Nakon Tikrita se ide na Mosul – Teheran u ofenzivu pozvao elitne borce Hezbollaha i izbacuje SAD iz igre
Dok zapadni mediji navode kako je iračka ofenziva protiv militanata takozvane „Islamske države“ u Tikritu „pred samim završetkom“, kao npr.Usa Today koji piše da oko 20 000 pripadnika vojnih i paravojnih postrojbi, kao i 3 000 pripadnika specijalnih snaga polako napreduju prema središtu grada gdje se još skriva oko 70 militanata ISIL-a, s druge strane irački ministar obrane Khalid Al-Obeidi izjavljuje kako su iračka vojska i provladine milicije preuzele potpunu kontrolu nad Tikritom, glavnim gradom provincije Salahuddin.
Iračke snage su u petak vodile borbe protiv peostalih terorista u Tikritu, ali su veliki problem predstavljale mine kojih je u samom gradu postavljeno negdje oko 10 000.
„Islamska država je napravila vrlo složenu mrežu mina, ali imamo inženjerske postrojbe koje rade vrlo tešku zadaću čišćenja ulica“, izjavu iračkog časnika prenosi Al-Alam.
Dok inženjeri uklanjaju eksploziv, lokalne sunitske i dragovoljačke šiitske milicije i vladine snage bombardiraju preostale položaje ISIL-a i upuštaju se ulične borbe.
Visoki vojni zapovjednici oslobađanje pretežno sunitskog Tikrita vide kao korak dalje ka zazimanju Mosula, grada na sjeveru Iraka koji je nekada imao dva milijuna stanovnika.
Istovremeno su kurdske snage Pesmerge uspjele osloboditi selo Basheer u pokrajini Kirkuk. U selu Basheer dominiraju Turkmeni i nakon ulaska Peshmergi su podigli iračku zastavu iznad najveće zgrade u naselju.
U petak ujutro s Kurdi pokrenuli vojnu operaciju oslobađanja tog sela, što se smatra početkom protjerivanja terorista ISIL-a iz cijele pokrajine Kirkuk.
Na bojištu oko Tikrita se u petak opet pojavio zapovjednik Quds snaga Iranske revolcionarne garde, general Qassem Suleimani, koji je viđen u društvu Hadia Ameria, čelnika iračkih šiitskih Badr milicija koje sudjeluju u vojnim operacijama oslobađanja Tikrita i pokrajine Salahuddin.
Kao što je poznato, iračke šiitske milicije i iranski dragovoljci imaju veliku ulogu u kampanji oslobađanja Tikrita, ali se prešućuje uloga Hezbollaha, koji je također poslao svoje borce Irak. Poznato je da su elitne postrojbe Hezbollaha posebno obučene i za urbani način ratovanja, a njihova pomoć je bila i od presudnog značaja za pobjede sirijske vojske čija vojna doktrina nije posebnu pozornost pridavala borbama naseljenim poručjima i zbog toga je imala velikih poteškoća na početku pobune.
Čelnik Hezbollaha, Seyyed Hassan Nasrallah, prije mjesec dana je za PressTV priznao da se libanonski pokret otpora bori i protiv terorista „Islamske države“ u Iraku.
„Mi o Iraku nismo mogli govoriti ranije, ali tamo imamo ograničenu prisutnost zbog osjetljive faze kroz koju ta zemlja prolazi. Pozivam sve one koji su nas pozivaju da se povučemo iz Sirije da nam se pridruže u našoj borbi u Siriji, Iraku i svugdje gdje se moramo suočiti s terorističkom prijetnjom, jer je to pravi način da se obrani i Libanon“, rekao je Hassan Nasrallah.
Nasrallah je tada kritizirao Jordan za dvostruke standarde u borbi protiv terorizma, rekavši „kako su sve terorističke skupine iste i da se Jordan ne može boriti protiv ISIL-a u Iraku i podržavati Al Nusra Front u Siriji, jer su te terorističke skupine dva lica iste medalje.”
„Al Nusra Front i ISIL su terorističke skupine koje imaju istu bit, ideologiju, kulturu i metodologiju“, rekao je lider Hezbollaha, dodavši „kako je jedina razlika između njih u liderstvu, ali oni su u biti jedno te isto“.
Nekoliko arapskih zemalja, uključujući i Jordan, članice su američke vojne koalicije koja navodno provodi zračne udare na položaje ISIL-a u Siriji, ali bez odobrenja iz Damaska i mandata UN-a.
„To su iste arapske zemlje koje se optužuju za potporu teroristima u Siriji i Iraku, gdje ISIL za sobom ostavlja pustoš. Kako to da zemlje Perzijskog zaljeva sudjeluju u kampanji pod vodstvom SAD-a, a istovremeno daju novac i oružje Al Nusra Frontu? Kakva je to logika?”, dodao je Nasrallah.
Vođa šiitskog libanonskog pokreta je izjavio da je Izrael jedina zemlja Bliskog istoka koja ima koristi od ISIL-a.
„Cijeli svijet ISIL-u vidi veliku prijetnju, osim Izraela, jer je program te terorističke skupine izuzetno koristan za Izrael“, tvrdi Hassan Nasrallah.
Dakle, prije mjesec dana lider Hezbollaha priznaje da njegovi borci sudjeluju u borbama protiv militanata „Islamske države“ u Iraku, što je u stvari samo službena potvrda onoga što se moglo i pretpostaviti.
Međutim, sada kada nakon oslobađanja Tirkita posve sigurno predstoji ofenziva na Mosul, grad u kojem su islamisti prošlog ljeta i krenuli u svoj veliki osvajački pohod, situacija se prilično zakomplicirala novom izjavom koja stiže iz Teherana.
Naime, Hezbollah će poslati 800 ljudi da se zajedno s iračkim snagama bore protiv militanata „Islamske države“ koji kontroliraju Mosul.
To se izravno kosi s američkim planom prema kojem su Mosul trebali osloboditi irački Kurdi predvođeni američkim instuktorima i uz podršku zračnih udara takozvane „Međunarodne antiterorističke koalicije“.
Nakon bitke za Tikrit, Teheran je navodno pozvao vođu Hezbollaha Hassana Nasrallaha da pošalje obučene borce da se pridruže vojnoj kampanji oslobađanja Mosula, a to je bilo moguće prema sporazumu o suradnji u borbi protiv terorizma kojeg su u prosincu 2014. na sastanku u Teheranu potpisali irački ministar obrane Khalid Al-Obeidi i iranski ministar obrane general Hossein Dehqan.
Khalid Al-Obeidi, sunit iz sjevernog grada Mosula koji je pod kontrolom tzv. „Islamske države“, tada je rekao „kako ne vidi nikakvu drugu opciju nego suradnju i biti na istoj strani s Iranom s kojim će zajedno iskorijeniti teroriste“.
Iako je Amerika već tada imala oko 1 500 vojnika na terenu u Bagdadu i Erbilu, te još 350 u zrakoplovnoj bazi Al-Asad u pokrajini Anbar, a najavljen je dolazak i dodatnih 1 300 vojnika u siječnju, uključujući i 1 000 vojnika iz 82. Zrakoplovne divizije, iračka vojska se usredotočila na suradnju s Iranom.
Sada televizija Al-Jadeed izvještava kako je Nasrallah pristao poslati 800 ljudi iz svojih elitnih postrojbi koji će sudjelovati u skoroj ofenzivi na Mosul.
Borci Hezbollaha će s lakim naoržanjem ući u Irak u sljedeća dva tjedna, a kada stignu Iran će ih opremiti s teškim oružjem.
Odabrani borci Hezbollaha će biti stacionirani u iračkom gradu Samari, gdje će izraditi plan za napad na Mosul.
Iranci već imaju operativni centar u Samari na čelu s generalom Qassemom Suleimanijem, zapovjednikom iranskih Quds snaga.
Teheran gotovo sigurno želi voditi bitku protiv ISIL-a, a borce Hezbollaha vidi i kao sredstvo odvraćanja američkih snaga da se uključe u kopnene aktivnosti u vojnoj kampanji za oslobađanje Mosula.
Naravno da je nemogće da američki vojni instruktori i specijalne snage na terenu zajedno vode operacije s borcima skupine koju su proglasili „terorističkom organizacijom“. Međutim, ovdje se otvara jedno drugo pitanje: kako će reagirati Massoud Barzani i irački Kurdi, koji su do sada račnali na američku pomoć, pa čak i savezništvo u kopnenim operacijama.
Ovaj plan Teherana pokopava napore Washingtona da bude vojno prisutan u Iraku, ali može pojačati napetosti između Bagdada i Erbila, prijestolnice iračkih Kurda. Naime, irački Kurdi su planirali da oni budu glavni akteri u kampanji oslobađanja Mosula, jer bi se tako izravno povezali sa sirijskim Kurdima iz sjeveroistočne sirijske provincije Hassakah, a poznato je i da Massoud Barzani želi imati utjecaj u što više kurdskih područja u cijeloj regiji. To je samo jedan od niza razloga zbog kojih je i pristao na blisku suradnju s Washingtonom.
Nema sumnje da će nedavna odluka Teherana da izravno intervenira u borbi protiv terorizma Iraku i dolazak elitnih snaga Hezbollaha koje bi trebale sudjelovati oslobađanju Mosula prisiliti Massuoda Barzanija i Baracka Obamu da revidiraju svoju strategiju. U protivnom bi svjedočili scenariju da plan za oslobađanje Mosula zajedno pripremaju irački, kurdski, iranski i američki časnici, a da im pomažu Hezbollah i zapovjedici lokalnih šiitskih i sunitskih milicija iz Iraka, što je nemoguće, barem kada je SAD pitanju.
S druge strane, visoki kurdski dužnosnik Mahmoud Osman u intervjuu kojeg je dao za Kurdpress kaže „da bi upravo Iran mogao odigrati ključnu ulogu u zbližavanju Bagdada i Erbila“, a njegov je stav od ključne važnosti kako ne bi došlo do otvorenog sukoba na terenu, uzmemo li u obzir činjenicu da su Iranci već prisutni u Iraku.
Istaknuti kurdski političar smatra da Iran može odigrati ulogu posrednika u rješavanju napetosti i sporova između iračke središnje vlade i kurdske vlade na sjeveru.
Mahmoud Osman je rekao kako dvije vlade još nisu rješile sporove oko proračuna i statusa Peshmerga postrojbi, prava na naftu i plin, kao ni udjela Iračkog Kurdistana u državnom proračunu.
Kurdpress: Koji su razlozi sve dublje krize između Erbila i Bagdada?
Mahmoud Osman: Sporovi između Erbila i Bagdada su dublji od onoga što govore političari i državni mediji. Jedan od sporova je članak 140. koji određuje službene granice regije Kurdistan, što je od velikog značaja za Kurde, ali nije provedeno u praksi. Tu su poslovi oko prava na naftu i plin i proračun za Peshmerga postrojbe, tako da je trenutni dogovor između Kurdistanske regionalne vlade i iračke središnje države privremen. Korijen problema je u stavovima dviju strana. Bagdad ne vjeruje u federalizam i ne želi da Kurdi imaju svoje vojne snage i izvoze svoju naftu samostalno.
Kurdpress: Hoće li, po vašem mišljenju, treća strana kao posrednik smanjiti sporove?
Mahmoud Osman: Irački Kurdistan je područje gotovo neovisno i ima samostalnu samoupravu, međutim, zbog trenutne situacije samo Iran može igrati ulogu posrednika, jer ima vrlo bliske i dobre odnose s Kurdistanskom regionalnom vladom i iračkom središnjom državom. I u prošlosti se dio problema između Erbila i Bagdada riješio iranskim posredovanjem. Pitanje je, međutim, hoće li Iran odigrati tu ulogu u ovoj situaciju ili ne.
Kurdpress: Može li Turska, kao Iran, imati takvu ulogu?
Mahmoud Osman: Ne, Turska to ne može zbog svog regionalnog položaja, jer Turska nema dobar odnos s Irakom, kao ni s jednim dijelom sunitskih Arapa.
Kurdpress: Koji je razlog višegodišnje napetosti Erbila i Bagdada oko izvoza nafte?
Mahmoud Osman: Irački Kurdistan je probleme mogao izbjeći da se u izvozu oslonio na Iran, jer Teheran ima dobar odnos sa svima. Međutim, izvoz nafte preko je išao preko Turske, te stvorio probleme za koje ne postoji jamstvo da će se skoro završiti.
Kurdpress: Koji je razlog da naftni sporazum između Kurdistana i središnje vlade u Bagdadu nije proveden?
Mahmoud Osman: U stvarnosti nijedna od dvije strane nije bila voljna riješiti taj problem. Tu su i nejasne pojedinosti sporazuma koje su stvorile nove probleme. Sporazum je trebao biti napisan detaljno, a on je općenit i nejasan. Međutim, sada je glavni problem u tome što su obje strane u ratu s ISIL-om i sve snage trebaju biti ujedinjene da se završi rat i ukloniti prijetnja „Islamske države“. Osobni prioriteti sada moraju biti ostavljeni po strani.
Dakle, po mišljenju Mahmouda Osmana i političari oko Massouda Barzanija i vlada u Bagdadu bi prvo trebali surađivati na bojnom polju, a kada se porazi ISIL potražiti pomoć Irana i za pregovaračkim stolom doći do dugoročnog rješenja za sporove koji opterećuju odnose Erbila i Bagdada. Konačno, sada je tu i Hezbollah, a nema sumnje da će to biti kap koja će preliti čašu i uskoro će se oglasiti i Saudijska Arabija i Izrael. Hoće li SAD dozvoliti takav razvoj događaja, teško je reći, ali da se Iran nametno kao regionalna sila koju nitko više ne može ignorirati, to je neupitno.
Vezano za temu:
Iran uništio laž o ISIL-u kao “mitskoj vojsci” i ugrožava američke planove u Iraku
„Crni vikend“ za ISIL u Iraku i Siriji
ISIL-ov kraj u Tikritu – Islamisti dogovaraju bijeg kroz iračku provincij Anbar
Iranski general Qassem Suleimani 13. 03. 2015. na bojištu blizini Tikrita:
Iran and Iraq Deepen Defense Ties, Sign Pact
Hezbollah to Send Forces to Fight ISIL in Iraq
