Na obnovljenoj kući Mehe Aljića danas je otkrivena spomen-ploča, a u prizemlju su postavljeni panoi na bosanskom i engleskom jeziku. Postavljeno je još jedno obilježje s likom Zehre Turjačanin, jedine preživjele žrtve zločina na Bikavcu.
Organizator obilježavanja 25. godišnjice je Udruženje “Žena – žrtva rata” čije su članice organizirano otputovale jutros iz Sarajeva te u Višegradu posjetile i mjesto “Žive lomače” u Pionirskoj ulici, položile cvijeće i izrazile pijetet žrtvama.
U Carevoj džamiji su proučeni tehvid i dova za žrtve.
Osim članica Udruženja, preživjelih žrtava i članova porodica stradalih, obilježavanju 25. godišnjice prisustvovali su članovi Ureda visokog predstavnika u BiH i Misije OSCE-a u BiH, predstavnici vlasti Kantona Sarajevo i Federacije Bosne i Hercegovine.
Predsjednica Udruženja “Žena – žrtva rata” Bakira Hasečić ističe da je upućena poruka višegradskim Srbima, onima kojima je poznata istina, da ukažu na mjesta posmrtnih ostataka žrtava ovih gnusnih zločina da bi mogle biti dostojanstveno ukopane.
“Nada u pronalazak njihovih kostiju je sve slabija”, rekla je Hasečić za Fenu.
“Živa lomača” u višegradskom naselju Bikavac dogodila se 27. juna 1992. godine, kada su srpske snage zapalile više od 70 bošnjačkih civila, među njima uglavnom nemoćne starije osobe, žene i djecu.
Slična tragedija i gnusan zločin dogodio se u Pionirskoj ulici 14. juna 1992., kada su u kući Adema Omeragića također živi zapaljeni deseci civila Bošnjaka.
“O ‘Živim lomačama’ u Višegradu danas svjedoči naša istrajna borba za istinu i pravdu bez koje nema pomirenja, svjedoče prvenstveno haške presude Milanu Lukiću, osuđenom na doživotnu kaznu zatvora, kao i Sredoju Lukiću, osuđenom na 27 godina; svjedoči to što naše nekadašnje komšije okreću glavu od nas i od priče o prošlosti, ali prije svega svjedoči šutnja o tome gdje su posmrtni ostaci više od po 70 zapaljenih ljudi”, ističu iz Udruženja “Žena – žrtva rata”.
