Težnje koje u odnosu na Ustavni sud BIH ispoljava Milorad Dodik, pa i Dragan Čović, a tiču se odlaska stranih sudija stara su opsesija aktuelnog predsjendika Srbije Aleksandra Vučića.
Uostalom, općepoznati su sastanci koje su na temu imenovanja novog stranog sudije u Ustavni sud BiH održavali Vučić i Dodik. Bilo je to potkraj 2021. godine, kada je Vučić je poručio da je od Dodika “želio da čuje informaciju o sudiji Albancu kojeg predlažu za novog stranog sudiju u Ustavnom sudu BiH”. Dodik je, nakon sastanka potvrdio da se razgovaralo o ovoj temi te poručio da je taj sudija Albanac produkt lobiranja muslimanske strane iz Sarajeva.
Radi se o sudiji Ledia Bianku kojeg je Dodik, na sjednici Narodne skupštine RS, nazvao Šiptarom. No da se politika ipak kroji u Beogradu, svjedoče zapisi iz prošlosti, kada je Aleksandar Vučić od momenta potpisivanja Dejtona počeo da se opsesivno bavi pitanjem stranaca u Ustavnom sudu BiH.
O tome je, kada je potpisan Dejtonski mirovni sporazum objavio dvije analize u časopisu indikativnog imena – „Velika Srbija“, tadašnjem glasilu Šešeljevih radikala, prenose Vijesti.ba.
U prvoj Vučićevoj analizi pod naslovom “Šešelj u Ohaju” oštricu svoje kritike usmjerava u najvećoj mjeri prema ustavnim aranžmanima, prije svega načinu formiranja Predsjedništva i Ustavnog suda BiH.
Posebno neprihvatljiva odredba Dejtona za Vučića jeste ona o formiranju Ustavnog suda BiH, jer, kako primjećuje budući predsjednik Srbije, od devetorice članova ovog suda četvoricu bira FBiH, dvojicu RS, a dodatnu trojicu predsjednik Evropskog suda.
„Pošto se odluke donose većinom glasova“, piše Vučić, „u praksi bi bilo dovoljno da se samo jedan izabranik Evropskog suda priključi članovima izabranim u Federaciji, pa da se donese presuda protiv interesa srpske strane. A sudu je, štaviše, dato pravo da odlučuje koliko je neki pokušaj Srba iz Republike Srpske da formiraju konfederaciju sa Srbijom legalan.“
Vučićev politički kontinuitet u odnosu na 90-e uoravo se najbolje ogleda u poziciji prema Ustavnom sudu, gdje iz njega progovara šešeljevski radikal. Tako u februaru 2020. godine, Vučić napada Ustavni sud BiH, nazivajući sudije Bošnjake – muslimanima, te govoreći da je strane sudije trebali eliminisati iz suda. „To je predviđeno za pet godina, a prošlo je 25 godina. Trebalo je da budu izabrane sudije, a ne da Makedonka i dvoje stranaca, zajedno sa muslimanima donose presudu da imovina predmet restitucije pripadne BiH, a ne RS“, kazao je Vučić, ostajući dosljedan svojim stajalištima koja je iznio u „Velikoj Srbiji“.
Kada danas, 2021. godine isčitavamo ove Vučićeve napade na Dejton iz 90-ih, nameće se paralela sa politikom Milorada Dodika, koji kontinuirano pokušava osporiti legitimitet evropskih sudija u Ustavnom sudu.
U drugoj analizi iz decembra 1995. godine pod naslovom “Posledice dejtonske terevenke” Vučić zaključuje proročanskim riječima: „Na kraju, Srbi će podići glavu i vratiti svoje zemlje. Treba još samo malo sačekati. Da one koji su odgovorni za naš poraz i poniženje sklonimo sa pijedestala vlasti.“
Ako se sagledaju njegovi potezi u proteklih desetak godina otkako je preuzeo vlasti, ova najava iz „Velike Srbije“ zvuči kao ispunjavajuće proročanstvo.
(Vijesti.ba)
