logo
bios

Most: Da li će Milanović odbaciti Herceg-Bosnu?

Objavljeno prije 1 mjesec . u ned, jan 19th, 2020

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome da li će izbor Zorana Milanovića za predsjednika Hrvatske uticati na poboljšanje odnosa između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Sagovornici su bili dva politička analitičara – Žarko Puhovski, dugogodišnji profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, i Slavo Kukić, profesor Sveučilišta u Mostaru.

Bilo je riječi o tome da li su opravdana očekivanja bošnjačkih političara da će Milanović imati pozitivniji stav prema Bosni i Hercegovini nego njegova prethodnica Kolinda Grabar Kitarović, da li će Milanović podržavati lidera bosanskohercegovačkih Hrvata Dragana Čovića i pored toga što je Čović vodio žestoku kampanju protiv njega, kakav će biti Milanovićev odnos prema afirmaciji Herceg Bosne i slavljenju njenih čelnika koje je Haški tribunal osudio kao ratne zločince, šta Milanović zamjera Željku Komšiću i da li će biti spreman da se s njim sastane, da li se Milanović ograđuje od izjava bivše predsjednice Gabar Kitarović da u Bosni i Hercegovini ima na hiljade radikalnih islamista, kao i o tome da li Milanović i dalje misli da je Bosna i Hercegovina zemlja bez reda i poretka, kako je rekao je u jednom internom razgovoru prije tri godine – ili je promijenio mišljenje.

Omer Karabeg: Pojedini funkcioneri Bosne i Hercegovine izrazili su nadu da će se nakon izbora Milanovića poboljšati odnosi između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Tako je Šefik Džaferović, bošnjački član Predsjedništva, u čestitci povodom izbora poručio Milanoviću: “Očekujem da odmah po vašem preuzimanju funkcije počnemo raditi na popravljanju odnosa Bosne i Hercegovine i Hrvatske”. Da li je taj optimizam opravdan?

Žarko Puhovski: Bojim se da nije. Zbog nekoliko razloga. Prije svega zato što Bosna i Hercegovina ne funkcionira kao politička zajednica koja ima poziciju prema inozemstvu. Njezini odnosi prema inozemstvu su uvijek odnosi jedne, druge ili treće strane, dok sama Bosna i Hercegovina nema svoju poziciju i svoju politiku, mada se takve fantazije veoma često mogu čuti sa bošnjačke strane. S hrvatske strane bilo je puno podmetanja u vrijeme Kolinde Grabar Kitarović koja je voljela govoriti o raznim fundamentalističkim opasnostima i slično. Međutim, sve su to drugorazredne činjenice prema onome što se, zapravo, veoma loše događa u Bosni i Hercegovini.

Slavo Kukić: U Bosni i Hercegovini doista nemamo jedinstvenu niti unutarnju, niti vanjsku politiku. Bosna i Hercegovina ne funkcionira kao jedinstvena politička zajednica. Kad je riječ o Hrvatskoj, izbor novog predsjednka nije dovoljna pretpostavka da bi došlo do kvalitativnih promjena u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. O takvim promjenama moglo bi se govoriti tek u slučaju da na slijedećim parlamentarnim izborima dođe do promjene vlasti. Što se tiče gospodina Milanovića, želim vjerovati da će on emitirati drugačije poruke od onih koje je emitirala gospođa Grabar Kitarović, iako su neki njegovi stavovi iz perioda kada je bio premijer za mene bili problematični.

Recimo, njegov dolazak u Mostar 2014. godine bio je – ne potpora Hrvatima – nego spašavanje ili vjetar u leđa Draganu Čoviću i HDZ-u Bosne i Hercegovine. Ja se iskreno nadam da je on iz toga izvukao pouke. Uostalom, štošta je doživio na ovim predsjedničkim izborima. Po nekim porukama iz njegovog stožera moglo bi se naslućivati kako bi Milanović ubuduće mogao praviti razliku između bosanskohercegovačkih Hrvata i HDZ-a i Dragana Čovića. Dogodi li se to, moglo bi se očekivati da će njegove poruke biti na fonu poruka Ive Josipovića i Stipe Mesića, a to su bile poruke koje su se temeljile na poštivanju suvereniteta prvog susjeda.

Čovićeva kampanja

Omer Karabeg: Gospodine Puhovski, gospodin Kukić je pomenuo Dragana Čovića, lidera bosanskohercegovačkih Hrvata. On je vodio snažnu kampanju za Kolindu Grabar Kitarović, a protiv Milanovića. Pretvarajuću se kao da se sve to nije dogodilo, Čović šalje čestitku Milanoviću i poručuje mu da očekuje dobru saradnju. Da li će Čović i HDZ Bosne i Hercegovine imati Milanovićevu podršku, bez obzira na to šta su radili u kampanji za predsjedničke izbore?

Žarko Puhovski: Čović će je sigurno imati. Ne na razini neke vrste političke intimnosti, kakvu je Čović imao sa Kolindom Grabar Kitarović, jer su oni bili, kako se to kaže, iz dvije sestrinske stranke. Milanović nema puno šansi da se ogluši o takozvani patriotski zov i on će se toga do neke mjere držati. Kod Milanovića je problem što je zapravo sve prije no diplomat. On je čovjek kojemu veoma često pobjegne prejaka riječ, kako je rekao poznati srpski pjesnik, i zbog toga može koješta učiniti.

S druge strane, ne smije se zaboraviti da je ključni problem u tomu što čovjek, koji službeno predstavlja hrvatsku komponentu u Predsjedništvu BiH, otkad je došao na tu funkciju nije radio ništa drugo nego se svađao sa hrvatskom stranom i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. To je nešto što je doista zaprepašćujuće tako da su se Čović i društvo oko njega vezali uz Dodika kao svog čovjeka u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, što je dovelo do potpuno perverzne situacije.

Omer Karabeg: Milanović je zasta dobio minimalni broj glasova u Bosni i Hercegovini. Međutim, kada ga je na konferenciji za štampu jedan novinar na to podsjetio, on se nasmijao i rekao: “Kada bih ja to uzimao osobno, ne bih nikada išao dolje”, misleći valjda na područja gdje žive bosanskohercegovački Hrvati. Da li to znači da je on oprostio Čoviću što je vodio tako snažnu kampanju protiv njega?

Slavo Kukić: Ne vjerujem. Da se razumijemo: Milanović vjerojatno ima razloga da zbog svega onoga što se događalo na sam dan izbora bude zahvalan Draganu Čoviću. Ja sam poprilično siguran da su veliki redovi na biralištima u Bosni i Hercegovini motivirali liberalni dio hrvatskog biračkog tijela, koji nije kanio izaći na izbore, da ipak ode na biračko mjesto i glasuje kako bi spriječili da se odluka o predsjedniku Hrvatske donosi izvan Hrvatske. Mislim da euforija bosanskohercegovačkih Hrvata oko izbora u Hrvatskoj nije dobra niti za Hrvatsku, niti za Bosnu i Hercegovinu, niti za Hrvate u Bosni i Hercegovini.

Mislim da bi Hrvatska trebala da izvrši korekciju u svome izbornom zakonu i maksimalno minimizira utjecaj građana Bosne i Hercegovine na izbore u Hrvatskoj. Jer sadašnjim ponašanjem bosanskohercegovački Hrvati šalju poruku da u Bosni i Hercegovini nisu svoji na svome, već da su prihvatili poziciju nacionalne manjine. Ja mislim da je to pogubno, jer time daju argumente onima koji bi ih rado vidjeli u toj poziciji.

Herceg-Bosna

Omer Karabeg: Kakav će biti Milanovićev odnos prema afirmaciji Herceg-Bosne i slavljenju njenih čelnika koje je Haški sud osudio kao ratne zločince?

Žarko Puhovski: On se sigurno time neće baviti, on to sigurno neće podržavati. Mislim da će to jasno negirati, ali će pokušati što je moguće manje time se baviti. On će naprosto prelaziti preko toga dok god ne bude prisiljen time se baviti, a to neće biti tako često.

Slavo Kukić: Ta pitanja se ne mogu izbjeći i nadam se da će se Milanović, kada ta pitanja dođu na dnevni red, pozvati na presude međunarodnog suda. Ne bude li tako, razlika između njega i gospođe Grabar Kitarović neće uopće postojati.

Omer Karabeg: Da li će Milanović prećutno da odobrava savez Čović – Dodik, kao što to čini današnji zvanični Zagreb?

Žarko Puhovski: Njemu će to biti lakše, jer nema poteškoća s Dodikom kao što ih ima HDZ kao nacionalistička stranka. Ali on to neće učiniti, jer Dodik ne stoji dobro u čitavom nizu inozemnih centara. Ja mislim da Milanović nema svjetonazorskih problema sa Dodikom kao što su ih imali Kolinda Grabar Kitarović i Plenković. Tek nakon što im je Dodik pomogao u nekim stvarima, hrvatska vlada je pristala da napravi most kod Gradiške na koji je Dodik čekao dvije godine. To je učinjeno iz političkih razloga nakon dugih intervencija s Čovićeve strane. Ali osnovni problem je skandalozno ponašanje Komšića. Sve ostalo u ovom kontekstu zatim slijedi.

Mislim da bi Hrvatska trebala da izvrši korekciju u svome izbornom zakonu i maksimalno minimizira utjecaj građana Bosne i Hercegovine na izbore u Hrvatskoj: Slavo Kukić
Mislim da bi Hrvatska trebala da izvrši korekciju u svome izbornom zakonu i maksimalno minimizira utjecaj građana Bosne i Hercegovine na izbore u Hrvatskoj: Slavo Kukić

Slavo Kukić: Ja mislim da za Milanovića ne bi bilo dobro da prešutno odobrava savez Dodik-Čović. Hoće li to on učiniti ili neće – ne znam. Ali sasvim je izvjesno da je od devedesetih godina do danas iz Republike Srpske nestalo preko 150.000 Hrvata. Te ljude danas niko ne spominje, niti njihova prava po osnovu činjenice da su u tom dijelu Bosne i Hercegovine njihova ognjišta. Mislim da bi jasnom pozicijom prema Dodiku i Čoviću, koji to tolerira, Milanović poslao poruku da mu je stalo do njegovih sunarodnika u Bosni i Hercegovini.

Željko Komšić

Omer Karabeg: Kakav će Milanović imati odnos prema članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željku Komšiću?

Žarko Puhovski: On je to već javno rekao. To je najgori mogući odnos bivšeg razočaranog prijatelja. Milanović je rekao – ja sam bio na njegovoj strani, ja sam ga podržavao, ali sam razočaran onim što je on u međuvemenu učinio.

Omer Karabeg: Kažete da su oni nekada bili u prijateljskim odnosima?

Žarko Puhovski: Bili su prijatelji u političkom smislu, ne znam kako je to bilo privatno.

Slavo Kukić: Spadam u ljude koji su jako podupirali Željka Komšića 2014. godine, ali danas imam stotinu zamjerki na njega i o tome govorim i pišem. Ne mogu, međutim, reći da Željko Komšić nije izabran po Ustavu i po zakonu Bosne i Hercegovine. To je pozicija koju bi u odnosu na Komšića trebao imati i Zoran Milanović. Potpuno je druga priča koga on predstavlja. Prema Ustavu i izbornom zakonu u Predsjedništvo BiH, koje ima tri člana, ulaze dva člana iz Federacije BIH – jedan Hrvat i jedan Bošnjak. Pri čemu oni nisu predstavnici Hrvata i Bošnjaka, nego građana Federacije BiH. To bi morao biti reper i za Milanovićevo ponašanje.

A to što radi Komšić u zadnjih godinu dana – posebna je priča. Prema tom dijelu njegovog života i političkog djelovanja imam izrazito negativan odnos.

Omer Karabeg: Mislite li da Milanović ni u kojoj varijanti ne bi pristao da se sastane sa Željkom Komšićem kao članom Predsjedništva koji je u ovom trenutku i predsjedavajći Predsjedništva BiH ?

Žarko Puhovski: Mislim da bi Komšić morao nešto uraditi da to učini mogućim. Ponavljam, Komšić se od trenutka kada je postao član Predsjedništva naglašeno ponašao protuhrvatski. Tu nema nikakvoga spora. I to je nešto što netko tko je predsjednik Hrvatske ne može samo tako progutati u ime bivšeg prijateljstva.

Slavo Kukić: Ako je suditi po izjavi gospodina Milanovića u izbornoj noći, taj susret očekujem relativno skoro. Na pitanje hoće li će se sastati sa Željkom Komšićem i članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milanović je odgovorio da mora razgovarati sa svima. Bez obzira šta on misli o Komšiću, taj sastanak bi bio nešto čime bi on pokazao da priznaje ustavne institucije Bosne i Hercegovine. Takav odnos je i u interesu Hrvatske.

Uostalom, Bosna i Hercegovina je prvi susjed Hrvatske i zemlja s kojom Hrvatska ima pozitivnu ekonomsku razmjenu. Stav gospođe Grabar Kitarović da ona u Bosni i Hercegovini nema partnera za razgovor bio je akt nepriznavanja suvereniteta druge države i njezinih normativnih okvira.

Žarko Puhovski: Suglasni smo u tomu da je Komšić problem. U tomu nema spora. Mi koji smo imali veoma pozitivno mišljenje o njemu, kao na koncu i Milanović, moramo danas reći da smo ozbiljno razočarani. Komšić je odmah nakon što je izabran počeo svađu sa Hrvatskom. To nije pitanje ovakvog ili onakvog dobronamjernog ili zlonamjernog stava. To je pitanje čovjeka koji je htio dokazati da ne zastupa nikakve hrvatske interese. Milanović će bez problema razgovarati sa kompletnim Predsjedništvom, ali teško je očekivati da će u ovoj situaciji razgovarati samo sa Komšićem.

Slavo Kukić: Slažem se da politika, koju nakon izbora 2018. godine vodi Komšić, nije politika koja je imanentna čovjeku građanske i socijaldemokratske provenijencije – kakvim se on predstavlja. Ni ja ne vjerujem da bi moglo doći do sastanka sa Komšićem jedan na jedan, ali će svakao doći do sastanka s Predsjedništvom.

Radikalni islamisti

Omer Karabeg: Jedan od važnih razloga zategnutih odnosa između Sarajeva i Zagreba bile su izjave dosadašnje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o hiljadama radikalnih islamista u Bosni i Hercegovini. Milanović je u predizbornoj kampanji najprije optužio gospođu Grabar Kitarović da je takvim izjavama upropastila odnose sa Sarajevom, a onda je drugom prilikom izjavio da su džihadisti u Bosni i Hercegovini realnost i dodao, citiram: ”to je zemlja u kojoj je puno muslimana, odlaze u Irak i Siriju boriti se i vraćaju se indoktrinirani”. Šta je u stvari njegov pravi stav?

Žarko Puhovski: Njegov pravi stav je vjerojatno i jedno i drugo. Ovisi o tomu kakav ima dan. Jer on je čovjek koji je više puta u životu rekao stvari koje su bile pucanj u vlastitu nogu naprosto zato što mu je taj dan tako nešto palo na pamet. Poslije se mogao ispričavati, ispravljati, a to je uvijek kasno. On je čovjek koji baš ne pazi kako se izražava. Možda će se sada – s iskustvima koje je dobio zadnjih godina – ponašati odgovornije, ali za to nema jamstva.

Slavo Kukić: Ta vrst ispada nije nešto što je nepoznato kod Zorana Milanovića. Ja, međutim, ne mislim da su ispadi o džihadistima nešto što karakterizira njegov stav. Ako karakterizira, onda sam sasvim siguran da je to greška. Bosna i Herecegovina nije u tom smislu nikakav specijalan izuzetak u odnosu na druge zemlje u Evropi. Uostalom, puno je više džihadista iz Franucuske završilo na sirijskom ratištu nego iz Bosni i Hercegovini.

Pravosudne institucije u Bosni i Hercegovini imaju vrlo jasan stav prema onima koji su se vratili sa sirijskog ratišta. To nije situacija koju treba napuhavati na način kako je to činila gospođa Grabar Kitarović koja je o tome informirala evropske zvaničnike, a po mom dubokom uvjerenju i francuskog predsjednika.

Omer Karabeg: Kada je reč o Milanovićevom odnosu prema Bosni i Hercegovini neki podsjećaju na ono što je on rekao 2016. godine u neformalnom razgovoru sa hrvatskim ratnim veteranima kada se vrlo negativno izrazio o Bosni i Hercegovini. Rekao je da je to zemlja bez reda i poretka i da tamo nema s kim razgovarati. Da li je to i danas njegovo mišljenje o Bosni i Hercegovini?

Žarko Puhovski: Bojim se da to nije daleko od njegovog pravog mišljenja. Ali nadam se da to više ne bi rekao. Vjerujem da je sada Milanović u stanju javno reći neke druge stvari. Pogotovo zato što je sazrio kao političar, postao odgovorniji. Osim toga, Hrvatskoj je sada doista važno da bude pripuštena u Šengen, a to ovisi i o tomu kakav će imati odnos prema granici dugoj tisuću kilometara između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Druga strana joj može u tomu jako puno pomoći ili odmoći.

Slavo Kukić: Ne mislim da je to njegovo pravo mišljenje o Bosni i Hercegovini. Mislim da je Milanović 2016. izgubio izbore, koje nije trebao izgubiti, zato što je igrao na pogrešnu kartu koja uopće ne održava njegov ni politički, ni ljudski karakter. On je tada vjerovao da na taj način može pridobiti šatoraše i veteransku populaciju, a oni su mu okrenuli leđa. Na njegovu žalost, okrenuli su mu leđa i ljudi iz centra i ljevice razočarani onim što je tada govorio, pored ostalog, i o Bosni i Hercegovini. Iskreno se nadam da je Milanović iz tog iskustva nešto naučio i da takve gafove više neće praviti. I da će puno više razmišljati prije no što izrekne sud o bilo čemu, pa i kad je u pitanju Bosna i Hercegovina.

Po mojem sudu velika bi stvar bila da se odnosi između Hrvatske i Bosne i Hercegovine dalje ne kvare: Žarko Puhovski
Po mojem sudu velika bi stvar bila da se odnosi između Hrvatske i Bosne i Hercegovine dalje ne kvare: Žarko Puhovski
Normalizacija odnosa?

Omer Karabeg: Mislite li da će Milanović svoju politiku prema Bosni i Hercegovini usaglašavati sa vladom, ili će vući neke poteze mimo vlade? Da li će biti razlike između njega i vlade u politici prema Bosni i Hercegovini?

Slavo Kukić: Vjerujem da hoće. Plenković je svoju poziciju odredio. To je pozicija koju od Plenkovića nisam očekivao, ali ne mora značiti da je to njegov personalni stav. On se nalazi u dosta kompleksnoj situaciji, kad je riječ o njegovim šansama da ostane na čelu HDZ-a, pa je primoran na političke kompromise – uključujući i politiku prema Bosni i Hercegovini – kako bi pridobio tvrdo krilo HDZ-a. Milanović nema taj problem i vjerujem da će – barem što se tiče javnih poruka – razlika biti više nego evidentna.

Žarko Puhovski: Siguran sam da će biti razlike. Prije svega kada je riječ o pitanju ugroženosti ili navodne ugroženosti hrvatske populacije u Bosni i Hercegovini. Tu će biti sasvim jasnih razlika, o tome uopće nema spora, jer je najveći dio te populacije u klijentelističkom odnosu prema HDZ-u i Plenkoviću ne ostaje ništa drugo do da ih gotovo bezuvjetno podržava.

Omer Karabeg: U zaključku, mislite li da će se za Milanovićevog mandata odnosi Hrvatske i Bosne i Hercegovine bar djelimično normalizovti ili će i dalje biti prepuni trzavica i neslaganja?

Slavo Kukić: Siguran sam da će Zoran Milanović stvarati pretpostavke za normalizaciju odnosa koji su u zadnjih godinu dana bili gotovo pa na nultoj točci. Pitanje je, međutim, koliko će to imati značenja za stvarnu promjenu, jer je politika sadašnje hrvatske vlade takva kakva jest. Dođe li do promjene vlasti u Hrvatskoj, onda bi se mogao očekivatii potpuno drugačiji odnos prema Bosni i Hercegovini.

Međutim, kakvi će inputi za tu promjenu dolaziti iz Bosne i Hercegovine – to je teški reći budući da Bosna i Hercegovina nema jedinstvenu državnu politiku. To ide od slučaja do slučaja, od ovog do onog partijskog interesa koji se predstavlja kao nacionalni interes. Sve u svemu – treba sačekati izbore za Hrvatski sabor, a onda ćemo vidjeti kakvi će signali ići s jedne i druge strane granice.

Žarko Puhovski: Po mojem sudu velika bi stvar bila da se odnosi između Hrvatske i Bosne i Hercegovine dalje ne kvare. Ako na izborima u Hrvatskoj i dođe do promjene vlasti, odnosi između dvije zemlje se neće mnogo promijeniti dok se čitav niz stvari unutar Hrvatske i Bosne i Hercegovine ne promijeni. Recimo, mi smo imali situaciju da je prije dvije godine jedna osoba u petak bila veleposlanica ili ambasadorica Bosne i Hercegovine u jednoj evropskoj državi, a od ponedeljka je bila zastupnica Hrvatske u Evropskom parlamentu.

To su stvari koje su po mom sudu potpuno nedopustive. Da se te stvari ne bi dešavale, mora doći do ozbiljne promjene u političkom stavu jedne i druge strane. A meni se u ovom trenutku čini da je od jedne strane, a to je Bosna i Hercegovina, teško očekivati bilo kakve promjene. Naprosto zato što ne vidim da tamo netko uopće vodi politiku.

RSE

Omer Karabeg

Novinar RSE od osnivanja Balkanskog servisa. Marta 1994. pokrenuo emisiju “Most” s namerom da uspostavlja ratom pokidane veze između ljudi sa prostora bivše Jugoslavije. Dobitnik je nagrade “Jug Grizelj” Nezavisnog udruženje novinara Srbije (NUNS) i nagrade “Erhard Busek” Medijske organizacije Jugoistočne Evrope (SEEMO).
karabego3@gmail.com

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh