Mubina Šašić – želim se ovdje boriti i vidjeti gdje su mi granice

“Ne smijemo dozvoliti, da nas šačica ljudi uspije otjerati zauvijek iz naše zemlje”.

Konjičanka Mubina Šašić, diplomirala je na Elektrotehničkom fakultetu na Karadeniz Technical University u Trabzonu, Turska prošle godine. Nedavno je na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu, stekla zvanje magistrice elektrotehnike i elektronike.

Obzirom da je, kako kaže oduvijek maštala da studira u inostranstvu, odlučila se prijaviti na stipendijski program koji se nudio u Turskoj.

Odlazak na studije u Tursku

Mubina kaže kako su je uvijek privlačila putovanja, strani jezici, razne kulture i običaji, pa joj se i studiranje u inostranstvu činilo kao dobra prilika da pored sticanja znanja iz svoje struke, stekne i mnoge druge životne vještine i postane neovisna, odgovorna i snalažljiva.

“Ono što je bilo presudno da se odlučim na taj korak je, iskustvo starijih kolega koji su studirali u Sarajevu i negdje u inostranstvu. Kolege koje su studirale u Turskoj, kad bismo se sreli, uvijek su djelovali svježe, uzbuđeno, sa oduševljenjem su pričali o fakultetu, gradivu, profesorima iako bi dolazili samo dva puta godišnje svojoj kući. Sa druge strane, kolege koje su studirale u našoj zemlji, rijetko bi željeli uopće pričati o fakultetu. Kad bismo i pričali, često su bili mrzovoljni i potišteni, te bismo ubrzo promijenili temu”, prisjeća se ona.

Početkom 2015. godine, prijavljuje se na progam Turkiye Burslari, koji je nudio 100% stipendiju. Ovaj program je podrazumijevao godinu dana učenja turskog jezika, a nakon toga redovni studij odabranog smjera. Prisjeća se kako je te godine bilo više od 100.000 prijava širom svijeta i ona je te godine dobila stipendiju.

Ističe da je brzo prevazišla izazov učenja turskog jezika, te je nakon godinu dana učenja jezika, počela pohađati redovnu nastavu koja se odvijala na način da je 70% predmeta na turskom, 30% na engleskom jeziku.

“Studij elektrotehnike sam oduvijek željela studirati, tako da su mi se dopali predmeti. U početku, strani studenti moraju više uložiti truda od domaćih, najviše zbog jezika, a često se dešavalo da upravo strani studenti u narednim semestrima budu među najboljim. Profesori su bili vrlo susretljivi, a obično kada bi vidjeli da se neko trudi, još bi se više potrudili da daju dodatno objašnjenje,” govori ona.

Na trećoj godini fakulteta, aplicirala je na poziciju asistentice. Iako je ispunjavala sve uslove, najveća prepreka bila joj je to što je strana studentica.

“Desilo se zapravo da sam jedino ja ispunila sve kriterije i da sam imala potpuno drugačije motivaciono pismo i pisma preporuke, što je oduševilo profesora. Nagradio je moj trud, inovativnost i želju da dobijem ovu poziciju, što predstavlja jedan od većih uspjeha koje sam postigla tokom studiranja”, prisjeća se ona.

Šta treba mijenjati u visokom obrazovanju u BiH?

Mubina kaže kako su glavna prednosti studiranja u Turskoj u odnosu na našu zemlju to što su predmeti popraćeni vježbama u modernim laboratorijima, pristupačni profesori te mogućnost apliciranja na razne projekte svjetskog kalibra koji su bili najčešće vezanih za razvoj vojne industrije. Dok kako ističe u BiH još uvijek kasnimo u napretku i razvoju nauke i tehnologije.

“Ono što bih promijenila kod nas je, na prvom mjestu, manje pritiska na studente, to jest drugačiji i susretljiviji pristup profesora. Zatim promjena plana i programa svaku godinu-dvije, jer na taj način možemo pratiti svjetske trendove,” kaže ona.

Dodaje kako na nekim privatnim univerzitetima u BiH, radi na unaprjeđenju uslova nastave i prilagođavanju kurikuluma svjetskim trendovima jer i sama ima to iskustvo, te je stava kako postoji prostor da se to radi i na državnim univerzitetima.

Odlučila je vratiti se u BiH i uspjeti ovdje u inat svim političarima

Na pitanje zašto se nakon dodiplomskih studija odlučila vratiti u BiH, odgovara da je to uzrokovano revoltom zbog nemara naših vlasti prema mladim ljudima, koji su se u trenutku kada je proglašenja pandemija COVID-19, nalazili na studijama u inostranstvu.

“Ponašali su se kao da nas nema i time nam ugrozili osnovno pravo – pravo na život.

Prebacivali su stalno odgovornost na ambasade, koje zapravo nisu mogle ništa učiniti bez koordinacije sa Ministarstvom vanjskih poslova BiH. Tokom pandemije, bila sam primorana ostati 3 mjeseca u Turskoj, gdje sam odlučila da ću u inat svim političarima vratiti se i pokušati ostvariti uspjeh u svojoj domovini”, prisjeća se Mubina.

Pored potpunog ignoriranja apela naših studenata u inostranstvu od strane državnih institucija, Mubina ističe kako se većina njih suočilo i sa predrasudama kako su većina njih iz imućnih porodica pa im zbog toga i nije potrebna nikakva pomoć države, što je kako kaže daleko od istine. Naime i sama je primjer mlade osobe koja je konkurirala stipendiju i zbog svojih prethodnih rezultata i rada dobila istu, tako se školuju i većina njenih vršnjaka i vršnjakinja koji konkuriraju na različite stipendije i programe razmjene širom svijeta.

Nemarnost vlasti i nedostatak prilika za napredovanje, najveći razlozi zašto mladi odlaze

Ona vjeruje kako svaka mlada osoba u BiH uvijek treba držati opcije otvorenim i otići u inostranstvo, ukoliko ne može pronaći to što želimo u našoj zemlji, ipak smatra da nas trenutna socio-ekonomska i politička situacija ne smije obeshrabtiti.

“Ne smijemo dozvoliti, da nas šačica ljudi uspije otjerati zauvijek iz naše zemlje. Da se nisam vratila, to bi značilo da sam se predala bez ispaljenog metka. Ovako, želim se boriti i vidjeti gdje su mi granice”, govori Mubina.

Obzirom da je kako kaže i posljednje vrijeme najviše napredovala u oblasti Data Analytics and Data Science, sada bi nakon završetka master studija željela pronaći posao baš u ovoj oblasti, koja je trenutno veoma popularna i kod nas i u svijetu.

Dodaje kako je žalosti činjenica da studenti koji odlaze u inostranstvo radi boljeg sistema obrazovanja nisu poželjni kad se vrate niti su cijenjeni od strane vlasti. Ni sama po povratku u BiH nije dočekana na način na koji je očekivala, međutim, to je nije spriječilo da uspješno

nastavi svoje studije.

“Pozvala bih sve mlade, prije nego što se oproste sa svojom porodicom i odluče da napuste našu domovinu, da se u njima probudi bosanski inat i da ulože sve napore kako bi svojim znanjima i vještinama srušili korumpirani sistem koji vlada već 30 godina, to jest da otjeramo one što godinama sjede u stolicama i uzimaju kredite koje mi otplaćujemo”, poručuje ona.

(Ova priča je dio serijala #PonosBiH, o uspješnim mladim ljudima iz Bosne i Hercegovine. Serijal predstavlja politicki.ba uz podršku kompanije BH Telecom.)

Politicki.ba