Ajla Mahmutović: Izgleda da BiH ne želi olimpijsku medalju koju joj karatisti mogu donijeti
Cazinjanka Ajla Mahmutović u svojoj dosadašnjoj sportskoj karijeri ostvarila je rezultate i uspjehe na kojima bi joj mnogi pozavidjeli, no ona je i dalje gladna uspjeha i najsjajnijih medalja.
Ajla potječe iz porodice u kojoj se sve vrti oko sporta, prije svega karatea. Njeni roditelji svojevremeno su se bavili karateom i atletikom, dok tri mlađe sestre i više nego uspješno prate odlično utabanu sportsku stazu koju je Ajla vrijednim radom gradila, još od svoje pete godine.
“Kroz ovaj dugi niz godina treniranja teško je izdvojiti najveće uspjehe, ali ono što obilježava moju karijeru su šest puta naslov državne prvakinje, osvojeno 2. mjesto na Evropskom prvenstvu, 7. mjesto na Svjetskom seniorskom prvenstvu gdje sam nastupila s tek napunjenih 18 godina, plasmani na Premier ligama, nekoliko balkanskih medalja, te mnoge međunarodne medalje”, kaže Ajla, inače majstor karatea 3. dan, na početku razgovora za naš portal.
Svakodnevni treninzi i pažljiva ishrana
Pored nekoliko navedenih uspjeha, Ajla je, iako iz Cazina, proglašena i najuspješnijom sportistkinjom grada Bihaća, ali i Unsko-sanskog kantona.
Na pitanje kako izgleda njen jedan prosječan dan, kada ustaje i kako planira obaveze, Ajla kaže da je njen svaki dan isti, a opet drugačiji.
“Sve zavisi od faze treniranja u kojoj se nalazim ili da li su ispitni rokovi u toku. Ali, svaki dan sadrži bar jedan trening u sebi, a u vrijeme priprema tri. Odlazak na predavanja, učenje i obavljanje fakultetskih obaveza su standard. Svaki dan je pretrpan, ali uvijek stvorim vrijeme za prijatelje, druženje i koju kaficu”, ističe.
Trajanje treninga, kako dalje govori, zavisi od trenažnog procesa, vrste treninga i nedostataka koje treba popravljati. Trening karatea u prosjeku traje sat vremena, bez istezanja i zagrijavanja, a ostali treninzi koji uključuju druge aspekte fizičke pripreme kao što su izdržljivost, eksplozivnost i agilnost, taktički su pripremljeni od trenera. Napominje i da je veoma bitno paziti na segment ishrane.
“Kako nastupam u nižim težinskim kategorijama, održavanje kilaže je konstantno. Prehrana mora biti raznovrsna, bogata proteinima i zdravim mastima. Intenzitet treninga mnogo utječe na prehranu, uz iskustvo koje imam, znam kad je potrebno unijeti određene ugljikohidrate ili povećati količinu proteina, te mnoge druge segmente koji utječu na trening”, objašnjava.
Država ne pomaže najbolje sportiste
Kao i svugdje, novac je najveći problem.
“On je Sunce oko kojeg se sve okreće, pa tako i planet sporta. Kako sam student i finansijski zahtjevi su veći, ponekad mislim da su moji roditelji čarobnjaci. Oni su moja najveća podrška, bez njih moja karijera ne bi postojala. Jako je sramotno i jadno ovo reći, ali ja kao standardni reprezentativac Bosne i Hercegovine ne primam nikakvu vrstu pomoći ili stipendije, sa bilo kojeg nivoa vlasti. Financijsku pomoć trenutno imam jedino od svog grada Cazina, gdje smo dogovorili saradnju oko finansiranja mog odlaska i priprema za Svjetsko prvenstvo. A za nastavak ćemo vidjeti, nadam se da će i dalje cijeniti moj rad i trud nastaviti pomagati”, kaže Ajla.
Ona govori da je veoma teško kada se prvo mora razmišljati o prikupljanju novca za odlazak na neko takmičenje, a tek nakon toga o osvajanju medalje. Navodi i konkretan primjer.
“Najgore je bilo kad smo dva dana prije polaska na Svjetsko prvenstvo za juniore u Jakarti uspjeli naći sredstva i uplatiti. To je bilo pravo mučenje i stres. Da nije bilo mog tadašnjeg kluba KK ‘Bihać’ i mojih roditelja koji su doslovno ostavljali svoj ponos pred raznim firmama i ljudima, a koji su bili spremni pomoći, pola godine priprema bi palo u vodu. No, ne želim se samo žaliti, vjerujem da se neke stvari mogu popraviti i hoće. Možda naša država ne voli sport, ali ima ljudi koji su spremni odvojiti od sebe za naš napredak. Njima hvala od srca”, iskreno govori Ajla.
Na pitanje da li je istina da je i nju, kao i nekoliko drugih sportista koji su to već proveli u djelo zbog loših uslova, počelo kopkati da “pokupi kofere” i ode nastupati za drugu reprezentaciju, Ajla to nerado priznaje.
“Ne mogu kriti da misli kao što su odlazak u inozemstvo ili sami prekid treniranja, postoje. Previše truda ulažem u sebe da bih samo preživljavala. To što klubovi ili mi sami moramo plaćati odlaske na prvenstva, na kojima nastupamo za reprezentaciju, sve govori o našem stanju. Poređenje s bilo kojem drugom državom je apsurdno. Izgleda da BiH stvarno ne želi olimpijsku medalju, koju joj karate može donijeti uz vrhunske karatiste koje ima, a da oni to ne znaju”, konstatira naša sagovornica.
Odlična studentica, polaznica SHL Akademije
Inače, Ajla je veoma uspješna studentica druge godine logopedije na Sveučilištu u Mostaru, te uspješno stiže izvršavati svoje obaveze, bez obzira na profesionalno treniranje.
“Jako je naporno, jer nisam tipični student, te usklađivanje ispita koji često padaju u vrijeme priprema i prvenstava je teško, ponekad i do suza dovede. Prvu godinu sam završila s prosjekom 4,3”, govori.
Novi segment njenog života je i SHL Akademija za mlade lidere u civilnom društvu.
“Nakon prijava i razgovora koje sam prošla u procesu pristupanja, zajedno sa još 19 svojih kolega koji su primljeni, krećemo u jednogodišnji program koji će uveliko unaprijediti naše kompetencije u vidu komunikacije, javnog nastupa, znanja o političkoj sceni, akademskom pisanju, društvenim dešavanjima i mnoge druge. Kroz Akademiju dobijamo mogućnost da ostvarimo jednu svoju inicijativu, a sva pomoć koja nam je potrebna i sredstva su nam na raspolaganju. O svom projektu ne želim još javno govoriti, ali mogu reći da njegovo ostvarivanje će promijeniti živote sportaša u Bosni i Hercegovini. Pri završetku Akademiju obavljamo i dvomjesečnu praksu u nekoj od državnih institucija. Ovo je izvrsna prilika da polako sebe pripremam sa postsportski period koji će kad tad doći, jer znam koji problemi postoje u društvu, suočavam se s njima svaki dan, borim se, te želim ih mijenjati”, odlučno govori Ajla.
Za svoj privatni život kratko kaže da je “Televisa presenta”.
“Sve meni bliske osobe imaju nestvarne količine strpljenja. Kad ti je dovoljno stalo, uvijek napraviš vrijeme za izlazak, za piće ili neko sasvim ležerno druženje. Porodica mi je najvažnija stvar u životu, nju nikad ne zapostavljam. Prijatelji znaju kakav je moj život, te cijene moj rad, tako da uz malo prilagođavanje sve funkcioniše. Previše ambicija imam, ali kao glavno imam završavanje fakulteta, pronalazak posla, te ostvarivanje olimpijske norme i odlazak u Tokyo 2020. godine. Za privatni život ne razmišljam toliko, želim biti okružena s ljudima koje volim i cijenim, sve ostalo će doći na svoje”, kaže na kraju razgovora za naš portal Ajla Mahmutović.
