OTVORENO PISMO JOSIPU ŠIMIĆU ?
Zar i ti, Josipe, sa Božijeg puta ???
Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija
Ko je licemjeran u ovoj našoj državi, zvanoj Apsurdistan, ni nalik na onu našu lijepu, ponosnu i prkopsnu lijepu državicu, tzv. Malu Švicarsku..
Koja li je etika okupirala tebe, moj Josipe, htio bih saznati, jer sam te lično onomad iskreno podržavao, otvorenim pismom koje je u slici i riječi, a objavljeno je na portalu , Patria.ba ? Čak šta više i javno si se zahvalio na podršci i istom portalu, hvala ti, međutim, upravo u ovoj tvojoj transformaciji i novoj etici, koje ćeš mi možda i pojasniti, dolazi i tvoje totalne, nerazumne i nevjerovatne pretumbacije u moždanoj memoriji, najvjerovatnije sa zamjenom nekog pogrešnog čipa?
Teško mi je sada i početi, sa poštovani Josipe, jer pored tvoga novog javljanja i ovakvih gnusnih tvrdnji, kako slijedi, u velikoj sam dilemi kako da te oslovljavam, ili da te konačno izbrišem iz mojih, ljudskih memorijskih saznanja ???
Dakle , zar i ti, sine Brute? Navodi se da su ovo bile posljednje rječi koje je Cezar izgovorio, dok su urotnici izvršavali atentat na njega. Brut je bio njegov posinak kojeg je on neizmjerno volio i bio mu odan. No, Brut je bio podal pa mu je došao glave. Poslije njegovog ubistva je u Rimu nastao opći metež, građanski sukobi i borba za vlast.
Da li si i ti, Josipe, preko noći postao tako podal i zao, da si se upustio u takvu zlu i najcrnju tvrdnju, za koju ti nije ni mjesto, ni vrijeme, niti tvoji intelektualni ljudski kapaciteti i potencijali, autentičnih saznaja i istinitih dešavanja sa ovih prostora. Rekao bih, apriori, da ti ovo sve liči na podmenuta kukavičija jaja, tvoga „ ljubimca „ i glavne ličnosti svih tvojih dosadašnjih „ ljubavnih“ pisama, svome orguljašu Draganu Čoviću. Kako si student teologije, možda sam pogrešno i pomislio, da si tako blizak i gospodu Bogu, da si iz njegove nebeske arhive crpio vjerodostojne istinske podatke, te kao takve si ih mogao kao , intelektualac koristiti i pisati, što si pisao.
Pitam se, Josipe, volio bih sada saznati istinu, o tvojoj pripadnosti nekom timu, ali kojem, jer si postao očigledno i gori od one nedavno lansirane američke „ bombe nad bombama „. Nisi smio zaboraviti, da su duži životi od mandata, tako će se i sjenke izgubiti u čijoj si zaštiti, ostaćeš sam , napušten, izolovan i možda uništen. Svemu se nadati, u ovoj našoj državi, zvanoj Apsurdistan ?
Moram ti priznati, Josipe, da me tvoja pojava fascinirala u svakom pogledu, dao sam ti podršku otvorenim pismom, gdje sam ti naglasio, da je ista od Srbina, Milana, mostarskog Sarajlije, te da ti kao takva neće mnogo značiti, jer su ovdje iz firme Aluminij, koju sam gradio i stvarao, sve Srbe poodavno eleminisali. Bio si mi veliki u mojim očima i neposrednim saznanjima, o tvojim Hrvatima, posebno ovim u Mostaru i u Hercegovini, jer je veličina čovjeka i ljudska vrlina, kada konkretno nešto napiše Hrvat o svojim sunarodnjacima, ili Srbin o svojim ili Bošnjak o svojim, ali istinito i vjerodostojno, te posebno ukaže i osudi njihove nedolične radnje.. Zato sam te i podržao, jer sam kao Srbin iz Bosne, čistokrvni Bosanac, rođeni Sarajlija, Bosanac od glave do pete, tako jasno i glasno i istinito pisao i govorio, o agresiji i njeljudskim i zlim poduhvatima i mojih sunarodnjaka Srba, posebno sa istoka, te sam uvijek nešto slično uvijek očekivao i od ostalih, mojih susjeda ili komšija, da se oglase i osude nedjela iz njihovih redova.
Međutim, kada se, Josipe, uzorno počisti svoje dvorište, poput dobrog pijevca se može, preko taraba, zakurikati i u druga dvorišta, svojih susjeda i komšija.
Istina je, Josipe, da si ti i prije vremena zakukuriko u dvorište svojih komšija, bez završenog i započetog čišćenja svoga dvorišta, nesavjestno ili nesvjesno i bez dovoljnih i pravih saznaja..
Da si, recimo, kao moja malenkost, bio neposredno u žiži zbivanja i činjenog zvjerstva od strane tvojih sunarodnjaka, godina 90-tih ili 09.maja. 1993 god i slijedećih, u gradu Mostaru i Hercegovini, posebno prema našim dobrim komšijama Bošnjacima, siguran sam da ni ti, ma koliko bio pošteni i normalni Hrvat kao i ja Srbin iz Bosne, radi Uborka i zvjerstva mojih sunarodnjaka na ovoj lokaciji Mostara, teško je govoriti o osjećanjima, ali bi trebali biti, bar izvjesno vrijeme, manji od makovog zrna. Bilo šta reći, pisati ili govoriti o našim komšijama Bošnjacima, posebno i neke loše konstatacije, ne samo da je bogohulno, to bi ti kao teolog morao poštovati, već bi bilo i krajnje drsko, nehumano, cinično, licemjerno i za svaku ljudsku osudu.
Zar, Josipe, nije dovoljno saznaje, da su agresori bili, sa istoka moji sunarodnjaci i sa zapada tvoji „ čistokrvni „ Hrvati, da su najveće žrtve bili, upravo Bošnjaci, a da su nam državu, bar moju jedinu Bosnu i Hercegovinu, a ti imaš i rezervnu, branili i odbranili, borci Armije BiH.
Eto, Josipe, radi mojih sjećanja iz tih kobnih dana, kao živi i neposredni svjedok, kao normalni i pošteni građanin grada Mostara, možda sa sudbinom roda od majke Srpkinje, pišem ti danas, kao slučajno živo i frustrirano biće, sa liste tvojih nacionalista iz HDZ-a i njihovih bojovnika, predodređen za otstrel, ali zahvaljujući i tom tvome Bogu, čiji si poslušnik, da li i na njegovom putu, ne bih se usudio, ni u sopstvenom bunilu, nešto tako loše napisati ili reći, protiv mojih vrlih Bošnjaka. Rođen sam među njima, u starom srcu grada Sarajeva, proveo svoju mladost i gimnazijske dane, osjetio svu njihovu dobrotu i poštivanje i drugih i različitih međuljudskih odnosa i vrlina, što mi je sve skupa i pomutilo sva moja saznaja, o tvojim sunarodnjacima i mojim susjedima, sa danom 09. maja 1993 godine, kada su upravo i udarili nož u leđa, tim istim svojim komšijama ???
Pored svih agresija i genocidnih dešavanja, Josipe, evo na red dolaze i takve tvoje zle tvrdnje, ili si ih od nekoga prihvatio, poradi nekih viših tvojih interesa ili ciljeva. Tvrdnje, da su Bošnjaci srušili stari most, graniči ne sa nedostatkom sopstvene pameti, već trajnim gubitkom uma i razuma i svoga indentiteta, ako si ga imao .Nešto slično su tvrdili i nacionalisti i agresori iz moga roda, da su Bošnjaci granatirali i Markale, što se može kvalifikovati izvorno, da i tvoje tvrdnje izviru iz sličnih nacionalističkih kuhinja, što je , Josipe, tako daleko od svih svetih knjiga, koje koristiš kao literaturu u svome odabranom studiju.
Nisam siguran, Josipe, iako sam se i bavio čipovima i njihovom tehnologijom nastajanja, kao primjenom, da bih ti mogao korisno sugerisati da staneš pred ogledalo i doneseš sopstvenu odluku, da ih mjenjaš u dijelu mozga, koji je inače veliki u ljudskoj prirodi.
Razmisli trezveno, Josipe, te na tom Božijem putu, ima vremena da popraviš svoj smjer kretanja, možda da ti i Bog oprosti ???
