-TopSLIDEBiHKolumnePolitika

Muhamedbegović: Cijelu Tuzlu opasala guja

Almir Muhamedbegović

Kako Termoelektrana sjedi na plućima i leži na duši Tuzle

Ako je ovdje sve tako bajno i nezagađeno, zašto onda ljudi ovoliko umiru? Ja se ne sjećam kad je neko u Bukinju ili u Šićkom umro od starosti. Sve su bolesti pluća, srca, karcinomi i slično…”Senail Ajšić, aktivist i stanovnik mjesne zajednice Šićki Brod, na čijem području se nalazi Termoelektrana Tuzla

Prema podacima iz sopstvenog Godišnjeg izvještaja zaštite okoliša, JP Elektroprivreda BiH je u 2018. godini u dvjema termoelektranama (Tuzla i Kakanj) proizvela 5,66 miliona MWh električne energije. Za tu proizvodnju, navodi izvještaj, pomenute elektrane su za godinu dana spalile ukupno 5,71 milion tona uglja ili 15.647 tona dnevno.

Pri izgaranju 5,711 miliona tona uglja, u toku te godine je iz obje termoelektrane emitovano 5,63 miliona tona ugljendioksida, 14.161 tona azotnih oksida, te 137,65 hiljada tona sumpordioksida i 849 tona praškastih čvrstih čestica (PM10 i PM2,5). Dodajmo ovom otrovnom koktelu i oko 1,5 milion tona šljake i pepela, koji nastanu kao rezultat proizvodnje struje u ove dvije termoelektrane Koncerna JP Elektroprivreda BiH, koji je 90% u vlasništvu Vlade FBiH.

Ako bismo navedenih 5,71 milion tona uglja željeli pretovariti u željezničke vagone nosivosti 50 tona, za to bi nam trebala kompozicija od 114.222 vagona (tip EAS-Z). Dužina takve kompozicije bi iznosila tačno 1.604 kilometara. Upravo toliko je dug put koji biste morali preći, ako autom iz Tuzle ili Kaknja krenete prema Briselu, s namjerom da Virginijusu Sinkovičijusu, komesaru Evropske komisije zaduženom za okoliš, saopštite da vas otrovni dimovi iz termoelektrana Tuzla i Kakanj truju bez milosti i da za to vlast u vašoj zemlji uopšte nije briga.

PM čestice – velike male ubice

Ako je savremena medicina u nečemu saglasna onda je to veza između udisanja PM2,5 čestica i teških, smrtonosnih oboljenja srca, mozga i pluća (Long-Term Exposure to Particulate Matter Air Pollution Is a Risk Factor for Stroke). Prečnik ovih čestičnih materija, koje sadrže otrovne metale i polumetale poput nikla, arsena, olova i žive, je manji od 2,5 mikrona. Poređenja radi, prečnik ljudske dlake je oko 100 mikrona, a veličina krvne ćelije je oko 7 mikrona. Čestice PM2,5 su nevidljive golim okom. S obzirom na svoju „malešnost“ PM2,5 čestice pri udisaju, lako ulaze u plućne alveole, odakle ih nije moguće izbaciti iskašljavanjem. Iz pluća, putem krvotoka ulaze u sve unutrašnje organe ljudskog tijela. Tako, osim do pluća, gdje uzrokuju najsmrtonosniji od svih karcinoma, dospijevaju i do srca i mozga, gdje s obzirom na otrovne metale koje sobom nose, izazivaju fatalna oboljenja poput srčanog i moždanog udara.

Iako je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) odredila da je maksimalno dozvoljena prosječna dnevna koncentracija PM2,5 čestica 25 mikrograma/m3, Zakon o zaštiti okoliša u Federaciji BiH, kao ni prateći podzakonski akti, ovaj iznos nisu odredili, tako da industrijskog trovača („operator“, tako ga imenuje Zakon) ne možete zbog emisije najopasnijih čestica po zdravlje adekvatno kazniti. Ova situacija bi se mogla porediti sa onom u kojoj vam manijak vozač, koji vozilo „tjera“ 200 km/h, objašnjava da ga ne možete kazniti, jer na putu nije istaknuto ograničenje brzine. Koliko su opasne PM2,5 čestice govore i činjenice da svako povećanje njihove koncentracije od 10 mikrograma povećava smrtnost kod kardiovaskularnih bolesnika za 12-14% (infarkti postaju češći, a njihovi smrtni ishodi postaju izvjesniji), a mogućnost obolijevanja od karcinoma pluća se povećava za 10%.

Čak i kratkotrajna izloženost PM2,5 česticama može aktivirati smrtonosni srčani udar, usljed djelimične ili potpune blokade srčanih arterija. Prežive li srčani infarkt, pacijenti se moraju podvrgnuti operacijama srca i ugradnjama srčanih premosnica, te suočiti sa umanjenom radnom sposobnošću uz stalnu mogućnost novog fatalnog zatajenja srca i srčane aritmije.

U ljudskim plućima, ove čestice, zbog otrovnih elemenata, izazivaju, uz teške upale i astmu, i karcinom pluća, bolest sa najlošijom prognozom, koja većinom završava metastazama na mozgu i kostima, te smrtnim ishodom. Prethodno se oboljeli podvrgavaju invazivnim dijagnostičkim pretragama (bronhoskopija i biopsija pluća), te hirurškim operacijama u kojima se odstranjuju dijelovi pluća napadnuti karcinomom. U Federaciji BiH, oboljeli pacijenti se potom podvrgavaju agresivnim i prilično zastarjelim kemoterapijama. Naime, za razliku od Fonda zdravstvenog osiguranja RS, i uprkos Vladinim navodima da je Federacija BiH „ekonomski vodeći entitet“, Federalni i kantonalni ZZO-a ne izdvajaju novac za „pametne“ imunoterapijske lijekove nove generacije za liječenje karcinoma pluća. Osim ako niste eminentni član vladajućih stranaka ili ste sa istim ne neki način bliski. Nakon odstranjenja režnjeva pluća, pacijenti se izlažu i radijacijskim terapijama, te stalnom uzimanju, po srce opasnih analgetika, neophodnih za ublažavanje teških bolova, sve dok iscrpljujuću borbu ne prekine smrt.

PM2,5 čestice uzrokuju i teške oblike astme, koje najčešće i najteže pogađaju djecu koja, u odnosu na svoju težinu, uzimaju puno veće količine zraka od odraslih. Oboljelu djecu ova bolest prati kroz čitav život, sprečavajući normalan razvoj pluća, a njihovo disanje pretvara u stalnu borbu za dah, za život.

Oni koji prežive moždani udar uzrokovan PM2,5 česticama, često ostaju nesposobni za samostalan život. Postaju potpuno ili djelimično paralizovani, potpuno ili djelimično gube moć govora i rasuđivanja. Kako bi umanjili teške posljedice koje će ih pratiti do kraja života, oboljeli su prinuđeni da prolaze kroz dugotrajne medicinske rehabilitacije. Članovi porodica oboljelih od navedenih bolesti koje izazivaju čestice PM2,5 moraju da im posvete značajan dio svog života, pri tome svakodnevno svjedočeći patnjama svojih bližnjih.

Trovanje pod okriljem noći

U oktobru 2016. godine, svoju turneju mjerenja zagađenja po zemljama Balkana, organizacija CEE Bankwatch Network je odlučila da započne upravo u Tuzli. Baš nekako u to vrijeme, mjerač parametara zraka Kantonalnog ministarstva okoliša TK na lokaciji Bukinje, gdje se nalazi termoelektrana Tuzla, iz nekog razloga nije pokazivao koncentraciju čestica PM2,5. S obzirom na uznemirujuće informacije o teškoj zagađenosti zraka koje su dostavljali stanovnici lokalnih zajednica koje su gravitirale TE Tuzla, Bankwatch i tuzlanski Centar za ekologiju i energiju, su odlučili da pronađu odgovore na pitanja kolika je tačno koncentracija lebdećih otrova oko termoelektrane i ko je glavni trovač u tom području. Stoga su u pomenutom području instalirali mjerni uređaj, pomoću kojeg su u periodu od 8. do 18. oktobra 2016. godine kontinuirano bilježili i koncentraciju po zdravlje opasnih čestica PM2,5 i PM10.

Nakon izvršenih mjerenja, pokazalo se da je koncentracija ovih čestica „bogatih“ otrovnim elementima tokom čitavog perioda mjerenja bila znatno iznad dozvoljene. Za lokalnu zajednicu, naviklu na decenijsko trovanje iz termoelektrane, ovo i nije bilo neko iznenađenje. Ipak jedno drugo zapažanje, prilikom očitavanja rezultata, je izazvalo „dizanje obrva“. Naime, uočen je čudan scenarij, po kojem je prosječna koncentracija PM čestica dolaskom noći naglo „skakala“ na do 7 puta veće iznose od dozvoljenih vrijednosti. Takvo intenzivno noćno trovanje bi se neprekidno odvijalo sve do dolaska jutra, kada bi koncentracija otrovnih mikročestica ponovo padala na niži nivo (iako je bila i dalje dva puta veća od dozvoljenog). Svih deset dana mjerenja ovaj model „noćnog scenarija intenzivne kontaminacije“ se neprekidno ponavljao. Sve je navodilo da su elektrofilteri, namijenjeni za eliminaciju čvrstih čestica iz termoelektrane Tuzla, preko noći imali „misterioznih problema u radu“, koji bi dolaskom jutra nekim čudom nestajali.

Godinu poslije, ove ekološke organizacije su, na istom mjestu, ponovile mjerenja u istom 10- dnevnom periodu (od 8. do 18. oktobra 2017). Analizom novih rezultata utvrđeno je još intenzivnije noćno trovanje ljudi, potvrđujući informacije stanovnika mjesnih zajednica Bukinje i Šićki Brod o otrovnom zraku. Tako su prosječne 24-satne vrijednosti koncentracije čestica PM10 u odnosu na godinu ranije povećane za 40%, a prosječne vrijednosti koncentracije PM2,5 u odnosu na 2016. godinu, kada su bile dvostruko veće od dozvoljenih, sada su porasle za dodatnih 10%. I ponovo, kao prethodne godine, „noćno trovanje“ se odvijalo po istom bešćutnom „scenariju“. Čim bi se pojavio sumrak, otrovne emisije bi se povećavale i do 6 puta. I tako do jutra, kada bi došlo do osjetnog smanjenja koncentracije PM čestica. I vjerovatno uključenja elektrofitera.

izvor: CEE Bankwatch Network

Nakon što je utvrđen princip „noćnog trovanja“, potrebno je bilo i identifikovati glavni izvor visokih koncentracija zagađenja. Zato su posmatrani intervali u kojima su zabilježene maksimalne vrijednosti koncentacija PM čestica. Uočeno je da je u vrijeme najvećih koncentracija čestica PM10 (937 mikrograma/m3 – ovo je 16,5 puta više od maksimalno dozvoljene vrijednosti), vjetar koji je puhao iz smjera odlagališta šljake iz termoelektrane Tuzla, nanosio čestice pepela prema mjernoj stanici. Ekstremna koncentracija praškastih čestica je zabilježena i u onim satima kada su vjetrovi puhali iz smjera dimnjaka termoelektrane. Sve je ukazivalo da je glavni počinitelj trovačkog zločina – „društveno odgovorna“ termoelektrana Tuzla u kojoj se, za otprašivanje dimnih gasova koriste elektrofilteri, koji su posebno neučinkoviti za PM2,5 čestice.

Spin direktor

Da li su pomenute ekstremne trovačke epizode bile uzrokovane namjernim isključivanjem elektrofiltera u termoelektrani tokom noći? Ko je, ako je do toga dolazilo, takve „trovačke“ naredbe u termoelektrani Tuzla izdavao? Na ova dva pitanja, koja su se logično nametala nakon objave rezultata pomenutih mjerenja, iz uprave TE Tuzla nikad nije stiglo zvanično očitovanje, pa su odgovori na njih ostali prašnjava tajna skrivena u otrovnim dimovima tuzlanske termoelektrane, u 90%-tnom vlasništvu Vlade FBiH.

Ipak u januaru 2018. godine, direktor termoelektrane Tuzla Izet Džananović će izreći zvanični stav JP Elektroprivrede BiH o uticaju termoelektrane na aerozagađenje. U standardnoj društveno neodgovornoj spin akrobaciji, pomenut će individualna ložišta i saobraćaj koje će „prokazati“ kao glavne krivce za trovanje ljudi u Tuzli i okolini. „Fabrika struje“ koja godišnje spaljuje više od 3,5 miliona tona uglja i koja pri tome za otprašivanje gasnih dimova ne koristi efikasne filtere, niti posjeduje sistem za redukciju sumpora iz uglja, neće biti na spin repertoaru direktorskog prešućivanja činjenica i bacanja prašine u oči. Uz to ovaj decenijski kadar tuzlanskog SDA će „objasniti“ javnosti kako ustvari nevladine ekološke udruge stoje na putu projekta odsumporavanja termoelektrane Tuzla, jer uporno osporavaju studij uticaja na okoliš koji je naručila „društveno odgovorna“ Elektroprivreda BiH.

Međutim, u medijskom prestupu (kao i u onima koji će uslijediti), pomenuta Elektroprivredina i stranačka lider-individua, nije dala objašnjenja zašto tuzlanska termoelektrana nije još uvijek instalirala učinkovitije hibridne ili pak vrećaste filtere, bez kojih obećano odsumporavanje ne može ni funkcionisati. Džananović tada nije objasnio da li slučajno postoji neka tajna veza između rada termoelektrane Tuzla i velikog broja oboljelih od karcinoma pluća, srčanih i moždanih udara među stanovništvom koje je osuđeno da živi uz javnog megatrovača, pod direktnom političkom protekcijom. Zašto je zagađenje česticama prašine ekstremno i van sezone grijanja bilo je također jedno od pianja bez odgovora.

U javnim nastupima, pomenuti 60-godišnjak, ne propušta priliku da istakne kako termoelektrana gradu Tuzli, velikodušno isplaćuje velike novce (5 miliona KM godišnje, do kraja 2019. ukupno 24,9 miliona u budžet Grada Tuzle), iako je to zakonska obaveza termoelektrane, kao temeljitog zagađivača. S druge strane, direktor Džananović ne govori koliko trovačke aktivnosti termoelektrane Tuzla koštaju zdravlje građana i zdravstveni sistem koji ti isti građani finansiraju. Ili recimo koliko teži negativni ekonomski uticaj usljed nesposobnosti za rad oboljelih osoba. Stoga to ovom prilikom učinimo umjesto njega. Procjene su da godišnji trošak liječenja ljudi čije je zdravlje ugroženom radom termoelektrane u Tuzli iznosi oko 193 miliona KM (99 miliona eura).

Prema podacima Centra za ekologiju, očekivano trajanje života stanovništva do kojeg dopire negativan uticaj termoelektrane je 3,2 godine ispod prosjeka u Bosni i Hercegovini. Isti izvor navodi da se rad ove termoelektrane dovodi u vezu sa gubitkom 4.918 godina očekivanog životnog vijeka godišnje. Također, u alarmantno-otrežnjujućoj studiji prof. dr. Nurke Pranjić “Oboljevanje i umiranje ljudi izloženim metalima u neposrednoj blizini šljake i pepela termoelektrane Tuzla”, rizik obolijevanja usljed uticaja teških metala u poređenju sa Solinom (naselje u Tuzli koje nije u području termoelektrane, niti u blizini odlagališta šljake), 27 puta je veći u Bukinju i 10 puta u Šićkom Brodu, naseljima najbližim TE Tuzla.

Šljaka iz termoelektrana – trovanje poslije trovanja

Ne može neko imati sve na račun drugog. Mi ovdje umiremo od ove šljake i otpada, djed i otac su mi umrli od ovog, ja sam bolestan i sad i moja djeca i djeca drugih treba da umiru zato što neko ima svu moć svijeta i može da radi šta hoće, mimo zakona, mimo svega.”Goran Stojak, aktivist i stanovnik naselja Divkovići u kojem se nalazi deponija šljake iz termoelektrane Tuzla

Rješavajući problem odlaganja šljake i pepela, termoelektrane po pravilu prave enormne i devastirajuće probleme cjelokupnim lokalnim zajednicama. Šljaka nastala sagorijevanjem uglja u TE Tuzla se u postrojenjima miješa sa vodom, te u formi otrovnog mulja, cijevima izbacuje na deponije. Tako nastaju vještačka jezera ispunjena kontaminiranim blatom, koje između ostalog sadrži otrovne metale nikla, arsena, kroma i olova. Nakon što voda iz otrovnog mulja, tokom toplijih dana ispari, vjetrovi raznose pepeo sa šljačišta, trujući tako ljude i kontaminirajući okolno zemljište. Stoga vlasnici parcela djelovanjem termoelektrane bivaju i ekonomski uništeni jer zatrovano zemljište postaje neupotrebljivo za poljoprivredne kulture. Oni koji se uprkos tome odluče za poljoprivredu, sa svojih njiva ubiru po zdravlje opasne plodove, čijom se prodajom i daljim konzumiranjem mreža trovanja ljudi dalje širi.

Od kada je napravljena, Tuzlanska elektrana je izgradila pet deponija, pri tome trajno uništivši oko 250 hektara zemljišta. To je površina jednaka površini 330 fudbalskih igrališta. Na njih je termoelektrana do sada deponovala više od 30 miliona kubnih metara šljake. Trenutno TE Tuzla proizvodi milion kubnih metara šljake godišnje.

Prostor četiri od pomenutih pet deponija je potpuno ispunjen kontaminiranim blatom iz tuzlanske termoelektrane. Ipak nakon prestanka odlaganja šljake društveno ne baš odgovorna tuzlanska termoelektrana nije ispunila svoju zakonsku obavezu i izvršila adekvatnu rekultivaciju zemljišta. Od ukupno 186 hektara na kojim su smještena četiri zatvorena odlagališta šljake, do kraja 2019. „rekultivirano“ je svega 70 hektara, ali mnogo tanjim slojem zemlje od potrebnog, bez zasađenih biljaka neophodnih za regeneraciju zemlje. Ova „ušteda“ kojom termoelektrana Tuzla smanjuje „nepotrebne“ rashode, upravo kao i beskrajno odlaganje instaliranja uređaja za odsumporavanje i ugradnje efikasnijih filtera, svakako doprinosi pozitivnom poslovanju JP Elektroprivrede BiH. Napomenimo da Koncern EP BiH svoju godišnju dobit, u vidu dividende, redovno isplaćuje svom većinskom vlasniku, Vladi Federacije BiH. U dvije posljednje godišnje isplate, Elektroprivreda BiH je Vladi FBiH isplatila iznos od 109 miliona KM.

Sudbina naselja Divkovići u kojem je smještena jedina aktivna deponija šljake iz TE Tuzla je primjer kako je profit ekološkog siledžije zvanog Elektroprivreda BiH, iza kojeg stoji vlast, jači od prava ljudi na život. U ovom naselju od nekadašnjih 513 stanovnika ostalo je njih tek stotinjak, od kojih je u samo dvije godine, 17 preminulo od karcinoma.

Guja davi građane

Studija je pokazala da se teški metali nalaze u poljoprivrednim proizvodima i čak i u ljudskoj kosi, što znači da su oni sveprisutni u organizmima tih ljudi, ali i u zemljištu koje ljudi obrađuju. To nije ni čudo, jer ne postoji nikakva mjera koja sprečava tu vodu, punu teških metala i zagađujućih hemikalija, da prodire u podzemne vode… U TE Tuzla nam ne vjeruju, govore kako to nije prava studija.”Denis Žiško, Centar za ekologiju Tuzla

Na izjave gradonačelnika Tuzle, kako je termoelektrana Tuzla, 90%-tni zagađivač Tuzle i okoline, njen direktor Džananović , potpredsjednik IO GO SDA Tuzla, spremno odgovara kako to tek treba da se utvrdi nezavisnom studijom uticaja na okoliš. Pri tome on pomenute tvrdnje ocjenjuje neutemeljenim, te se poziva na „velike teorije i osjećaje“:

“Termoelektrana, jedna od velikih ložišta, je jedan od učesnika u emisiji zagađujućih materija u vazduhu. Međutim, bez neke velike teorije, ono što mi danas osjećamo i što osjećamo svake zime u gradu je ipak nešto drugo.”

Za to vrijeme, “bez neke velike teorije”, ali i bez sistema za odsumporavnje i efikasnih filtera, četiri tehnološki odavno zastarjela bloka TE Tuzla (od kojih su blokovi 3 i 4 odlični primjeri ekoloških superubica) vrijedno rade svoj trovački posao. Svakako da u ovom bahatom spinovanju i izbjegavanju odgovornosti za trovanje, direktor termoelektrane ima punu podršku, kako moćne stranke čiji je vjerni i “istaknuti član” , tako i uprave JP Elektroprivreda BiH i njenog vlasnika Vlade FBiH. Davno uspostavljeni principi ekonomsko političke prostitucije u Bosni i Hercegovini, omogućavaju da svako nasilje kleptokratijske države nad građanima, u ovom slučaju smrtonosno-ekološko, ostane nekažnjeno i u javnosti prikazano kao neminovnost.

“Je li to hoćete da ostanemo bez struje?“, česta je glupava prijetnja zagovornika proizvodnje struje iz izraubovanih termoelektrana na kritike o opasnom zagađenju koje uzrokuju. Umjesto odgovora navedimo član 3. Zakona o Zaštiti okolišta Federacije BiH:

„Svaka osoba ima pravo na zdrav i ekološki prihvatljiv okoliš kao temeljno ustavno pravo. Svako ljudsko biće ima pravo na život u okolišu podobnom za zdravlje i obilje, stoga je individualna i kolektivna dužnost zaštititi i poboljšati okoliš za dobrobit sadašnjih i budućih naraštaja.”

A svestrani direktor, koji možda ugrabi još jedan mandat, vanredni profesor, stranački funkcioner, bivši predsjednik i član partikratijskih upravnih i nadzornih odbora će, kao stanovnik raskošne vile smještene na brijegu iznad grada, i dalje s visine moći gledati na njegove stanovnike osuđene da umiru od otrova, što izlaze iz termoelektrane kojom suvereno i „samouvereno“ upravlja. Usput, i dalje će u svojim periodičnim medijskim prestupima, sakrivati istinu o zagađenju, koje je poput guje iz sevdalinke o Tuzli, opasalo i stišće njene lokalne zajednice osuđene na smrtonosnog susjeda, ekološkog nasilnika i društveno neodgovornog vlastodržačkog profitera.

nomad.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close