Tragedija koja se aprila 1993. dogodila u malom selu Ahmići odražava poput mikrokosmosa mnogo šire napetosti, sukobe i mržnju koji od 1991. more bivšu Jugoslaviju i koji su prouzrokovali toliko patnji i krvoprolića.
Za samo nekoliko mjeseci pripadnici različitih etničkih grupa koji su dotad bili u dobrosusjedskim odnosima, živjeli jedni kraj drugih u miru i koji su nekada poštovali različitost vjerskih običaja i tradicije pretvorili su se u neprijatelje.
Nacionalistička propaganda je postepeno pothranjivala promjenu u predodžbama i samoidentifikaciji pripadnika pojedinih etničkih grupa. Prvobitna percepcija “drugih”, tj. pripadnika drugih etničkih grupa, kao “različitih” postepeno se počela mijenjati u percepciju njih kao “tuđinaca”, a zatim i kao “neprijatelja”, te potencijalne prijetnje identitetu i prosperitetu vlastite grupe.
Nekadašnji dobrosusjedski suživot pretvorio se u progon onih “drugih”.
Glavna meta tih napada bio je upravo sam identitet – sama ljudskost – žrtve. To “lično nasilje” se provodi nad drugim ljudskim bićima isključivo zbog njihove etničke, vjerske ili političke pripadnosti.
(Sažetak Presude Pretresnog vijeća u predmetu ‘Kupreškić i drugi’)
Video je dio interaktivnog narativa “Ahmići – 48 sati pepela i krvi”. Narativ je posvećen tribunalovoj istrazi, rekonstrukciji i procesuiranju zločina počinjenih u Lašvanskoj dolini u aprilu 1993. godine.
SENSE
