Piše: mr. Alen Zečević
Na današnji dan, ravno prije 438 godina, dakle 13. oktobra 1579., u Carigradu, za vrijeme ezana učenog sa munara Aja Sofije, oči je sklopio i otisnuo se na put povratka svome Gospodaru najslavniji veliki vezir Osmanskog carstva, naše gore list, Bošnjak, Sokolović Mehmed-paša.
Iako se ponegdje navodi 11. oktobar kao datum Mehmed-pašine smrti, historičar Ahmed Refik, precizira pa navodi 13. oktobar.
Nož, zariven u njegove grudi, veli Ahmed Refik, djelo je nekog njegovog zemljaka kojeg je ugostio na svom divanu u saraju na Kaba Sakalu.
Niko, ni prije, ni poslije njega, nije Carstvom upravljao umijećem i znanjem kakvo je imao Sokolović.
Vijest o njegovoj nasilnoj smrti u tugu je zavila cijelu prijestolnicu.
”Spontana, gotovo opća žalost”, zapisao je Ahmed Rasim u svojoj Osmanskoj historiji, ”zavladala je vojskom i može se reći da nije bilo duše koja nije za njim zaplakala.”
Sokolović je jedna od najpoznatijih ličnosti koje su obilježile historiju Osmanskog carstva. Bio je Bošnjak porijeklom, iz Podrinja. Iako postoji jedno neutemeljeno mišljenje prema kojem su pojedinci koji su putem adžami-oglana zauzeli velike položaje na carskom dvoru bili oni koji su prevodili na islam ljude u svojim krajevima, to se naučno može odbaciti s obzirom da su krajevi iz kojih je potekao i Sokolović već 120 godina prije njega bili zahvaćeni procesom prihvatanja islama.
Mehmed-paša je kao mladić u vrijeme Sulejmana Veličanstvenog bio obrazovan dvorjanin koji je u pohodu na Ugarsku stekao značajno vojničko iskustvo. Na početku je bio carski kapidžibaša (zapovjednik dvorske straže), a tri godina kasnije, nakon smrti admirala Hajrudina Barbarose, postavljen je na njegovo mjesto kao kapudan-paša. Mehmed-paša se istakao kao odličan vojskovođa u pohodu na Perziju, pa je 1555. godine dobio rang trećeg vezira carstva. Vrhunac svoje vojno-političke karijere Mehmed-paša je doživio deset godina kasnije, kada je 1565. godine imenovan na položaj velikog vezira. On je bio glavni stub Osmanskog carstva, pored sultana Suljemana Veličanstvenog. U tom zvanju je ostao i nakon sultanove smrti. Vještim prikrivanjem Sulejmanove smrti pune tri sedmice Mehmed-paša je izbjegao veće nemire u prijestolnici i tajno obavijestio nasljednika Selima da dođe u Beograd.
Dolaskom Selima II na mjesto sultana, Sokolović je u svojstvu velikog vezira zapravo bio stvarni vladar Carstva. Mehmed-paša je pao kao žrtva zavjere 1579. godine, kada ga je u njegovom saraju ubio nepoznati derviš iz Bosne. Službujući za vrijeme Sulejmana Veličanstvenog, Mehmed-paša je uspio reorganizirati Osmansko carstvo i od njega stvoriti najmoćniju vojnu silu tog vremena. Za svoga života podigao je mnogo sakralnih objekata iz svoga vakufa.
U svome rodnom selu Sokolovići kod Rudog dao je novac da se izgradi džamija sa mektebom, musafirhana i vodovod. Svoje zadužbine podigao je u Beogradu i Banatu, a u Bosni je podigao nekoliko mostova. Svakako da je najznačajniji i najljepši od njih ćuprija na Drini u Višegradu. Da je Mehmed-paša Sokolovi vladao u duhu prvednosti i tolerancije pokazuje njegov uticaj da osmanska država donese odluku da 1557. godine obnovi Pećku patrijaršiju.
Mehmed-paša Sokolović je zahvaljujući osmanlijskom carskom sistemu bio na raznim položajima kao zapovjednik carske garde (1543. – 1546.), kapudan paša (1546. – 1551.), beglerbeg Rumelije (1551. – 1555.), treći vezir (1555. – 1561.), drugi vezir (1561. – 1565.), a kao veliki vezir (1565. – 1579.) služio je za vrijeme tri sultana: Sulejmana Veličanstvenog, Selima II i Murata III. Ubijen je 1579. godine čime se završava njegova 15-godišnja vladavina kao “de facto” vladara Osmanlijskog carstva.
Ins.ba
