Socijalistička i kapitalistička moralna vizija
U svojoj knjizi iz 2014. godine, Why Not Capitalism?(Zašto ne kapitalizam?), američki politolog Jason Brennan (r. 1979) upoređuje socijalistički i kapitalistički moral.
Socijalistička ideja dobrog društva, kaže on, dobro je poznata. Kao i na porodičnom kampovanju, svako se ponaša čestito i s javnim duhom usredotočenim prema dogovorenoj svrsi, fokusirajući se na dobrobit svih, a ne samo na sebe. Kapitalizam nikad ne može postići takvu harmoničnu saradnju jer je izgrađen na porocima ličnog interesa i pohlepe. Zaista, jedini razlog zbog kojeg tolerišemo kapitalizam je što još nismo dovoljno dobri za socijalizam, bez moralne snage da potpuno napustimo sebičnost i živimo za dobrobit svih.
Ali jednako uvjerljiv primjer može se navesti i za kapitalizam, kaže Brennan. On je izgrađena na uzajamnoj pomoći. Odbacuje silu i eksploataciju.
Nagrađuje one koji imaju koristi od drugih, što podstiče povjerenje i saradnju. Omogućava ljudima da slobodno i mirno ostvaruju svoje ciljeve, umjesto da ih prisiljavaju da služe nekoj jedinstvenoj svrsi koju su izabrali oni na vlasti. Ta ista raznolikost promoviše toleranciju prema drugima, poštivanje njihovih različitih ambicija i životnih stilova, i brigu o njima kao pojedincima, a ne kao da su puke komponente u ekonomskoj mašini. Ova ljudska briga iskazuje se kroz dobrotvorne organizacije, crkve i druge dobrovoljne institucije građanskog društva－sve uz dodatnu snagu bogatstva koje generiše kapitalističko društvo.
Ova vizija kapitalizma je također realnija. Kapitalistički principi mogu da funkcionišu u cijelom svijetu, ne samo u manjim grupama, dok se socijalistički model porodičnog kampovanja ubrzo ruši nakon što se dodaju stranci. I nema smisla kriviti našu moralnu slabost. Kapitalizam ne zahtijeva od nas da budemo sveti altruisti, već pretvara naš prirodni interes u društvene koristi. Nagrađivanjem vještina, fokusiranosti, energije i produktivne organizacije, on nas automatski usmjerava u inovacije, otkrivanja i služenja drugima.
Kapitalizam stvara vrijednost i širi bogatstvo
Sposobnost kapitalizma da stvara i širi vrijednost i bogatstvo još jedna je od njegovih moralnih vrlina. Kapitalizam podstiče ljude da otkriju šta drugi ljudi žele i pružaju. Primjenom visoko produktivne kapitalne opreme, on nam omogućava da zadovoljimo potrebe mnogih, a ne samo nekolicine.
Nije iznenađujuće da je rast kapitalizma doveo do velikog povećanja ljudskih prihoda i bogatstva. Tokom većeg dijela ljudske historije, prosječni prihodi bili su na nivou egzistencije: možda 1-3 dolara dnevno u poređenju s nama. Međutim, oko 1800. godine, prihodi su naglo porasli i njihov vrtoglavi rast se nastavlja. Siromašni su se posebno obogatili: 1990. godine, prema podacima Svjetske banke, oko 40% ljudske populacije živjelo je s manje od 1.90 dolara dnevno; danas je ta brojka manja od 10%. Siromaštvo je u posljednjih 35 godina smanjeno više nego u posljednjih 3500.
Osim što omogućava ljudima da si priušte više od onoga što im je potrebno i što žele, kapitalizam im također omogućava da sebi priušte bolje. Konkurencija gura proizvođače inoviranju, suzbijanju cijena i podizanju standarda. Kao rezultat, sve osnovne stvari－hrana, krov nad glavom, gorivo i odjeća－sad su jeftiniji i kvalitetniji nego ikad ranije. Godine 1800. mali broj ljudi bilo gdje u svijetu mogao je priuštiti svježe meso; danas svi u kapitalističkim zemljama to mogu. Godine 1800., kaže britanski politički i prirodni naučnik Matt Ridley (r. 1958) u svojoj knjizi The Rational Optimist (Racionalni optimista) iz 2011., svijeća koja je pružala jednosatno svjetlo koštala je šest sati rada. 1880-ih, za isto svjetlo iz kerozinske lampe trebalo je 15 minuta da se priušti. Za sadašnje, LED svjetlo, potrebno je pola sekunde. Kad je riječ o svjetlu, živimo 43.200 puta bolje nego u 1800.
Ovaj ogroman porast bogatstva razlog je zašto su ljudi danas zdraviji, viši i dugovječniji nego ikad prije. To se ne može objasniti nekim navodno neizbježnim tehnološkim naporom. Uostalom, šta potiče tehnološki razvoj, ako to nije kapitalizam? Zašto se „Veliko bogaćenje“ dogodilo tako nenadano? I zašto su, kad su Zapadni Nijemci vozili luksuzne visoko－tehnološke Mercedese i BMW-ove, Istočni Evropljani još uvijek pokušavali da priušte nepouzdane, nezgrapne, visoko zagađujuće Trabante i Yuge?
Bolja tehnologija, dakako, povećava naš životni standard, ali kapitalizam je taj koji podstiče razvoj. Imovinska prava su od suštinskog značaja za to: ona ljudima daju sredstva i samopouzdanje da ulože vrijeme i trud u istraživanje, pronalazak i razvoj, znajući da mogu biti nagrađeni zauzvrat. A te nove tehnologije i proizvodi se naširoko i brzo šire putem izuzetno efikasne kapitalističke proizvodnje i tržišne distribucije.
Zbog toga je nagli pad svjetskog siromaštva od 1980-ih u velikoj mjeri posljedica otvaranja Kine, Indije, Istočne Evrope i drugih prema međunarodnoj trgovini i kapitalističkim principima. Singapur, Hong Kong, Tajvan, Japan i Južna Koreja bile su neke od najsiromašnijih zemalja na kraju Drugog svjetskog rata; ali samo nekoliko decenija trgovine i kapitalizma pretvorili su ih u neke od najbogatijih na svijetu－za razliku od njihovih susjeda Sjeverne Koreje, Kambodže i Laosa, ili čak Malezije i Kine, koje su tek nedavno nadoknadile izgubljeno. Takvi primjeri ukazuju na to da su najsiromašniji oni koji imaju najviše potrebe za kapitalizmom i trgovinom. A za najsiromašnije, dodatni 1 dolar dnevno može značiti razliku između života i smrti.
Odlomak iz knjige: Eamonn Butler, Uvod u kapitalizam
Priredio: Resul Mehmedović (Dialogos)
