Skoro deset punih mjeseci prošlo je od Općih izbora, održanih u oktobru prošle godine, ali i dalje nije formirana vlast kako na federalnom, tako i na državnom nivou.
– Narodski kazano, tražili ste – gledajte. Ili drugim riječima, za njih ste glasovali, sada ubirite plodove onoga što ste sami posijali – kazao je za Vijesti.ba politički analitičar i ugledni sveučilišni profesor Slavo Kukić.
Odgovorne sve tri filozofije
Ti plodovi, kako je rekao, iz pozicije zdrava razuma – i više su nego poražavajući.
– Jer, posljedice onoga što ste učinili u listopadu prošle godine, ali i sve izbore prije njih, trpjet ćete sami – na način da će nas biti sve manje, da će nam djeca i unuci, ili i mi sami, sve češće pakirati kofere i odlaziti s kartom u jednom smjeru, da će ova zemlja sve manje biti i bošnjačka i srpska i hrvatska, a postajati zemlja staraca koji zadnje godine svoga života ne žele otići, nego u njoj provesti posljednje dane svoga života – kaže Kukić.
Navodi da je od onih koji, uključujući i vrijeme rata, 30 godina razgrađuju ovu zemlju, doista neozbiljno bilo očekivati da bi preko noći mogli biti zainteresirani za budućnost i te zemlje i njezinih građana.
– I neozbiljno bi bilo upirati prstom u bilo koga od njih ponaosob. Jer, za stanje koje imamo – da, među inim, nemamo vlast ni deset mjeseci nakon parlamentarnih izbora – odgovorne su podjednako sve tri dominantne etnonacionalističke filozofije, svaka od njih na svoj način, dakako – govori Kukić.
Profesor se osvrnuo na izjavu lidera HDZ-a Dragana Čovića da vlast na oba spomenuta nivoa neće biti formirana barem do polovine septembra, za kad je zakazan Kongres SDA. Ovakve Čovićeve prozivke odbacio je predsjednik SDA Bakir Izetbegović, koji je rekao da se na taj način SDA-u spočitava da je kriva za krizu u formiranju vlasti.
– Ma to su klasične floskule koje se mogu prodavati samo neupućenima ili nedovoljno inteligentnima. Ali, na ruku im ide činjenica da ovoj zemlji ne nedostaje i takvih. Naprotiv. Što se, pak, međusobnog nabacivanja loptica između Čovića i Izetbegovića tiče – koje se u javnom prostoru pokušavaju prikazati kao izraz međusobnog neslaganja i optužbi za najnoviju krizu u formiranju vlasti – mislim da ta činjenica ne brine ni jednog ni drugoga – navodi Kukić.
Naprotiv, nastavlja, status quo odgovara i jednom i drugom.
– Zašto bi se, recimo, Izetbegoviću žurilo da formira novu vlast? Podsjetimo se, u postojećoj strukturi on svoju moć dijeli s Radončićem i njegovom strankom. U novoj strukturi dio postojeće moći će morati ustupiti i Komšiću i njegovom DF-u. Jasno je da to nije scenarij kojemu je on specijalno raspoložen aplaudirati. Doduše, može se postaviti i pitanje zašto mu je Komšić uopće bio potreban? Objektivno, zbog odnosa moći u strukturama vlasti – nije. Ali jeste zbog druga dva detalja – prvo, da DF i Komšića prikaže dijelom ukupne bošnjačke kvote, i drugo – da njegovim uvlačenjem stvori percepciju kako mu je od razine moći važnija općebošnjačka sloga – potcrtava Kukić.
Objektivno, dodaje, “i u jednom i drugom je uspio, u javnom prostoru stvorio je percepciju – usprkos pokušajima lidera DF-a da danas emitira poruke kojima bi takvu percepciju amortizirao – da Komšić i nije tvrd orah i da ga se, slično kao danas, uvijek može strpati u džep”.
Mučnine ima isključivo Dodik
– A ako je stanje takvo, zašto bi navrat-nanos poduzimao akcije kojima će za svoju partiju i sebe osobno samo proizvesti negativne učinke. Status quo je, hoću reći, za njega i SDA scenarij na čiji što duži život vrijedi igrati – naglašava Kukić.
Takvom scenariju, ističe naš sagovornik, zainteresiran se specijalno nije suprotstaviti ni lider HDZ-a.
– U postojećoj strukturi, naime, on ima kontrolu nad svim bitnim procesima i na razini zemlje i na razini Federacije. Kontrolira i financijsku i pravosudnu vertikalu, svoju moć ne dijeli sa članicama HNS-a – jer, prisjetimo se, pozicije koje drugi posjeduju osvojili su sami, izvan HNS-a. I status quo je i njemu najprihvatljiviji scenarij. A održava ga pričom kako nove vlasti na razini Federacije nema bez promjena Izbornog zakona i time, objektivno, amortizira i nezadovoljstvo među drugim članicama HNS-a, posebno onima koje očekuju dio kolača u novoj raspodjeli moći – govori profesor Kukić.
Istina je jedino, napominje, da Dodik insistira da na poziciji predsjedavajućeg Vijeća ministara bude bivši ministar financija u Vladi RS-a.
– Zašto? To je drugo pitanje i njime se u ovom momentu ne bih bavio. Sve ostalo je fingiranje – i priča o poštivanju Ustava i zakona, kao uvjetu bez kojeg nema ni Vijeća ministara, i priča o Izbornom zakonu, bez kojeg nema Vlade Federacije. Jer, o tome sam već govorio, formiranje nove vlasti nije nešto što remeti san ni Izetbegoviću ni Čoviću. Ako tko zbog toga ima mučnine, onda je to isključivo Dodik. Jer, vrijeme prolazi a žetva, na koju je u državnim institucijama računao, izostaje. Nema kontrole OSA-e, izvan njegova utjecaja bi, budući je raspisan natječaj za direktora SIPA-e, definitivno tijekom ovog mandata mogla ostati i SIPA. Vrijeme nije na njegovoj strani ni što se tiče državnog Suda i Tužiteljstva, različitih agencija i javnih poduzeća i slično. I budemo li svjedočili novim talasanjima u vezi s tim, ona će dolaziti isključivo iz kabineta Milorada Dodika i njegova interesnog kruga – jasan je Kukić.
Prokomentarisao je i koliko je realna nova parlamentarna većina na nivou BiH, gdje bi umjesto SNSD-a bio SDS.
– Tehnički, takva mogućnost nije isključena. Jer, Vijeće ministara se bira u Zastupničkom domu državnoga Parlamenta. Istina, i tamo je, uz opću, potrebno osigurati entitetsku većinu – a ona u ovom momentu ne postoji. No, tko zna, u politici je moguće svašta – jer, sfera politike je, pokazalo se to na stotine puta do sada, sfera najnemoralnije trgovine – rekao je Kukić.
Stvarno, međutim, poručuje, ako bi se takva mogućnost i pretpostavila, njome se ne bi dobilo baš ništa.
– Jer, SNSD-u u tom slučaju ostaje mogućnost totalne blokade državnoga Parlamenta preko Doma naroda. A to, što se mene tiče – iako, nisu rijetki ni oni kojima to nije problem jer, kažu, Parlament je blokiran i prethodne četiri godine pa smo preživjeli – nije scenarij koji može biti rješenje – zaključuje Kukić.
