„KONSTITUTIVNOST“ NARODA NA BOSANSKI NAČIN
Konfuziju u prepoznavanju ko je u BiH Hrvat, ko katolik, ko Srbin, ko pravoslavac i sl, učinilo je uvođenje pravno-političkog pojma „konstitutivni narodi“. Osvrčući se na to isključivo s historijskog gledišta treba ukazati na krajnji apsurd, kao što je i apsurd identificiranje svih bosanskih katolika s Hrvatima kao i pravoslavaca sa Srbima. Naime, apsurdno je govoriti o konstitutivnosti nekoliko naroda u zemlji koja iza sebe ima hiljadugodišnju političku historiju, koja je preko pola milenija bila samostalna država, imala svoje vladare, državne simbole, vojsku, i što je najvažnije, imala je svoj vlastiti natod, a to su bili dobro znani Bošnjani, danas zvani Bošnjaci ili Bosanci.
Kasnije doseljeni stranci nisu imali šta konstituirati da bi ih se smatralo nekakvim konstitutivnim narodima. To bi eventualno imalo opravdanje da je neki od njih doseljenjem u Bosnu donio u „miraz“ dio svoje države, odnosno određeni teritorij. Koliko se zna, to se nije desilo jer se Bosna i Hercegovina i danas stere u onim granicama kakve su bile u doba njenih banova i kraljeva prije 7, 8, 9, 10 i više stoljeća. Kolika je konfuzija u vezi s tim pokazuje primjer da se „konstitutivnim“ smatraju i oni Srbi i Hrvati koji su u Bosnu došli prije koju godinu ili koji se danas dosele, iako s Bosnom nemaju ama baš ništa.
S historijsko-pravnog gledišta taj vid konstitutivnosti je nemoguće objasniti. Pozadina toga su svakako politički motivi, mada se u Bosni o tome nije nikada niko pitao. To je posljedica starih velikodržavnih nacionalostičkih aspiracija susjednih zemalja prema Bosni, što je bila karakteristika svih proteklih vremena i režima.
Ne može se, međutim, nijekati historijska činjenica da se u tursko doba ovdje doselio znatan broj Srba, Hrvata i Cnogoraca. Oni sa starosjedilačkim muslimanima, katolicima i pravoslavcima danas čine realnu demografsku sliku Bosne i Hercegovine koja razumnom čovjeku ni po kojoj osnovi ne smeta. Višenacionalnost je karakteritika mnogih zemalja u svijetu, pa i onih u našem najbližem susjedstvu, u kojima uz dominantan tamošnji državotvorni narod ima i Bošnjaka (Bosnaca), koji su se tamo doselili prije puno stoljeća ali ih se ne smatra „konstitutivnim“, u nekim slučajevima čak ni nacionalnom manjinom. Kako god ima historijskog opravdanja da se konstitutivnim u Bosni i Hercegovini smatraju narodi susjednih zemaalja, toliko ima opravdanja da se u njima smatraju Bošnjaci, odnosno Bosanci, bez obzira kojoj vjeri pripadaju.
I na kraju, danas govoriti o konstitutivnosti naroda u jednoj sredini, odnosno državi, kakav je slučaj u BiH, govoriti uopće o vjerskoj, nacionalnoj ili rasnoj razlici među ljudima, nepojmljivo je i civilizacijski je davno prevaziđeno. Svijet živi u vremenu građanskog društva, a kod nas neke snage po tom pitanju žele nas vratiti koju stotinu godina unazad.
(Iz knjige: E. Imamović, Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1998
Slika: Krunidbeno mjesto bosanskih kraljeva, Mile – današnji Arnautovići kod Visokog)
