Kultura

“Mislim da je sramota da budžet finansira nečije sinove da bi se školovali u inostranstvu”

Nedavno je glumac Filip Šovagović kazao kako su biografije svih umjetnika slične – umiru u dugovima i siromaštvu.

S obzirom da živimo u vrijeme loše politike, ekonomije, finansijskih problema, a kako se ne nazire da će biti bolje ni u narednim godinama, ne mislim da će ovakve biografije biti vezane samo za umjetnike.

Ni društvena, socijalna i bilo koja druga slika nije mnogo bolja, jer uvijek jedno od drugog zavisi.
Kako je skoro svaka sfera našeg djelovanja uništena lošim političkim rukovodstvom koje smo imali i imamo, tako je i umjetnost i kultura došla na najniže grane. Iako djelatnici ove oblasti ne vole kazati da je umjetnost doživjela krah, stvarna slika pokazuje sljedeće: Loša produkcija, količina posla je mizerna, imamo jednu ili dvije muzičke ‘zvijezde’, jednu do dvije TV serije, filmova još rjeđe, kao i izložbi.

“Imamo umjetnika koji su jako primjećeni,  i ovdje i vani, imamo dosta autora koji rade vrlo dobro. Danas je malo kvalitet produkcije ugrožen i na svakom autoru je velika odgovornost da pored veoma malog novca i primanja naprave kvalitet. Gledajući to, umjetnost još uvijek, kada sve drugo pogledamo, dobro funkcioniše. Jeste malo posla, mladi ne mogu da se iskažu, egzistencijalni aspket jeste težak, ali talenata nam ne fali  sigurno”, kaže za Source  reditelj Dino Mustafić.

Jasno je da imamo veoma talentovanih mladih ljudi. Tu je veliki broj glumaca, muzičara, slikara, i svi oni su vrijedno završavali akademije  i usavršavali se na svjetskim scenama, no ono što je najvažnije- bez posla su. Niko ne spori kadar, ali činjenica je da taj kadar snima jeftine reklame, rade kojekakve promocije, vode zabavne programe i razne manifestacije da bi preživjeli. Zar to nije pokazatelj da je umjetnost u cjelini, kao i sve drugo, pala na dno.

“Umjetnost je nažalost vezna za industriju, privredu. Ako nemate to, onda nemate hranu za umjetnost. Međutim, niko se ne sjeća političara koji je vladao prije pet, deset godina, ali svi znaju i pamte ko je Danis Tanović, ko je Jasmila Žbanić. Znaju šta je SFF ili MESS. Umjetnost nije spala na najniže grane. Ja sam 36 godina slobodni umjetnik. Nekada sam istovarao vreće, čuvao djecu u Londonu da naučim jezik, kopao kanale u Njamačkoj, ali sam nakon 20 godina rada doživio da izlažem u svjetskim muzejima. Svaki umjetnik može naći kruh, rad se mora isplatiti. Mene je prijatelj Sabahudin Dino Dolić prevario za 160 hiljada eura i sada vraćam tuđe pare, narušeno mi je zdravlje, ali idem dalje i radim. Treba naći mjeru u životu”, navodi za Source slikar Adin Hebib.

Dijelim mišljenje da ćemo uvijek pamtiti imena umjetnika, no koliki je broj tih imena.  Koliko slikara imamo koji mogu poput Hebiba da rade izložbe i zarađuju toliko da mogu ugodno živjeti. Mogu stati na prste jedne ruke. Koliko smo imali filmova za posljednjih 20 godina, koliko serija, koliko smo iznjedrili pjevača koji mogu napuniti dvoranu, koliko imamo glumaca koji su napravili svjetsku karijeru.

“Ja mogu govoriti o muzici, kulturi, i znam da je ona sada dotakla najniže grane. Izgubile su se sve vrijednosti, ono što zaista predstavlja umjetnost. Mi nemamo muzičku ‘zvijezdu’ osim Merlina. Sve nam je bolje drugo, pa zato ljudi radije slušaju muzičare iz Srbije i susjednih zemalja. Sada svaka šuša dolazi u Sarajevo da pjeva. Samo neka riče i odmah je zvijezda. U moje vrijeme u sarajevskim klubovima se nija slušao turbofolk, sad ovo nije onaj moj grad. Osjećam se kao stranac”,
kaže za Source muzičar Fuad Backović Deen.

Svi pokazatelji su nažalost na onoj ružnijoj strani. Zašto je i umjetnost na pukom preživljavanju? Zato što ovoj zemlji ne trebaju umjetnici. To su često ljudi koji misle i razmišljaju, koji ne podilaze masama i koji jasno i glasno znaju ukazati na problem. No, kao takvi su nepoželjni, jer ovdje da bi radio moraš biti odan, podoban i poslušan. Da radiš samo ono što ti politika odobri i da šutiš. Oni koji su to uvidjeli na vrijeme, odmah su se uhljebili u stranke i zauzeli političke fotelje, a oni koji se još uvijek odupiru, vjerovatno će završiti kao što je rekao Šovagović-u dugovima i siromaštvu.

Još jedan problem i pokazatelj politike koja vlada, dakle strukture koja je umjetnost dovela na rub egzistencije, je lopovluk koji se jasno vidi kada se neka sredstva i izdvajaju za umjetnike. Kao sporno u ovom kontekstu, umjetnici ističu izdvajanje sredstava iz budžeta za istaknute slobode umjetnike. Na tom spisku su kažu lezihljebovići, ‘umjetnici’ koji uopšte ne žive u našoj zemlji, i oni za čije ime nikad niko čuo nije.

“Vrlo malo novca se izdavaja za promociju domaćih autora, u svim aspektima djelovanja, organiziranju izložbi, kocerata, predstava, filmova. Taj aspekt itekako nedostaje. Zato ne možemo ni dobiti kvalitete, niti veći broj filmova. A status finansiranja slobodnih umjetnika spada u domen socijalne politike, i to što se izdvaja za umjetnike mora imati kriterij i transparentnost. Tu ne bi trebali biti neki ljudi koji ne spadaju u umjetnost, a imamo umjetnike koji su nezaposleni i ne mogu da ostvare svoje osnovno pravo”, kaže reditelj Mustafić.

Iako bi riječ “istaknuti” trebala značiti da je u pitanju neko ko je izvrstan i aktuelan u svom poslu, no na spisku se našlo svega i svačega. Njihovo je samo da jednom u vrijeme državnih praznika daju svoj umjetnički doprinos kroz učešća u manifestacijama, izložbama, koncertima, modnim revijama i drugim umjetničkim aktivnostima koje se organizuju uz podršku Vlade KS i Ministarstva kulture i sporta.

“Mislim da je sramota da budžet finansira nečije sinove da bi se školovali u inostranstvu. To je stvar sistema i stvar društva u kojem živimo. Mora jednom doći vrijeme kako zaista treba da bude. Neko je dozvolio ciljano da se tako dešava”
, kaže Hebib.

Za 38 imena, koliko ih je na spisku, za to jedno pojavljivanje na nekoj umjetničkoj smorti, osigurano je zdravstveno i socijalno, dok naprimjer mnogi rudari isto nemaju. Ili građevinski radnici, pa i diplomirani pravnici, medicinari i mnogi drugi.

Muzičar Deen je jedno od najčešće spomenutih imena kada je u pitanju ovaj spisak. Kako je moguće da mu je država uplaćivala zdravstveno i socijalno, a on živio i studirao nekoliko godina u Italiji?

“Ja sam na tom spisku jer to zakon dozvoljava. I da naglasim, tu se plaća socijalno i zdravstveno, ne dobijamo mi nikakve hiljade kao što mnogi misle. I ne znam zašto bi bio problem što sam na spisku, jer zakon ne zabranjuje da neko studira ako mu se ukazala u međuvremenu prilika za to. Uvijek se pita zašto sam baš ja na tom spisku. Sve je to zbog mog oca. Zato što se prezivam Backović i što mi je otac to što jeste, odmah me treba razapeti. Ja sam uradio mnogo pjesama, mnogo albuma, imam nastupe iza sebe, a  na tom spisku ima onih za koje ja u životu nisam čuo. Međutim, za njih se niko ne pita kako su se našli tu, nego samo Deen. Uostalom, ja se nisam sam stavio na spisak, nego brate mili apliciraš pa ako prođeš”, navodi Deen.

Nije Deen jedini čije ime se navodi kao sporno. Pitaju se umjetnici i šta će tu Mugdim Avdić Henda, za kojeg se godinama ne zna gdje je, niti šta radi. Spominje se i Hari Varešanović, koji za noć zaradi i po 20.000 eura, a država mu plaća staž.

Što je još gore, oni koji su zaposleni u javnim ustanovama na pozicijama kulturih radnika, najčešće su tu postavljeni političkim putem i ne rade apsolutno ništa što bi umjetnost podiglo na stepenicu više. Međutim, sve dok ministarstva i funkcioneri ne uvide da je umjetnost jedna od najvažnijih grana promocije ove zemlje, ako uopšte žele da zemlja napreduje, ona će biti kao i sve drugo-jad i čemer.

(Alen Avdić)
/source.ba/

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close