Ambasador Kuvajta u BiH: Arapske zemlje ne trebaju bh. ambasadore koji poznaju religiju, mi tražimo ekonomiste

Muhamed Fadel Kalaf, ambasador Kuvajta u Bosni i Hercegovini, u intervjuu za Dnevni avaz ističe svoju zabrinutost zbog činjenice da se u posljednje vrijeme pojavljuju osobe koje se predstavljaju kao Kuvajćani, nudeći pri tome zaposlenje bh. građanima.

Neke od slučajeva o kojima ne može javno govoriti, ambasador Kalaf prijavio je sigurnosnim agencijama, odnosno Obavještajno-sigurnosnoj agenciji (OSA) te Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).

Pouzdana institucija

– Čuo sam da su ljudi, konkretno jednom Palestincu koji se predstavlja kao Kuvajćanin, unaprijed davali novac za posao. Navodno je intervjuirao 500 ljudi, svako je platio po 200 KM. Zatražio sam da se provede istraga i, koliko znam, ovi slučajevi sada se istražuju. Ovo je kamuflaža i na to se treba reagirati zakonski – kaže ambasador Kalaf.

U razgovoru za “Avaz” on govori i o fantomskim kompanijama koje u BiH raznim malverzacijama pokušavaju doći do kapitala te o tome kako da se između BiH i Kuvajta institucionalnim putevima ostvari jaka privredna saradnja.

Iz ugla diplomate prokomentirao je i dosadašnju praksu da se za diplomatske predstavnike naše države u zemljama arapskog svijeta postavljaju uglavnom osobe s vjerskom naobrazbom, bez poznavanja ekonomske diplomatije.

Spomenuli ste nekoliko slučajeva za koje tvrdite da se radi o prevarama. Šta je s kompanijom “Bosnia for Investment and Development”, koja je, navodno, iz Kuvajta? Iz te firme najavili su prije nekoliko mjeseci ulaganje 400 miliona maraka u gradnju elitnog naselja u mjestu Osenik, nedaleko od Hadžića kod Sarajeva. Prema dostupnim informacijama, Kuvajćani su kupili zemlju, ali investiciji i kuvajtskim investitorima ni traga ni glasa.

– Vjerujte, Ambasada ne raspolaže nikakvim informacijama o ovoj kompaniji niti je upoznata s tim što ona radi. Ta kompanija nije registrirana u Ambasadi Kuvajta u BiH. Navodno je neka zemlja kupljena. Ali, ništa se još nije ni počelo graditi.

U BiH postoji skoro 250 pravnih lica iz Kuvajta, koja su ovdje registrirana. Među njima su firme sa 2.000 dolara kapitala. Ima doslovno i fizičkih lica koja su se morala registrirati, recimo radi kupovine stana. Dakle, ova brojka čini se velika, ali nema tu neke supstance. To ne znači da se time daje doprinos ekonomiji u BiH.

Šta je, onda, potrebno uraditi da bi došlo do pravih kuvajtskih investicija u BiH?

– Jedino što je ovdje potrebno uraditi jeste da se definiraju prioriteti i da se vidi šta se može ponuditi Kuvajtu i kuvajtskom tržištu. Kuvajt trenutno doživljava veliku ekonomsku ekspanziju na sjevernom dijelu zemlje, koji je u prošlosti bio zahvaćen ratom s Irakom. Sada tamo nema rata pa će cijeli taj sjeverni dio biti jedno veliko gradilište. Bosna može, također, od toga profitirati, jer će se tamo graditi čitavi gradovi. Traže se građevinske firme s bogatim iskustvom. Takvih ima u BiH i mi to znamo.

Za one koji to ne znaju, treba naglasiti da su upravo bh. građevinske kompanije gradile kuvajtske tornjeve. Oni su danas ponos Kuvajta. To je, recimo, jedan brend u Kuvajtu koji su izgradile bh. firme. Zašto ne bismo imali drugi brend bh. inžinjera, arhitekata i građevinara u Kuvajta? Ovdje imate prelijepe građevine, poput “Avazovog” tornja ili hotela “Radon Plaza”. I njih su gradile bh. firme. Sada, dakle, postoji dosta mogućnosti na sjevernom području Kuvajta. To će biti jedan megaprojekt.

Kako se mogu institucionalizirati investicije između BiH i Kuvajta?

– Idealan način je da dođe do saradnje sa Privrednom komorom Kuvajta. To je najvažniji ekonomski i industrijski stub Kuvajta. Ovo je jedinstvena i pouzdana institucija, s kojom BiH može sarađivati.

Postoje, dakle, dva načina da se dogovaraju investcije, vlasti s vlastima ili privredenici sa privrednicima, ali najbolje je putem Privredne komore Kuvajta. Ja znam da privredne komore ovdje nisu jedinstvene, ali one trebaju sastaviti delegacije pa da konačno dođe do jednog većeg sastanka u Kuvajtu.

Domaća zadaća

Nedavno ste imali susret sa ministrom vanjskih poslova BiH Zlatkom Lagumdžijom. On je predložio organiziranje biznis foruma, na kojem bi se pripremili specifični projekti u različitim oblastima, a koji bi se prezentirali kuvajtskim zvaničnicima i investicijskim fondovima. Šta mislite o tome?

– On je na našem sastanku postavio stvari na pravi put. Razgovarao je sa ministrom vanjskih poslova Kuvajta kako bi se institucionalizirali kanali saradnje. Ministar Lagumdžija planira drugo putovanje u Kuvajt kako bi završio ono što je dogovorio tokom prve posjete. Mislim da je to pravi put. Tamo se susreo s važnim ljudima u Kuvajtu, imao je sastanke s Kuvajtskim monetarnim fondom i Uredom za investicije Kuvajta. Ministar je uradio svoju domaću zadaću, a sada to planira uraditi i sa privrednicima. Nadam se da će to biti biznismeni s cijelog prostora BiH.

Kako biste ocijenili dosadašnju ekonomsku saradnju između BiH i Kuvajta?

– Ona je bila zaista nezadovoljavajuća, jer stvari nisu bile postavljene onako kako treba.  Upravo kada se kanali saradnje institucionaliziraju, vjerujte, bit će većih investicija.

Naš list objavio je nedavno istraživanje koje je pokazalo da su većina ambasadora Bosne i Hercegovine u arapskim zemljama u posljednjih 20 godina bili kadrovi kojima je referenca uglavnom bila njihovo vjersko obrazovanje te koji su mahom bivši službenici Islamske zajednice, a nemaju ekonomsko iskustvo, koje je prijeko neophodno u svakoj diplomatiji kako bi bila uspješnija i privredna saradnja između zemalja. Primjer je i slučaj Senahida Bristrića, koji je postavljen za ambasadora BiH u Kuvajtu, a nema nikakvih aktivnosti u oblasti ekonomske diplomatije te se čini da više obavlja privatne poslove za člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. O tome, uostalom, dovoljno govori nedostatak investicija i ekonomskih projekata iz ove države. Kako to komentirate?

– Ne bih se, kao ambasador Kuvajta u BiH, miješao u ovaj slučaj koji spominjete. No, tačno je da su ambasadori iz BiH koji su se slali u arapske zemlje, više bili oni koji su trebali poznavati arapski jezik te isticati poznavanje religije od neke ekonomske naobrazbe.

Arapske zemlje ne trebaju ambasadore koji po svaku cijeni znaju govoriti arapski jezik, njima trebaju ekonomisti, dakle oni ljude koji se razumiju u ekonomiju i koji znaju kako treba razgovarati s velikim institucijama u Kuvajtu. Za takvo nešto nije nužno znati pričati arapski jezik. Ljudi koji rade u Kuvajtskom monetarnom fondu, pričaju engleski.

Da zaključim, ako šaljete nekoga ko će govorit o religiji, on neće baš dosegnuti daleko i neće biti nekog rezultata.

Jeste li o ovom problemu pričali s bošnjačkim članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem?

– Ne bi bilo umjesno da to radim. Arapske zemlje očekuju da se šalju ambasadori sa menadžerskim iskustvom i ekonomskim znanjem, a to je nešto što je nedostatak u našim diplomatskim odnosima.

Želimo da što prije uđete u EU

Kako gledate na evropsku budućnost BiH iz perspektive arapskog svijeta?

– Arapski svijet želi da BiH što je prije moguće postane članica Evropske unije. To je, zaista, u našem interesu, kao što je i u interesu građana ove zemlje. Stoga sa zabrinutošću pratimo nemogućnost da se ispune uvjeti koje propisuje EU. Nadam se, međutim, da će stvari uskoro krenuti nabolje.

avaz