Na današnji dan rođen genije fizike – Isak Njutn

Isaac Newton (Isak Njutn) (4. januara 1643 – 31. marta 1727) je bio engleski fizičar, matematičar i astronom. Mnogi ga smatraju jednim od najutjecajnijih i najvažnijih naučnika svih vremena i kao ključnom figurom u naučnoj revoluciji. Njegovo djelo “Philosophiae Naturalis Principia Mathematica” (“Matematički principi prirodne filozofije”), prvi put objavljeno 1687. godine, postavlja temelje većine klasične mehanike. Newtonova Principia koja je formulisala zakone gibanja i univerzalne gravitacije, predstavlja dominantni pogled naučnika na fizički svemir za naredna tri vijeka. Nakon Keplerovog izvođenje zakona planetarnog kretanja iz njegovog matematičkog opisa gravitacije, Newton otklanja posljednje sumnje o valjanosti heliocentričnog modela svemira. Izrađuje prvi praktični reflektujući teleskop i razvija teoriju boja na osnovu posmatranja razlaganja bijele svjetlosti u mnoge boje vidljivog spektra, pri njenom prolasku kroz prizmu. Također je formulisao empirijski zakon hlađenja a proučavao je i brzinu zvuka. Pored rada na računu, kao matematičar, Newton je doprinjeo i proučavanju potencijalnih redova, generalizovao binomni teorem za necijele eksponente i razvio metoda za aproksimaciju korijena funkcije. Pored rada na polju matematike, Newton je posvetio mnogo vremena za proučavanje alhemije i biblijske hronologije, ali većina njegovog rada u tim područjima je ostala neobjavljena do dugo nakon njegove smrti. U kasnijem dijelu života, postaje i predsjednik Kraljevskog društva a služi i britanskoj Vladi kao upravnik a obavlja i ulogu prvog čovjeka kovnice novca.

Djela

1687 napisao je “Philosophiae naturalis principia mathematica”. U tom djelu je ujedinio istraživanja Galileo Galileia i Johannes Keplera u jednu teoriju gravitacije i postavio je osnovu klasične mehanike u kojoj je formulirao tri osnovna zakona kretanja. Djelo “Optics” koje je objavljeno 1704. opisalo je da se svjetlost sastoji od sitnih čestica (koruspukula).

Doprinos fizici

U domenima istraživanja, prvo se upustio u razmatranje zakona prirode i matematike, kada je formulisao mnoge naučne principe, koji će kasnije postati osnov njegovih uspjeha. Do univerzalnog zakona gravitacije, došao je kroz korespodenciju sa Robertom Hookom (Hook tvrdi da je Newton prisvojio njegove rezultate istraživanja) 1680. Nakon nagovora Edmonda Halleya 1684, da iznadje kako se planete kreću po eliptičnim putanjama, prema Kepleru, Newton je odgovorio da je to na osnovu zakona gravitacije. Zatim je ponovo izračunao svoje dokaze, koje je publikovao u “Philosophiae Naturalis Principia Matematica”. Ovim zakonom gravitacije pretpostavlja se da se sva tjela privlače medjusobno silama srazmjernim njihovim masama a obrnuto kvadratima njihovih rastojanja. Time je Newton uspio da objasni Keplerove eliptične putanje planeta oko Sunca. Na bazi Galilejevih nalaza, Newton je, takodje, prikazao zakone kretanja, po kojima Zakon inercije kaže: “da tijelo u stanju mirovanja ili kretanja pravolinijski pri konstantnoj brzini teži da nastavi to stanje sve dok ga druga sila ne izvede iz toga stanja”. Po drugom zakonu kretanja, sila koja uzrokuje kretanje ravna je proizvodu mase i ubrzanja, a treći zakon kretanja glasi da je sila akcije ravna sili reakcije. Izradio je prizmu kojom je Sunčevu svijetlost razložio na crvenu, žutu, zelenu, plavu i ljubičastu i nazvao ih spektrom. Newton je 1660. godine renovirao Galilejev teleskop, kojim je otklonjen problem aberacije. Newton je u nauci prihvaćen kao jedan od najvećih umova svih vremena, mada ima dokaza da se za svoja ostvarenja nije baš namučio, dosta je uzeo od drugih (Huygens, Hooke, Galileo). Međutim, jednom stečeni imidž, makar i bez stvarne podloge, teško se menja. Slično će kasnije biti pomenuto i pri prikazima Thomasa Edisona, Guglielmo Marconija i Alberta Einsteina.’