KO STOJI NA VRHU PIRAMIDE ZLOČINA?
Komentar: Senad Sprečić
Često, prečesto, u Bosni govore o pravnoj državi. Kako to kod nas tradicionalno biva, i ovaj pojam “pravna država” shvatamo mahalskim mjerilima, a institucija koja u državi postoji nije ništa drugo nego javna grupa pohlepnih kleptomana.
Ono što nazivaju pravosuđem u daytonskoj ludnici, odavno je prefinjen system grabljenja i pranja prljavog novca. Pod maskom “prava” razvija se neprirodan, neetična system stimulacije zločina motivisan mentalnim hirovima.
Neću govoriti niti pominjati frazirane definicije prava, ili poturanje pojmova kao pravne nauke. Sve su to maske, kukavičja jaja iz kojih se izleglo ono što danas imamo.
Ko i koliko zarađuje na takozvanim “pravnim postupcima”?
Ko je i zašto poturio pojmove “političkog i službenog imuniteta”?
Nađite mi u prirodnim korelacijama djelovanja univerzalnih prirodnih zakona primjer sličan ovim pojmovima “političkog i službenog imuniteta”.
U duhovnom tumačenju ovaj primjer imamo. To je Bog koji je nedodirljiv. Kad malo zrelije promislite, uporedite efekte, politički i službeni imunitet dobijete “božiji imunitet”. Ako pravne institucije doživljavamo i shvatamo kao obznanjivače istine u aktu “zločin i žrtva”, grdno griješimo. Danas je sud (obznana) sve drugo samo ne afirmacija prirodnih i etičkih vrijednosti, circus predstava u kojoj mentalno poremećeni umovi glume proces istine (istina je dokaz prirodnih i etičkih vrijednosti i suprotnosti prirodnim i etičkim vrijednostima).
U toj suludoj predstavi, ne rijetko, žrtva je krivac, a zločin (zločinac) pravednik. Efekti predstave su posljedice koje imamo, a uzrok, bilo ko ne traži.
Takozvane pravosudne institucije pretvorile su se u biznis korporacije i stvaranje profita kao primarne (osnovne) svrhe svog djelovanja i postojanja. Često slušam i gledam epske hvalospjeve o “velikim” advokatima, titularima pravnih znanja i ostale celofanske dizajne. Samo od sebe, nameće se pitanje:
– Kako je moguće da pored toliko mnogo velikih znalaca i poznavalaca prava, neetične vrijednosti haraju a etične vrijednosti su žrtve?
Ne želim se pitati ko sve danas vršlja u takozvanom pravnom sistemu iz jednostavnog razloga, što ovo, što nam poturaju, toliko je bolesno i zaraženo, da se samo nasilnim putem može eliminisati.
Naprijed izrečenom rečenicom, dao sam šlagvort mentalno bolesnim da me stave na listu za odstrel.
Zašto?
Zato što ugrožavam, razgolićujem njihovu svrhu opstojnosti na temeljima na kojima sada egzistiraju. Ići će glupi toliko daleko da će me prozvati i nazvati neprijateljem ovoga ili onoga.
Ko brani vrh piramide zločina?Izvršioci, saučesnici i žrtve svojim neznanjem.
Danas se vodi pravi medijski rat debila na Balkanu, oko toga čiji idol nije zločinac. Kompletna institucija daytonskog pravosuđa sa svim svojim odjelima i službama, kompletan pravni sastav od advokata do piskarala, u službi je zločina. Nema ni jednog jedinog izuzetka od naprijed napisane konstatacije.
Znam, riječima malo ko vjeruje. Svi su kao mudri i traže dokaze. Pa kad ste toliko mudri, evo vam i pitanja pa odgovorite i zaključite prema svom intelektualnom kapacitetu:
– Koliko ima neriješenih slučajeva zločina od kojih jedan veći broj nikad neće doći na red da se rješava?
– Koliko je zločina (izvršilaca) osuđeno sa nenormalno malom kaznom?
– Koliko je neriješenih slučajeva kriminalnih radnji?
– Ko brani zločince i njihova djela?
– Da li je odbrana djela zločina i kriminala etička norma?
Kako god da odgovorite na postavljena pitanja, igra dokaza će vas demantovati. Malo ko će tražiti uzrok demantovanja. A u njemu upravo leži suština pozorišnog cirkusa i stvaranje navijačkih grupa.
Sistem društvenih odnosa na Balkanu, sa posebnim naglaskom ne teritoriji historijske države Bosne zasnovan je na tradicionalnoj odbrani zločina u ime cilja. Cilj je sve drugo samo ne ljudsko pravo na život, jednako pravo svakog ljudskog bića na ovim prostorima. U odbranu zločina zauzima se u ime vjere, a vjera se poistovjećuje sa vjerovanjem u Boga, što je samo jedan segment (element, dio) svega onoga što se podrazumijeva pod vjerovanjem. U odbranu zločina staje se u ime naroda (izmišljene ili svjesno formirane specifične grupe mentalnih retarda) čija je ideologija zasnovana na temeljima šovinizma. U odbranu zločina staje se u ime ideologija, politike, religijskog folklore, lažnih tumačenja. U odbranu zločina staje se u ime informativno-propagandne indoktrinaciju. Budimo iskreni, nije to naš izum. Mnogo toga pa I pravni circus, prihvatili smo u nastojanju da oponašamo druge ne razumijevajući suštinu zašto je kod drugih tako, i zašto se ne može oponašati. Mi oponašamo samo ono lose – suprotno prirodnim i etičkim vrijednostima vjerujući da smo intelektualnom sazreli da razumijemo različitosti. Razumijevanje različitosti je pojam koji se naziva “poštovanje”.
Bukvalno shvatamo različitosti te stoga bukvalizujemo i naš odnos prema sebi i drugima (kao ljudska bića prema ljudskim bićima).
Mnogima je adrenalin povišen ovim što sam naprijed napisao, a šta reći o slijedećom:
– Želimo li imati normalne ljudske odnose na prirodnim i etičkim vrijednostima, moramo učiti pojmove od “A” do “Ž”.
Htjeli mi to priznati ili ne, to je uslov. A mi kakvi smo, uslov ne prihvatamo iz inata. Lakše je reći – opet ona budaletina baljezgaj nego prihvatiti surovu istinu neznanja upakovanog u krilaticu “Sve mi to znamo”.
Upravo ta krilatica sveznanja kojom se sakriva neznanje, stoji na vrhu piramide koja štiti i podržava zločin.
Mi danas imamo mnogo profesija, a malo zanatlija.
Danas je previse profesionalnih vjernika, političara, tumača, mahalaša (raznosača mahalskog trača), a veoma malo neimara koji svojim zanatima grade sve pa i vladajuće odnose u društvu.
Sve dok bude mudrost a ne glupost: Bitno je ko je rekao a ne što je rekao, nama izlaza iz samobulačkog položaja nema.
Ako je ljudsako biće prirodno svjesnog biće, zašto se ne vlada po prirodnim a ne vještačkim (izmišljenim, lažnim, poturenim, nametnutim) propisima i zakonima?
Zaštiti ovcu od vuka, da bi je prineo kao žrtvu prema vlastitom ćeifu.
Ovca je žrtva.
Kad to shvati, bit će svjesno biće.
Preuzeto: Bosnae
