Ukrajina: Janukovič i opozicija postigli dogovor

Administracija ukrajinskog predsjednika Janukoviča potvrdila je kako je noćas postignut “dogovor” između predsjednika i lidera opozicije te kako će isti biti potpisan danas u 11 sati. Koji su detaljni navodnog govora – kojeg opozicija još uvijek nije potvrdila – nije poznato.

(advance.hr)

Pregovori uz EU delegaciju
Situacija na Maidanu sinoć je bila daleko mirnija nego noć ranije. Izgleda kako svi čekaju ishod aktualnih pregovora koji su tijekom jučerašnjeg dana potaknuti od strane EU delegacije u kojoj su u Kijev stigli ministri vanjskih poslova Francuske, Njemačke i Poljske.

Podsjetimo, za vrijeme ranijih pregovora, opozicija je odbila sve ponude od strane vlasti. Detalji sinoćnjeg dogovora trebali bi postati poznati uskoro, no EU ministri najavili su kako će se razgovarati o nekoliko tema, uključujući prijevremene predsjedničke izbore, reformu Ustava i uspostavu tranzicijske Vlade.

Interpretacija nasilja
Jučer je bio najkrvaviji dan ne samo u sklopu aktualne Ukrajinske krize, već u cijeloj povijesti moderne Ukrajine. Što se zaista dogodilo jučer, ovisi o interpretaciji pojedine strane – oni koji podržavaju prosvjednike tvrde kako su policijski snajperisti ubijali ljude, dok druga strana ima posve drugačiju interpretaciju te se tvrdi kako su militantne skupine odgovorne za velik broj mrtvih i kako su oni koristili snajpere.

Istina je negdje na pola puta i očito je kako su obje strane koristile vatreno oružje u sukobu. Prema zadnjim informacijama ukupno je 77 osoba ubijeno otkako je došlo do eskalacije sukoba ovog utorka. Pojedini mediji i jutros prenose kako su “navodno neki prosvjednici naoružani” – takve konstrukcije se temelje na potpunom ignoriranju stvarnosti na terenu, osim ako policijske snage nisu počele ubijati same sebe.

Tijekom jučerašnjeg dana militantne skupine anti-vladine opozicije zarobile su ukupno 67 pripadnika policije. Informacije govore kako su kasnije većina njih pušteni. No, potez jasno demonstrira snagu anti-vladinih skupina, kao i nemoć policije pred njima.

Frakcije u vrhu vlasti: pobjeda “snaga mira” nad “jastrebovima”
Pregovori su se jučer nastavili duboko u noć. Savjetnica predsjednika Janukoviča, Hanna Herman, istaknula je kako je predsjednik spreman na ustupke kako bi se “očuvao mir”. Također je naglasila kako su “snage mira” među predsjednikovim savjetnicima porazile “jastrebove”, sugerirajući pritom kako se tek manjina u vrhu vlasti zalaže za nasilno gušenje anti-vladinog pokreta.

To bi objasnilo i poprilično blagu reakciju vladinih snaga. Zadnja dva dana se Janukoviča naziva “diktatorom”, internetom bujaju “viralne” video snimke u kojima se ukrajinske vlasti naziva barbarskima te ih se optužuje za pokolj vlastitog naroda. No, na stranu s medijsko-političkom propagandom, činjenica jest kako su vlasti u Kijevu ipak pokazale izuzetnu visoku razinu suzdržanosti.

Kijev je bio krvav, ali nije postao Kairo
Pravu uporabu sile vidjeli smo prošle godine u sličnom anti-vladinom prosvjedu u glavnom gradu Egipta – velik broj pro-Morsi prosvjednika okupio se u prosvjednom kampu, baš kao i danas prosvjednici na Maidanu, no tada su snage sigurnosti dobile naredbu da situaciju “riješe” silom. U nekoliko sati ubijeno je na stotine prosvjednika – bilo je među njima i naoružanih, no većina su bili civili. To je bila brutalna uporabe sile – na koju, zanimljivo, nitko se nije tada previše bunio – dok je ovo u Kijevu prije svega velika suzdržanost.

Ne smije se zaboraviti tko je koga napao u Kijevu ovog utorka. Policija nije kretala na prosvjednike, samo su stajali uz Maidan i nije bilo nikakvih znakova eskalacije – tada militantne skupine kao što su Desni Sektor i druge, kreću u ofenzivu. Prošlo je tek 3 dana od tog događaja i točna interpretacija već se posve gubi u težini medijskog ignoriranja razloga koji su doveli do eskalacije.

Još jednom se potvrđuje kako su mediji najmoćnije oružje svakog konflikta – radikalne skupine krenu u pokušaj rušenja državne vlasti silom i oružjem, a tri dana nakon imamo već “zacementiranu” priču o režimu koji je odlučio nasumično snajperistima ubijati vlastiti narod. Sama mogućnost da se jedan događaj, tj. njegova interpretacija, tolikom brzom i efikasnošću može preokrenuti, je zaista fascinantna.

Problem neutralnosti i jednostrano viđenje situacije
U zadnje vrijeme se jako često, ponajviše u vrijeme eskalacije sukoba, govori kako “društveni mediji” preuzimaju dominaciju, platforme kao što su Facebook, Twitter itd. – analiza je u većini slučajeva posve pogrešna: vodeći mass-mediji su i dalje ti koji kreiraju agendu, pa i vlastitu stvarnost po potrebi, a društveni mediji i mreže služe samo kao adekvatno sredstvo za raspačavanje te iste agende.

Ako se nasilje koristi s obje strane, šira svjetska javnost to bi morala znati jer bez te informacije je nemoguće objektivno sagledati niti pozadinu aktualne situacije niti eventualan ishod. No, još jednom Zapadna strana agresivno kreće s potpuno jednostranom interpretacijom i za sve se krivi samo jedna strana. Istok, točnije Moskva, reagirati će na način da će svu krivicu staviti na onu drugu stranu.

Postoji li u današnjem svijetu uopće relevantan međunarodni akter koji bi javnosti ponudio točnu sliku situacije na terenu? Izgleda da ne, kada geopolitika dominira sukobom onda se svi svrstavaju u samo dva kampa – za i protiv, srednji prostor naglo nestaje.

Pod kojima okolnostima bi Bruxelles uzvratio silom?
Posebno je pristrana i jučerašnja službena izjava EU ministara vanjskih poslova koji su odradili izvanredan sastanak po pitanju Ukrajine u Bruxellesu. U njihovoj izjavi se ističe: “Nikakve okolnosti ne mogu opravdati represiju kojoj trenutačno svjedočimo”.

Što to znači “nikakve okolnosti”? Znači li to da ako suprotna strana krene u oružani ustanak, vlasti i državni organi sigurnosti trebaju mirno promatrati i prepustiti se “aktualnostima”?

Reći “pozivamo sve strane na suzdržanost” je jedna stvar, no ovakve izjave kao što je ova gornja su izuzetno opasne jer one zapravo u potpunosti amnestiraju jednu stranu i daju joj “slobodne ruke” da može činiti što god želi. No, očigledno to je i cilj ovakvih izjava kao što i situaciju u Ukrajini nije teren za stranu medijaciju već za indirektno ratovanje između velikih sila.

Ukrajina nije Sirija, Janukovič nije Assad
Ako je Janukovič zaista sinoć popustio i pristao na prijevremene izbore i druge zahtjeve, to bi u ovoj situaciji bio dobar scenarij za Ukrajinu. Naravno, to bi ujedno bila i velika pobjeda Zapada u još jednoj geopolitičkoj “utakmici” s Rusijom koju su ovdje sami započeli i silom je priveli kraju. No, ako zanemarimo vanjskopolitičku komponentu, Ukrajini prijeti krvavi građanski rat, strašna tragedija na tlu Europe – sve što se može napraviti kako bi se ista spriječila je u ovom trenutku dobar ishod.

Janukovič nije Assad, on nema ni volje ni potpore ni potrebe voditi rat i on već danima zapravo čeka na priliku da opozicija prihvati njegove ustupke. Možda još nije kasno da se ova borba preseli u političku arenu. Realno gledajući, u Ukrajini nema “pozitivnog” aktera koji bi se izborio za bolji ishod. Sukob je podijelio zemlju po nacionalnim, etničkim, vjerskim linijama – koja god strana u takvom sukobu pobijedila, cijeli narod je definitivno izgubio.

Ukrajina nije Sirija gdje se vodi borba za očuvanje sekularne države protiv reakcionarnih i fundamentalističkih sila. Pobjeda sekularne Sirije od ogromne je važnosti za cijeli svijet, dok je Ukrajina primarno geopolitičko stratište između Zapada i Rusije. Niti jedna snaga u Ukrajini nije se digla iznad ovih podjela. Ljevičarske snage u zemlji, pa čak i one autonomne koje bi trebala zagovarati nesvrstanost između dva bloka, kao da ne postoje ili postoje samo na krajnim marginama te mirno promatraju uzavreli nacionalistički sraz – narodi Balkana jako dobro znaju kako takve situacije završavaju i kakvi su im konačni ishodi.

Ukrajinska kriza je od početka poprimila geopolitičku dimenziju:

Parlament želi mir na ulicama
Janukovič je popuštao do sada i popustiti će i danas. Ova tragedija s preko 70 mrtvih orkestrirana je kako bi ga se prislilo da pristane i na dodatne ustupke, što će on sada i učiniti.

Parlament također nije zainteresiran za daljnji konflikt i traži se obustava sukoba u Kijevu. Na jučerašnjoj sjednici izglasano je zaustavljanje predloženog pokretanja anti-terorističke operacije u zemlji (što bi svakako rezultiralo dodatnom i znatnom eskalacijom sukoba). Također je izglasano povlačenje snaga sigurnosti iz centra Kijeva. Rezolucija bi trebala danas biti i potpisana.

Nadalje, rezolucijom se zabranjuje uporaba vatrenog oružja, poziva se na puštanje svih uhićenih te se policiji zabranjuje blokiranje prometnica. Dovoljno zastupnika sinoć se okupilo na izvanrednoj sjednici – naime, potrebno je najmanje 226 zastupnika da bi se sjednica mogla održati. Jučer je na sjednicu došlo 239 zastupnika, a čak 236 glasalo je za usvajanje gore opisane rezolucije. No, od ukupno 442 zastupnika u parlamentu, svega oko 30-ak ih je došlo iz Janukovičeve Stranke Regije.

No, Juri Mirošničenko, trajni zastupnik ukrajinskog predsjednika Janukoviča u parlamentu, istaknuo je kako je svrha ove rezolucije, iznad svega, zaustaviti nasilje.

Evolucija politike “smjene režima”
Cijela Ukrajinska kriza svela se na političko i geopolitičko pitanje – oni koji u ovoj situaciji vide socijalni bunt, autentični narodni ustanak i druge hvalevrijedne komponentno, očito ne gledaju dovoljno dobro. Ukrajinska kriza pokazuje koliko je politika “smjene režima” postala agresivna i destruktivna kada kreće u rušilački pohod. U Ukrajini je napravljen presedan – ono što smo zadnjih godina gledali na prostoru Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike bile su potaknute pobune protiv lidera koji svakako iza sebe nemaju demokratski legitimitet (što ne znači da neki od njih nisu imali podršku naroda).

U Ukrajini je meta napada predsjednik koji je izabran na legitimnim demokratskim izborima koji nisu osporeni na Zapadu. Nisu osporeni jer im se tada činio kao podoban akter koji će provoditi njima komplementarnu politiku – štoviše, Janukovič je bio prijatelj Zapada sve dok se nije drznuo odbiti potpisati EU trgovinski pakt – to je u suštini cijela priča iza ove krize.

Ukrajina je presedan i otvara prostor za nove napade na demokratski izabrane lidere. Janukkovič svakako jest dio nomenklature koja je duboko korumpirana, a demokracija u Ukrajini je “donekle” legitimna.

No, imamo zemlje gdje čak i njima ljuti protivnici moraju odati priznanje za demokratski čist proces. Jedna takva zemlja je Venezuela – čiji su izbori, kako lokalni, parlamentarni tako i predsjednički, pomno praćeni od strane međunarodnih agencija i institucija – gotovo svi se slažu kako je demokracija u Venezueli na izuzetno visokoj razini, čak i iznad pojedinih Zapadnih zemalja. “Izborni proces u Venezueli je najbolji na svijetu” – to nije rekao Fidel Castro ili sam Maduro, to je istaknuo bivši američki predsjednik Jimmy Carter – utemeljitelj organizacije Carter Center za napredak demokracije i ljudskih prava.

Dok smo pratili stanje u Kijevu, nešto gotovo identično počelo se “kuhati” u Venezueli i to bi mogao biti “logičan” razvoj ovog presedana koji je potaknut u Ukrajini. Drugim riječima, ulazimo u fazu kada se više ne orkestriraju pobune samo protiv diktatora, već i protiv demokratski izabranih lidera koje se – uz angažman ogromne artiljerije Zapadnih mass-medija – u kratkom roku proglašava “diktatorima”.