Bezobrazno nadmudrivanje o kolaču – Biznismen patriota

Čestitam! Zaista. Iskreno i od srca. I posljednji pojam koji je, koliko-toliko, još imao nekog smisla, za koji smo se mogli „uhvatiti” i na njega se pozvati, njime uvjetovati činjenje nečega dobrog i plemenitog, samo jednom izjavom potpuno je obezvrijeđen, obespredmećen i obesmišljen.

Građanska država

Nakon svega čemu je u protekle dvije decenije ukraden smisao i uništena vrijednost: od borbe, odbrane, žrtava, naroda, preko prava, pravde i istine, do republike, države, zemlje, nacije, Bosne, Hercegovine… i patriotizam je doživio svoju dnevnopolitičku profanizaciju postajući „moneta za potkusurivanje”, jeftino sredstvo za ostvarenje (ne)jasnih ciljeva. Doduše, kod nas je uvijek bilo: „Gledaj ko ti govori, a ne šta ti govori”, a istini na volju, uopće nisam siguran šta bi patriotizam u Bosni i Hercegovini trebao biti?

No, dobro. Ni ovo nas ne bi trebalo – kao što i nije – iznenaditi. Riječ je o nastavku iracionalnog i bezobraznog nadmudrivanja ko će zagrabiti veći komad kolača što ima smisla samo u glavama onih koji se otimaju. Cilj mu je kontrola tokova novca kako po vertikali: od državne do lokalne razine, tako i po horizontali: ravnopravno, meni i mojima, i to ne sa svrhom boljitka, nego realizacije i aktuelizacije moći i zaštite stečenih i prisvojenih povlastica.

Sjetimo se, počelo je sa ostvarivanjem ekskluzivnog – isključivog – prava na tumačenje izborne volje, nacionalnog predstavljanja i igranjem s pojmovima čije je stvarno značenje malo kome poznato, poput, neotuđivo pravo, kapacitet izbornog rezultata, kompenzacioni mandat, nastavilo se formiranjem besmislenih koalicija koje nikada nisu bile funkcionalne, da bi kulminiralo prije samo nekoliko dana, kad nam je jedan, onako, drsko i bezobrazno, sa smiješkom, stresao istinu u lice: „Ovo nije građanska država!”

Ali, ako nije – kao što nije – onda su takozvane građanske stranke protuustavna kategorija, njihovo postojanje je nelegalan čin, njihovo učešće na izborima samo ometanje izbornog procesa i zbunjivanje birača i glasača. U tom i u kontekstu „ravnopravnosti ili jednakopravnosti” te činjenice da se za sve pita samo Dom naroda (ostali samo glume demokratiju), rješenje svih problema je više nego očigledno: Ustav Bosne i Hercegovine i Izborni zakon treba reformirati tako da se otvori prostor ne za konstitutivne narode, nego za konstitutivne stranke; referendumom unutar nacionalnih korpusa treba odrediti koje će to stranke biti (samo jedna po narodu), sve ostale koji se ne uklapaju u taj šablon kategorizirati kao nacionalne manjine s nekakvim ili nikakvim pravima (potpuno je svejedno jer ih ionako neće imati mogućnost realizirati i prakticirati).

Postoji i varijanta da se svi ostali – samoproglašeni građani i njihove političke organizacije stave van zakona, proglase terorističkim ili makar prijetnjom po opću i javnu sigurnost i/ili protjeraju iz zemlje. A možda i ne mora ni tako radikalno, ionako će stariji pomrijeti, a mlađi sami otići. Potom formirati Vijeće ministara i sve ostale vlade sa po 18 ministarstava (6 po narodu), budžet podijeliti na tri jednaka dijela i jednom za duže cijeli ovaj mentalni poremećaj staviti ad acta.

Time bi se legalizirao postojeći sistem u kojem stranke biraju: Izborni zakon, Centralnu izbornu komisiju, općinske i glasačke komisije na izbornim mjestima po mjesnim zajednicama, posmatračke timove, komisije za prebrojavanje glasačkih listića, ad hoc komisije za kontrolu svih spomenutih segmenata biračkog i glasačkog sistema i procesa, članove Odbora za koordinaciju izbora… Da ne spominjemo da utječu na izbor štamparije koja će štampati izborni materijal! Osim toga, time bi se ostvarile i značajne uštede, u najmanjem u repriziranju izbora i troškovima u vezi s njima. Na kraju, neka stranački dostojanstvenici iz naftalina izvuku svaka po „400-500 stručnjaka koji mogu zauzeti najodgovornije pozicije u vlasti i povesti zemlju ka boljitku” (kako to, prije nekoliko dana, slavodobitno ustvrdi jedan drugi) i ovo vrijeđanje inteligencije – koja je, ionako, već upitna – privedu kraju.

Treba nam naše

Kako se god okrene, iz kojeg god ugla da se pogleda, iz koje god perspektive ili aspekta razmotri situacija u ovoj zemlji, ona se, na kraju, svejednako kao i na početku, svede na jednu jedinu rečenicu: „Ne treba nam dobro, treba nam naše!” Ova zlokobna rečenica, ovaj kancerogeni gen, ovo pogubno pravilo iza kojega odjekuju davno prevaziđeni „ne trebaju nam sposobni – trebaju nam odani” i „ko nije s nama – taj je protiv nas”, počiva u osnovi svih naših pokušaja, promašaja i neuspjeha: prije svega u kadrovskoj politici stranaka, potom, posljedično, preko kadriranja za javne funkcije, sve do, blijedo promovirane i još bljeđe provedene „akcije” kupujmo domaće! Ako nas pljačkaju – makar nas pljačkaju naši, ako nas lažu – makar nas lažu naši, ako nas truju – makar nas truju naši…

Ustavna i izbornozakonska legalizacija i legitimizacija činjeničnog stanja riješila bi sve naše probleme. I pomoglo meni da konačno iz glave izbijem nekakvu polusloženicu koja mi, ne znam ni odakle, godinama odzvanja među ušima: biznismen patriota.

Autor: Piše: Edin Urjan KUKAVICA – avaz.ba