebna i dodatna.
Spomenuli smo Hrvatsku, Republiku Srpsku, a što je s Federacijom, ima li potpore za Napretkov rad, jeste li zadovoljni raspodjelom sredstava?
Očito Vi to pitate ciljano jer znate da je i ta raspodjela vrlo upitna. Prije želim informirati javnost da je Sarajevski kanton najkorektniji, on Središnjici i knjižnici godišnje daje 83.000 KM i to daje redovito u mjesečnim ratama. Jest da je prije četiri godine bio veći iznos za 25%. Uz sav naš rad kod raspodjele sredstava treba uzeti u obzir i činjenicu da Središnjica u Sarajevu zapošljava 11 radnika. Godišnji rashodi Središnjice samo za režije i bez ikakvih projekata su 450.000 KM. Nažalost Federalna vlada nije na razini već davno dogovorenih i odobrenih sredstava. Za prošlu godinu je smanjila nacionalnim društvima 70% i to je doznačila tek u prosincu nakon brojnih intervencija. Napretku je od predviđenih 240.000 KM uplaćeno samo 76.000 KM. Federacija je primjer kako se ne uvažavaju rezultati rada. Jasno je da nema apsolutne pravde, ali postoji temeljna pravda i postoje određeni kriteriji. Jasno je također, da nikad nema dovoljno sredstava, ali i uravnilovka je velika nepravda. Nisu Messi i Zeba isti. A ovdje ispada da su isti, uz to ovdje često izgleda da se ne isplati raditi, jer što ćete raditi ako se ne vrednuju rezultati rada. Kod raspodjele sredstava trebaju se uvažavati rezultati iz prošle i iz prošlih godina. Razumijemo da uvijek ima više zahtjeva i želja od sredstava i mogućnosti. Pravednijom raspodjelom bi se potaklo organizacije i udruge da što više rade i da imaju što veći broj manifestacija. Uravnilovka je loša i destimulira one koji hoće i znaju raditi. Uz sve ovo neshvatljivo da je Grad Sarajevo izbrisao iz proračuna nacionalna društva. Mi tražimo dugo vremena da se napiše poseban zakon o nacionalnim društvima jer ona imaju svoje velike povijesne zasluge i država nije vratila veliku imovinu.
Četiri nacionalna i kulturna društva u BiH zajedno rade na digitalizaciji baštine. Jeste li zadovoljni međusobnom suradnjom kulturno-umjetničkih društava u BiH i općenito među kulturnim djelatnicima?
Digitalizacija kulturne baštine je jedan vrijedan i velik poduhvat koji će obogatiti građane Bosne i Hercegovine, te ih na ovaj način upoznati s kulturom drugih naroda kako bi suživot bio što bolji, kvalitetniji i kako bi jedni druge razumjeli. Poseban značaj ima za naše građane koji žive u inozemstvu, jer im je ovo lakši i brži način da dođu do željene literature. Potrebno je napomenuti da ćemo putem digitalizacije trajno spasiti naša izdanja, koja će omogućiti i budućim generacijama da upotrebljavaju našu stogodišnju građu. Na taj način smo ih zaštitili od propasti i zaborava. Mi iz Napretka planiramo digitalizirati naš Hrvatski narodni godišnjak koji izlazi još od 1907. godine i učinit ćemo sve da to i realiziramo, a onda ćemo to i objaviti na našoj web stranici kako bi bilo dostupno svima.
Što se tiče suradnje kulturnih društava i općenito kulturnih djelatnika ona postoji već dugo. Mi svi moramo funkcionirati zajedno jer nam je i cilj jedinstven, a to je da gradimo bolju budućnosti naše zemlje na zadovoljstvo svih naroda i građana.
(Dnevnik.ba)
