Piše : Muharem Cero
Ma koliko se doimao, samoprepoznavao, ali i legitimirao, pragmatičnim tehnomenadžerom na poziciji premijera jednog od bh. entiteta, to ga ne opravdava od odgovornosti za nakaradna ustavno-pravna zakonska riješenja koja donosi Vlada na čijem je čelu.
Riječ je o Fadilu Novaliću, premijeru Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Vlada FBiH na sjednici održanoj 18. februara ove godine usvojila je niz ustavno-spornih akata koja posljedično mogu imati učinke ne samo za FBiH nego i za samu državu Bosnu i Hercegovinu.
Da se malo podsjetimo. Počelo je sa neustavnim riješenjima u formiranju Vladinog Intera d.o.o. Sarajevo. Nastavilo se sa spornom preinakom Interas d.o.o. Sarajevo, a cijela priča okončala nejasnim i za javnost nepoznatim ishodom.
Uslijedile su pravno “mutne” radnje oko objekta državne bolnice u Sarajevu, a završilo sa nagovještajima kupovine zgrade ekonomski umornog sarajevskog Energoinvesta.
Pomenuta Vladina sjednica je donijela odluku da FBiH prenosi i dodjeljuje svoje vlasništvo na dijelu Sjevernog logora u Mostaru, Univerzitetu “Džemal Bijedić” Mostar.
Javnosti, a i autoru ovog teksta, ostaje nepoznato, kad i kako je Vlada FBiH postala vlasnik grunta Sjevernog logora. Ovu tvrdnju Novalićeve vlade ne može dokazati niti uvid u vlasničke knjige, a niti bilo koji drugi vjerodostojan dokument. Mogućnost ostvarivanja vlasništva na grunt imovine iz sukcesije, vezana je za rješavanje statusa državne imovine BiH i donošenja Zakona o istoj. Ovaj zakon nije donesen, a njega može donijeti samo titular vlasništva nad cjelokupnom državom imovinom – Parlament Bosne i Hercegovine.
Sam čin prenosa vlasništva jeste suprotan Zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom iz 2005. godine. Izvršenje ove nezakonite odluke Novalićeve vlade ne bi imalo pravno valjane učinke, a bilo bi shodno zakonu o zabrani raspolaganja pravno ništavno.
Novalić i njegovi savjetnici sa lakoćom pragmatizma tehnomenadžera rješavaju najteže poglavlje kontinuiteta bh. državnosti. Ma koliko Novalić za sebe tvrdio da je politički rasterećeni pragmatik, on mora znati da zadire u samu srž bosanske odgonetke. Mač kojom siječe ovu odgonetku mijenja dejtonski ustavno-pravni karakter bh. državnosti i nju svodi na mjeru njenih sporitelja.
Zabrinjava u svemu šutnja predstavnika titulara vlasništva na državnoj imovini, Vijeća ministara i Parlamenta BiH. Narodnjak Novalić morao bi znati da je veliki dio grunta Sjevernog logora ružna krasta nepravičnih zakona prethodnog sistema, a da mnogobrojne mostarske porodice svoju budućnost i egzistenciju projektuju na povratu nezakonite oduzete im imovine, sada pretpostavljeno, a netačno Vlade FBiH.
Iz istog ambijenta kao i Novalić, dolazi i hrvatski premijer Orešković koji cjelokupnu viziju ekonomskog ozdravljenja prezadužene RH projektuje upravo na očuvanju i domaćinskom upravljanju državnom imovinom. Nadati je se da će Novalić i njegova Vlada biti upozoreni na moguće posljedice svojih neustavnih odluka i stvari vratiti u potvrdu odanosti uspostave BiH kao pravne države na evropskom putu.
Pravi strah je tek od Novalićevih rješenja iz prednacrta zakona o šumama FBiH, Član 45. iz tog akta sa iste sjednice njegove Vlade, jeste i kraj državnosti dejtonske BiH. O tome neki drugi put. Spasite nas Novalićevog pragmatizma.
