Ernest Miller Hemingway (Ernest Miler Hemingvej) (21. juli 1899. – 2. juli 1961.) američki romanopisac i pisac kratkih priča.
Ovaj američki nobelovac i dobitnik Pulitzerove nagrade je bio prepun životnog iskustva. Iako je važio za čovjeka škrtog na riječima, sve što bi rekao pogađalo bi pravo u metu…
Slavni američki pisac i novinar Ernest Hemingway bio je jedan od najutjecajnijih književnika svog vremena, ali tu titulu nosi i danas. Iako su ga suvremenici doživljavali kao osobu koja ne voli puno pričati, njegova djela imaju potpunu esenciju i umjetnost u sebi.
Ovako je Hemingvej govorio o životu:
Ne postoji prijatelj tako odan kao knjiga.
Sreća je kod inteligentnih ljudi najrjeđa stvar koju znam.
Volim spavati. Moj život ima tendenciju da se raspadne kada sam budan, znate?
Uvijek uradi trijezan ono što si rekao da ćeš uraditi pijan. To će te naučiti da držiš jezik za zubima.
Najbolji način da otkriješ možeš li nekome vjerovati – je da mu vjeruješ.
Sve što trebaš napraviti je da napišeš jednu istinitu rečenicu. Napiši najistinitiju rečenicu koju znaš.
Ja pijem da bih druge ljude učinio zanimljivijim.
Kada ljudi pričaju, slušaj u potpunosti. Većina ljudi nikada ne sluša.
Život svakog čovjeka se završi isto. Postoje samo detalji kako je živio i kako je umro koji ga razlikuju od drugih.
Mačka ima potpunu emocionalnu iskrenost; ljudska bića, iz jednog ili drugog razloga, mogu sakriti svoja osjećanja, ali mačka ne može.
Moj cilj je staviti na papir sve što vidim ili doživim, na najbolji i najjednostavniji način.
Da bi mogao pisati o životu, prvo ga moraš živjeti.
Nikada ne idi na putovanje s nekime koga ne voliš.
Čovjeku treba otprilike 2 godine kako bi naučio govoriti i otprilike 50 godina kako bi naučio šutjeti.
Svijet svakoga slomi, ali naposljetku ispadne da su neki jači na slomljenim mjestima.
Ne postoji ništa što se može usporediti s pisanjem. Sve što radiš je da sjediš za pisaćom mašinom i krvariš.
Sve dobre knjige imaju jednu zajedničku stvar – realnije su nego da su se zaista i dogodile u stvarnosti.
Kad se ljudi slažu sa mnom, uvijek imam osjećaj da sam negdje pogriješio.
Nemoj nikada misliti da rat, ma koliko potreban bio, ma koliko opravdan bio, nije zločin.
Mladost imamo da bismo činili gluposti, a starost da bismo žalili za tim glupostima.
Mogu nas ponižavati, ali nas ne mogu poniziti.
O moralu znam samo toliko da je moralno ono poslije čega se dobro osjećate, a nemoralno ono poslije čega se osjećate loše.
Čovjek nije stvoren za poraz. Čovjek može biti uništen, ali ne i poražen.
Jedina stvar koja može pokvariti dan su ljudi. Ljudi su uvijek bili ograničenje sreće osim jako malog broja koji su dobri kao samo proljeće.
Izvori: izreka.com/ mudremisli.net/besnopile.rs
***
Rođen je u North Oak Park Avenue 439 u kući koju je sagradio njegov djed udovac Ernest Hall. Hemingway je bio drugo od šestero djece dr Clarencea i Grace Hall. Imao je četiri sestre i jednog brata. Ime je dobio po svom djedu s majčine strane Ernestu Hallu i ujaku Milleru Hallu. Oak Park bilo je pretežno protestantsko naselje u kojem je živjela viša srednja klasa. Kasnije će Hemingway opisati svoj rodni grad kao grad širokih travnjaka i uskih pogleda na svijet. Iako samo deset milja udaljen od velikog grada Oak Park je bio u biti konzervativan grad koji se pokušavao izolirati od liberalnog Chicaga. U skladu s tim Hemingway je odgojen na tipičan konzervativan način Srednjeg Zapada – strog religijski odgoj i naporan rad. S ocem je često išao u ribolov na jezero Michigan te u lov u šume koje okružuju spomenuto jezero. Hemingwayevi su imali i ljetnikovac zvan Windemere na jezeru Walloon u sjevernom Michiganu. U periodu kada nije bilo škole Hemingway je tamo redovito provodio praznike. Dok nije boravio u lovu majka ga je poučavala muzici. Gospođa Grace bila je talentovana pjevačica koja je imala namjeru posvetiti se karijeri, ali nakon udaje radije se posvetila mužu i djeci. Na majčinu žalost mali Ernest nije imao smisla za muziku. Osnovnu i srednju školu završio je u Oak Parku. U srednjoj školi uživao je raditi u srednjoškolskim novinama Trapeze za koje je napisao svoje prve članke s obaveznom dozom humora u stilu Ringa Lardnera, popularnog satiričara toga doba. Srednju školu je završio 1917. godine i umjesto da se upiše na fakultet, kao što su njegovi roditelji očekivali, zaposlio se kao reporter u listu Kansas City Star. Posao mu je osigurao njegov stric Tyler koji je bio dobar prijatelj s jednim od urednika lista.
Hemingwayeva djela i život imali su značajan uticaj na američke pisce njegovog vremena. Velik dio njegovih djela klasici su američke literature, a neka su i ekranizirana. Hemingway je svoja djela pisao prema vlastitim iskustvima koja je imao kao ribar, lovac i zaljubljenik u borbe bikova. Njegove pustolovine koje je doživljavao dovodile su ga nekoliko puta u bliske susrete sa smrću: u španskom građanskom ratu kada su u njegovoj sobi eksplodirala bomba; u 2. svjetskom ratu ratu kada ga je udario taksi i 1954. (već spomenuto) kada se dva puta avionom srušio u Africi. U ranim radovima opisuje dva tipa ljudi: jedan koji čine osobe koje se bore za moralne vrijednosti u koje vjeruju i koji se s ciničkim nepoštovanjem odnose prema svemu osim vlastitih emocionalnih potreba. Drugi tip ljudi čine jednostavni karakteri i primitivne emocije, kao što su lovci na nagrade i borci s bikovima. Njegovi najraniji radovi uključuju zbirku kratkih priča “Three Stories and Ten Poems”/Tri priče i deset pjesama, 1923.) i roman “The Torrents of Spring”/Proljetne bujice, u kojem opisuje svoje dječaštvo u šumama Michigana. Njegovo prvo veće djelo jeste “In Our Time”. Roman koji je Hemingwayu donio međunarodnu reputaciju je “The Sun Also Rises”/A sunce izlazi, iz 1926. godine u kojoj opisuje grupu moralno američkih i britanskih boema i bogataša koji žive u Francuskoj i Španiji, a pripadnici su tzv. izgubljene generacije u periodu nakon 1. svjetskog rata. Drugi Hemingwayev roman je “A Farewell to Arms”/Zbogom oružje, 1929, u kojem priča o ljubavi američkog vojnika koji je vozač ambulantnih kola i britanske medicinske sestre. Nakon ovoga romana uslijedila su još dva realistična djela: “Death in Afternoon”/Smrt popodne, 1932. i “Green Hills of Africa”/Zelena brda Afrike,1935.
Sve do kasnih 1930-ih Hemingway u svojim djelima koristi bespomoćne i poražene likove, od tada sve izraženije bavi se socijalnim problemima. U djelima “To Have and Have Not”/Imati i nemati,1937, “The Fifth Column”/Peta kolona i “First Forty-nine Stories” (1938.) strogo osuđuje ekonomsku i političku nepravdu. U djelu “For Whom the Bell Tolls”/Za kim zvono zvoni, 1940, a čija se radnja odvija u doba španskog građanskog rata govori o tome kako gubitak slobode bilo gdje u svijetu upozorenje je da je tada slobodna ugrožena u cijelom svijetu. Godine 1952. objavio je djelo “The Old Man and the Sea”/Starac i more, za koje je 1953. dobio Pulitzerovu nagradu. Oko 3000 njegovih rukopisa ostalo je neobjavljeno.
