Mračnjaci o prošlosti i sadašnjosti novoga pape

Tko god da je bio izabran za novog poglavara Katoličke crkve, zasigurno bi još istoga dana bio meta rafalne paljbe od strane onih čiji se politički i mentalni profil oblikovao na zasadama jedne od totalitarnih ideologija, bilo one koja se temeljila na ateističkoj ideologiji (ne uvjerenju!) i postavljanju crkve kao arhetipskog neprijatelja sveukupnog čovječanstva, bilo one koja u podlozi ima neku nekatoličku religiju. Tako recimo, da je Afrikanac Robert Sarah izabran za papu, moglo bi ga se dovesti u vezu s npr. kriminalom u transportu banana 1986. godine, Egipćaninu Antoniosu Naguibu ”našlo” bi se da je npr. ugrožavao prava životinja jer tamo jedne godine npr. nije podigao svoj glas protiv npr. ugrožavanja zaštićene podvrste šišmiša, dok bi se recimo Indijcu Baseliosu Isaacu Cleemisu Thottunkalu moglo staviti na teret da je u okolici Delhija viđen s vođom političke partije koja podržava npr. strogi kastinski poredak. I tako dalje.

 

U tom smislu, nije nikakvo iznenađenje da je Jorge Mario Bergoglio gotovo istog trenutka postao strašni fašista i zločinac koji je umiješan u ubojstva, zlostavljanja i tako dalje. Pripadnici sektaških marksističkih skupina ili oni koji su vaspitani na idejama da je Katolička crkva ni manje ni više nego zločinačka organizacija (za razliku od drugova Lenjina, Staljina, Broza i ostalih humanista i dobročinitelja čiste prošlosti i savjesti), uzeli su se istoga trenutka natjecati tko će više dokazati zločinačku prošlost i prljavost novoga pape.

 

Tako jedan marksista koji predstavlja sam sebe i još dvoje ljudi, dakle sveskupa njih troje i tako planira svjetsku revoluciju za rušenje poretka i koji bi prema sopstvenom stavu pobio ako treba milijune neprijatelja radnoga naroda u ”klasnom ratu”, piše:

Još jedna fašizmu naklonjena figura na čelu Katoličke crkve… Dobro je poznata činjenica da Katolička crkva nije ništa drugo do zločinačka organizacija, izgrađena na pljačkama, poniženjima i masovnim ubistvima, na kojima se i dan danas zasniva.

 

Jedna velika skupina poklonika režima Josipa Broza Tita i Sovjetskog saveza, okupljena na prikladnoj grupi u društvenoj mreži, uputila je povodom konklava ”čestitku” sljedeće sadržine:

U 20. veku je Vatikan pod zaštitom fašizma dobio svoju teritoriju – državu Vatikan, kolaborirao sa nacistima i fašistima, posle nekoliko vekova Vatikan dobija papu koji je Poljak i u njegovo vreme padne Berlinski zid, raspadne se Sovjetski Savez, Europa se otvara i proširuje se EU, ali i počinje se menjati sistem. Nakon klasičkog kapitalizma, EU prihvata amerikanizaciju i neoliberalizam. Posle pape Poljaka dolazi papa Njemac. U njegovo vreme Nemačka je najjača u Evropi. Na vlasti se ustoličava Angela Merkel i već deceniju vlada u Evropi jaka desničarska vlast po svim zemljama članicama EU. Ono što je nekad bila ultra desnica u EU i svetu danas postane desni centar. Europa postaje desničarska tvorevina i na vlasti je neoliberalizam, a sve više ljudi je na ulici. Bogati su sve bogatiji. Počinje raspad srednjeg sloja.
Sada se čeka konklava – bira se novi papa. Priča se da će novi papa da bude nešto novo, da će biti mlađi i sa drugog kontinenta. Novi papa bi trebao da bude iz Južne Amerike ili Afrike. Ovih dana je umro Čaves. Socijalizam je vladajuća ideologija u sve više država Južne Amerike. Opasnost preti svetu, a samim time i Amerima i Vatikanu. [Izborom ovoga pape] crni oblaci dolaze iznad Južne Amerike.

 

U tome se, na radost ideološki ostrašćenih mračnjaka, natječu i portali, koji – uz upotrebu riječi ‘navodno’ – od skromnoga monaha Jorge Maria prave zločinačko čudovište. Na primjer:

Odvjetnici koji se bave zaštitom ljudskih prava pokušali su tužiti Jorgea Maria Bergogliu, novoizabanog papu, zbog navodne (sic!) umiješanosti u zločine protiv čovječnosti počinjene za vrijeme strahovlade vojne hunte u Argentini sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Njegovi navodni (sic!) zločini opisani su i u knjizi. On je sve navode demantirao.
Postoje naravno i tekstovi koji spadaju u domen znanstveno-fantastične komedije, a kojima se objašnjava da je izbor pape isusovca uvod u novu svjetsku vladu i vladavinu masona na čelu s rimskim papom.
Moglo bi se o unutrašnjim psihološkim i inim porivima ove vrste ideološkog samozadovoljavanja mnogo toga reći, ali ovdje vrijedi razmotriti jednu drugu stvar. Prije svega, kvaliteta neke osobe ne proizlazi iz njezinog položaja i službe, prema tome nitko nije imum na kritiku i kritika prema svakome, pa zašto ne i samome papi, je i više nego opravdana, ukoliko naravno nema osnovu u imaginarijama onih u čijoj glavi vlada mrak i koji su a priori u neprijateljskim redovima protiv bilo čega što ima predznak onoga čemu sami ne pripadaju. Zašto se prema papi Franji, kao i prema svim drugim ljudima, ne odnositi ljudski, gledati ih dakle samo kao ljude i ništa više niti manje, apstrahirajući njihov položaj, pripadnost i slično, pa u tom smislu imati i odnos koji je manje ili više pozitivan ili ambivalentan, ali koji je otvoren i oslobođen mržnje, kojim se dakle od Franje (ili bilo kojeg drugog čovjeka za čije se postojanje šire zna tek nekoliko dana), kao ni od primjerice Josipa Broza, Wernera Heisenberga ili nekoga službenika Zagrebačkog električnog tramvaja, ne pravi ni sveca niti demona.

 

Ali, onima koji smišljaju različite čudnovate zgode i za instituciju koja okuplja više od 1.2 milijarde ljudi na svim naseljenim kontinentima tvrde da je ništa drugo doli zločinačka organizacija koja kolje, ubija, maltene jede ljude, preporučujem da se pogledaju u ogledalo i odgovore sebi na dva pitanja:

1. Kako se osjećaju imajući u vidu da najvećim herojima i najčasnijim pojedincima ljudskog roda smatraju one koji su npr. vodili osvajačke ratove ili pak naređivali i sprovodili progone i likvidacije nebrojenog mnoštva neistomišljenika (što je bila npr. praksa u Komunističkoj partiji pod Titovim vodstvom od 1937. pa nadalje i u ranom periodu Jugoslavije, da ne govorimo o SSSR-u i slično), i ako i danas podržavaju one koji su dokazani ništaljudi, npr. nekog od predsjednika jedne od pet-šest najvećih stranaka u BiH, a istovremeno tako površno i hladno, bez imalo nijansiranja i intelektualnog poštenja, ispod svake razine i dobroga ukusa, papi i Katoličkoj crkvi priljepljuju oznake zla kao takvoga. Psihološki gledano, možda svega onoga što vide da sami jesu i da sami podržavaju, pa pošto ne žele to priznati isto projektiraju na ‘drugu stranu’;

2. Koliko je ljudi na ovoj našoj zemlji kojima su pomogli, koliko je siromašnih za koje su odvojili svoj život i novac, koliko je afričke djece koja su zahvaljujući njima dobila dom, školu i priliku za bolji život, koliko je ugroženih pred koje su stali da ih obrane sobom stavljajući na kocku sve ono što imaju i što jesu?
Ako netko među nama bude pozitivan u odgovoru na ova pitanja, nek baci kamen prvi.

 

| Prometej.ba |