Kultura

Muzički život Sarajeva 30-tih godina

1919 – 1940: Kraljevina SHS / Kraljevina Jugoslavija

Muzički život Sarajeva 30-tih godina

Izvor: Kalendar SPKD Prosvjeta, 1936. godine, autor J.P.

Sagledan letimično i u preseku, od Oslobođenja na ovamo, što ispunjava vremenski period od 15 godina, — muzički (vokalni ili instrumentalni, pedagoški ili amaterski) život Sarajeva pokazuje mnogo jači zamah i znatno živlјi tempo razvijanja, no što bi to, na prvi pogled izgledalo nekom manje upućenom, ali i nešto potentnijem, stanovištu sa beogradskih ,,Terazija” ili zagrebačkog „Zrpnjevca”. To stoga što je Sarajevo s Oslobođenjem spontano i s elanom preglo da izdašno koristi blagodati slobodnog, nacionalnog razvijanja u svima pravcima javnoga života. I premda se ono ne može pohvaliti zamašnijim usponom i uspehom u privredi sviju grana, ono je, ipak, u kulturnom smeru, ponaosob u muzičkom životu, pokazalo stremlјenja koja se ne mogu tako lako uhvatiti u pojedinostima, ali se dadu generalisati i svesti na jedan vrlo zanimlјiv, i pohvalan, bilans. Mnogostruk je taj muzički život u Sarajevu, kao što broj njegovih društava ide daleko, veoma daleko, ispred onog broja koji bi odgovarao gradu sa blizu 80.000 stanovnika, no tek sa petinom od toga broja odraslih, koji su začlanjeni u preko 200 tih raznih društava. Saobrazno nekoj tradiciji, a, verovatno, i „zarazi” društvenosti i udruživanja, — Sarajevo je i u muzičkom životu razgranato u ceo jedan niz društava za negovanje muzike, prvenstveno vokalne. Prelazeći preko većeg broja duvačkih fanfara („glazba” i ,.muzika”), koje su svoje delovanje ograničile na svečane ili paradne istupe, premda ne bez izvesnih zasluga za muzičko vaspitavanje omladine, — mi ćemo se zadržati na onim faktorima koji su delotvorni jače i izrazitije, saobrazno muzičkom delovanju naših najvećih kulturnih centara. Na prvom mestu, u Sarajevu postoje četiri pevačka društva, koja važe kao najstarija. To su: Sloga (srpsko), Trebević (hrvatsko), Lira (jevrejsko) i Proleter (radničko), sva četiri starija od tri decenija, a neka i jače. Do Svetskog rata u svom vaspitno-pedagoškom ili vokalno-reprezentativnom nastojanju sva četiri na verskoj, nacionalnoj ili klasnoj osnovi, — ta društva su, u izvođenju svojih godišnjih koncerata i u negovanju vokalike, radila u okviru uskih nastojanja; koncertne tačke birane su i tražene u duhu ranijeg nacionalnog romantizma starijih jugoslovenskih komiozitora, ili u duhu repertoara sa klasnom tendencijom. Pevanje je bilo sretstvo nacionalne, verske ili klasne afirmacije, a ne cilј čisto umetničke reprezentacije. Ovo, razume se, ne uvek u najstrožijem smislu ove konstatacije. Kako do Rata, tako, sa vrlo malo pomeranja ka izrazitijim umetničkim stremlјenjima, i nekoliko godina posle. Tek pre desetak godina osetila su se, u ova četiri pomenuta društva, izvesna traženja novog, muzički savremenijeg i umetnički utančanijeg, tehnički doteranijeg i repertoarom probranijeg delovanja, sa planom i tendencijom : da se u pevanje i u interpretaciju savremenih naših kompozitora unese više muzikalnosti, osećanja za dinamička senčenja i za stil kompozicije, a sve to u cilјu razvijanja smisla i ambicije za vokalna istupanja na osnovi čiste umetnosti. Istovremeno su se javili i novi horovi, koji su počeli da rade na terenu predratnih nastojanja, dakle u onom okviru iznad koga su se već bila digla četiri horska protagonista. Tako; su u Sarajevu nastala još nekolika pevačka društva: „Petar Veliki Oslobodilac”, „Jedinstvo”, „Gajretov Pevački Zbor”, „Zbor Narodne uzdanice” i dr. Ma koliko da rad ovih „najmlađih” nije odmakao mnogo od predratnog „pevačkog mentaliteta” naših društava (izuzetak čini jedino prilično disciplinovani hor „Jedinstva”), — ipak je to, obzirom na muzičku fizionomiju Sarajeva, jedan dokaz više koliko je zamah u tom pravcu pomerao Sarajevo ka napretku, ka muzičkoj afirmaciji. Radi toga je grad ubrzo nadmašio sva nastojanja svih drugih gradova u Jugoslaviji, posle Zagreba i Beograda. Oni „stari” na jednoj strani, i ovi „mladi” na drugoj, —ova ova društva su — kroz deset poslednjih godina — priredila oko 70 većih, godišnjih koncerata, ili prigodnih, ne računajući tu verovatno tri puta toliki broj povremenih učestvovanja ili nastupanja (sa po dve do tri tačke) na bezbroju sezonskih priredaba ili zabava raznih sarajevskih društava i korporacija. Pored ovog ovlašnog bilansa (koji ne pretenduje na statističku tačnost) ne treba gubiti iz vida sve one „intimne” koncerte đačkih horova po srednjim školama i verskim zavodima Sarajeva, čiji bi broj, tačno izračunat, pretstavlјao prijatno iznenađenje za statističare. A isto tako treba imati u vidu i učestvovanje u verskom smislu (u bogomolјama), o svima većim praznicima ili, u slučaju nekih društava, bez malo svake nedelјe. A ne sme se, svakako, zaboraviti i onaj veliki broj turneja i koncerata, održanih po raznim krajevima naše Otadžbine ili po inostranstvu. Po gotovu, pak, treba imati u vidu priređivane utakmice Južnoslovenskog pevačkog saveza, sa kojih su se sarajevska pevačka društva vraćala sa trofejima barem druge nagrade. Ako posle ranije pomenutog zbira izračunamo — razume se, tek približno — i broj pomenutih kancerata i istupanja, onda bi broj ovih, za petnaest godina, premašio 500. Ovaj opšti zbor, podvrgnut strožijoj kritičkoj analizi u smislu kvalitativnog, izdvojiće ogroman postotak koncerata koji nisu postigli svoj krajnji umetnički domet; ali su ipak, u većini slučajeva, dali svoju približno punu meru, jer su stvorili svoju publiku i nivo repertoara podigli prema ukusu i izboru u našim centralnim gradovima. Sarajevska Filharmonija drugi je moćniji faktor u muzičkom životu Sarajeva, u pogledu podizanja umetničkih nastojanja, forsiranja i razvijanja smisla za instrumentaliku. Preko deset godina ona deluje u Sarajevu autoritetom koji ide paralelno i sa smišlјenim i planskim muzičko-pedagoškim nastojanjem Oblasne muzičke škole, jednog zavoda od neocenjive koristi po muzičko vaspitanje omladine. Obe ove ustanove pretstavlјaju, nesumnjivo, ogroman doprinos na onoj strani gde su muzička stremlјenja Sarajeva najefikasnija. Godišnji koncerti Filharmonije, ma koliko da se ne mogu pohvaliti velikim brojem slušalaca, u životu Sarajeva znače uvek mali događaj. A godišnji koncerti Oblasne muzičke škole daju jasnu sliku o ubrzanom napretku u pravcu muzičkog vaspitanja naše srednjoškolske omladine. Rezultatima i uspesima ovoga vaspitanja treba dodati i onaj veliki broj učenika(ca) koji revnosno, s mnogo poleta i ambicije, neguju vokaliku i instrumentaliku pod sistematskom i planskom obukom nekolicine sarajevskih muzičkih nastavnika i pedagoga. U početku smo naglasili, da ovaj članak nema nameru da bude precizan u informativnom smislu statističkih podataka. Nјemu je namera jedino da ukaže na zamah i razvitak muzičkog života u Sarajevu posle Oslobođenja. Posle gornjeg ukazivanja, iako nepotkreplјenog detalјima, jasno je da Sarajevo raspolaže snažnim muzičkim interesovanjem i svežom radoznalošću : da ima neočekivano veći broj „neznanih junaka” muzike, no što bi se očekivalo ; i da, najzad, u svojoj „primitivnosti” i u svojoj „palanačkoj” nepretencioznosti ima sve dokumentovane uslove za muzičko živlјenje, uslove kojima se ne mogu pohvaliti ni gradovi punijeg privrednog prosperiteta i višeg socijalno-kulturnog ranga.

infobiro.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close