Kolumne

Ladislav Babić: Hodači i šetači

Hodači i šetači

        Neki ljudi hodaju, dok drugi šeću. Naivni će pomisliti da je prethodna rečenica gotovo pa pleonazam, ali se grdno varaju. Naravno da i jedni i drugi hodaju, koristeći svoje noge ukoliko nesrećom nisu spali na invalidska kolica, ali ja govorim o „hodačima“ za koje ću rabiti termin bez navodnika. Dok hodači razgibavaju noge „za život“, dotle šetači to čine jer su živi. Nadalje, hodači to čine iz namjere, oboružani hrpom transparenata, dotle šetači rade to iz čistog gušta. Svakako da su i hodači živi, ali oni to čine u svrhu zaštite nekoliko embrionalnih stanica, pa do oko tri-četiri centimetra dugačkog embrija, koji sam po sebi bez pomoći oplođene majke ne može ni hodati niti odšetati, primjerice – ginekologu na prekid trudnoće, zvan još i abortus. Medicinski postupak znan još i kao abruptio graviditatis. Postupak koji sve više ginekologa izbjegava prizivajući svoju savjest, koje se nekako ne prisjete kad im ista osoba s podjednakim zahtjevom bane u privatnu ordinaciju. Oni to zovu ubojstvom, mada zakonski odobren postupak nad tih „nekoliko“ – do viših moždanih funkcija, a kamoli do kompletnog ljudskog bića neizdiferenciranih stanica – nigdje u zakonima najrazvijenijih zemalja nije tako kršten, ukoliko se izvodi u znanstevnim spoznajama poduprtom, zakonskom roku. Eto, tako je jedan šetač, slijedom nepredviđenih okolnosti, naišao na od gomile hodača zapriječenu cestu u blizini poznate državne ginekološke klinike. Kako zabadalo moje vrste uvijek gura nos gdje treba i ne treba, bio sam svjedok slijedeće razmjene mišljenja između Hodača i Šetača.

Šetač: Oprostite molim vas, što se ovdje zbiva? Zašto je ova ustalasala gomila zapriječila promet?

Hodač: Kako, zar niste upućeni? To su mirni prosvjedi (demonstracije, protesti) protiv nasilnog prekida trudnoće.

Šetač: Zar su nekome protiv njegove volje nasilno prekinuli trudnoću? Još k tome u medicinskoj ustanovi pred kojom ste se okupili? Zaista, prava sramota!

Hodač: Ne, ne, niste razumjeli. Mi protestiramo protiv prekida trudnoće koju žene svojevoljno vrše, a što predstavlja nasilje nad plodom, zametkom budućeg ljudskog bića kome se grubo prekida razvojni ciklus. Protiv abortusa.

Šetač: Ne razumijem, zar nije ta materija riješena zakonski, kao i u većini civiliziranih zemalja?

Hodač: Gospodine moj, kako smijete zvati civiliziranima zemlje koje zakonski dozvoljavaju ubojstvo nerođenog ljudskog bića?

Šetač: Izvinite, možda nisam dovoljno obaviješten, nije li u ovoj državi zakonit pobačaj do 10-tog mjeseca trudnoće, osim u iznimnim slučajevima? Da se taj postupak smatra, mada ne baš preporučljivim, pravom svake žene. Ispravite me ako griješim.

Hodač: Naš Gospodin je rekao „Ne ubij!“, a kako ljudski život započinje činom oplodnje, jasno je da je takav zakon protuzakonit, pardon – neetički!

Šetač: Daklem, vi i ova gomila istomišljenika smatrate abortus embrija do granice kad po mnijenju nauke on nema razvijene sve funkcije – naročito one više neuronske (moždane) ubojstvom? Jeli onda spontani pobačaj embrionalni suicid? Znam da vjernici ne odobravaju suicid, pretpostavljam da bi kaznili samoubojicu smrtnom kaznom? – pokušao se našaliti Šetač.

Hodač: Nisu to smiješne stvari gospodine, pa nemojte izazivati moju i gomile mojih istomišljenika neželjenu reakciju. Spontani pobačaj je poput srčanog ili moždanog udara. Tko je kriv za to doli Bog?

Šetač: Ah, razumijem. Vi onda zahtijevate da se i Boga, poput žene koja je izvršila abortus, jednako kazni za ubojstvo?

Hodač: Samo se vi sprdajte gospodine s našim Gospodinom. Neće to dobro izaći za vas. Nepoznati su putevi božji, a tko smo mi uopće da sudimo.

Šetač: Ali zar ne sude posvuda po sudovima ljudi drugim ljudima? Pa i vaš protest, zar nije suđenje ženama s čijim se postupcima ne slažete. Ne mislite li da time ograničavate njihovu slobodu odlučivanja o vlastitom tijelu? Zar etičke sudove ne donose ljudi, pa tako i onaj biblijski koju spomenuste, a koji već tisućljećima ustrajno ignoriraju?

Hodač: Nikome mi ne sudimo, samo zahtijevamo zabranu abortusa kao protubožjeg čina, i uzimamo u zaštitu ljudsko biće koje to samo ne može učinit. Ljudski život počinje začečem i svršava smrću. Zato je prekid trudnoće zločin, ubistvo!

Šetač: Čak ako je zakonito izvršen?

Hodač: U svakom slučaju.

Šetač: Nije mi poznato da zakoni ijedne države definiraju embrio kao ljudsko biće. Ispravite me ako griješim.

Hodač: Ne zanima nas zakon, pardon – ovakav zakon. Zato ga i želimo mijenjati u smjeru zabrane abortusa.

Šetač: A kako biste kažnjavali prekršitelje zakona? Spaljivanjem, ili moguće rastezanjem na kotaču?

Hodač: Nikoga mi ne bismo kažnjavali. Samo želimo ozakoniti zabranu prekida trudnoće.

Šetač: Zbunjen sam malčice. Vi kažete da ste za zakonsku zabranu pobačaja, ali de ne biste kažnjavali prekršiteljice zakona? Daklem biste ih nagrađivali? Ili moguće ignorirali?

Hodač: Prestanite se sprdati sa mnom gospodine.

Šetač: Daleko od toga, oprostite ako ste me krivo razumjeli. No nekako mi je nepoznat slučaj da pravosuđa država svijeta ne kažnjavaju prekršitelje zakona. Kako biste vi onda regulirali kršenje zakona za koji se zalažete. Nekako mi se ne uklapa u nikakvu logiku vaše razmišljanje.

Hodač: Ne, nisam za nagrađivanje žena koje ga prekrše, vi ste taj. Vi poštujete njihovu slobodu prekidanja života embrija.

Šetač: Sasvim ste me zbunili. Po kakvim to etičkim, pravnim i zakonskim kriterijima ustrajete nazivati pobačaj embrija ubojstvom. Možete li mi navesti relevantne radove, stručnjake ili zakonske akte koji govore u prilog tome? Poznato mi je da je plod nakon 10-g mjeseca trudnoće zakonski zaštićen, i da je njegovo abortiranje nakon toga kažnjivo kao i čedomorstvo.

Hodač: Beba mora biti zaštićena od začeće pa nadalje. Zigota ima novi DNK, identičan onome kao i ta ista osoba s 50 godina. Sasvim svoj, jedinstveni, nikad prije seksa odnosno spajanja spermija i jajne stanice, viđen DNK na svijetu i nikad vođen u ikojim statistikama.

Šetač: Nekako mi se pričinja da zaključujete u krivom smjeru. Embrio je tek potencijal, a vi ste aktualna osoba. Potencijal se može a ne mora razviti do vas, kao što otpali žir ne mora postati moćni hrast. U redu je zaključak da vi imate istu genetsku strukturu kao kad ste bili u fazi embrija – „oboje“ ste bili aktualnost danog trenutka, a između te dvije točke postoji kontinuitet razvoja. Ali da nerealizirani potencijal uspoređujete sa svojom realiziranom aktualnošću, nekako je logički jako sumnjivo. Vi uopće ne biste mogli postojati ako je embrio pobačen; ovaj naš razgovor nikad ne bi bio vođen, niti biste vi imali kome izražavati svoje dvojbe. Ili, između pobačenog embrija koji biste navodno mogli biti vi, i vas koji ne postojite jer je embrio pobačen – nema nikakvog kontinuiteta razvoja. Takav razvoj ni ne postoji.

Hodač: Inzistiram na to da zagovarate pobacivanje u svemiru neponovljive genetske strukture. Jeli to vama opravdano?

Šetač: I Bin Laden je imao neponovljivu genetsku strukturu, gdje ste bili kad su ga smaknuli? I desetine glista koje ste zgazili prosvjedujući pred klinikom. Jeste li čuli za Heraklitovu tvrdnju da čovjek nikad ne može stupiti u istu rijeku? Što će reći, kako je embrionalni stadij samo jedna faza evolucije ploda, u kojoj on još nije izdiferenciran kao ljudsko biće. Uostalom, embrio nije beba, zar ne? Molim vas, ispravite me ako se varam. Izvinite što pitam, jeli vaša žena možda u drugom stanju?

Hodač: To se vas nimalo ne tiče, ali eto – da, jeste!

Šetač: Pa, hoće li moguće izvršiti prekid trudnoće?

Hodač: Prestanite provocirati!

Šetač: Dali je možda netko tjera na to, ili ostavlja njenoj slobodnoj volji da odluči?

Hodač: Htio bih vidjeti ikoga da je pokuša prisiliti. Nebi mu njonja bila dugo cijela!

Šetač: Pa zašto onda vi pokušavate usiliti ženama koje to žele – iz razloga koji se vas ne tiču, kao što se mene ne tiče jeli vaša žena trudna – svoj stav. Ne čini li vam se da ulazite u područje njihove osobne slobode odlučivanja; da su one mnogo tolerantnije prema protivnicima abortusa no vi prama pristalicama?

Hodač: Bog je rekao „Ne ubij!“, i to je za mene sasvim dovoljno. Ne mogu biti tolerantan prema ubojicama.

Šetač: Smijem li primijetiti, zašto ne viđam toliku zagnanost vjernika oko ubijanja evidentnih ljudskih bića po ratovima širom svijeta. Jeste li indiferentni prema tome? Kao da vas to ne brine koliko sudbina embrija od nekoliko tjedana starosti?

Hodač: Dakako da nisam indiferentan, ne imputirajte! Ajmo kontra pitanje, zašto vas nimalo ne brine sudbina bilo kojeg embrija? Barem jednog. Biste vi osobno mogli ubiti Hitlera kao bebu staru mjesec dana? Ubiti ga pred majkom?

Šetač: Dozvolite da savjetujem kako biste morali poraditi na terminologiji, a ne miješati ovce i novce. Ali nešto ne viđam protestne skupove protiv ratova, za zabranu proizvodnje oružja čime i ova država puni budžet sudjelujući indirektno u pokoljima. Vi demonstrirate protiv „ubijanja“ hrpe ne do kraja izdiferenciranih stanica, ali šutite glede posvudašnjeg klanja ljudskih bića. Pa, eto, i „Hitlera“ od mjesec dana za kojega nitko još ne zna da će biti Hitler.

Hodač: Nije to tema ovog prosvjeda. Molim vas da me se manite. Produžite svojim putem.

Šetač: Vrlo rado, da mi niste zapriječili moju svakodnevnu rutu. Nemojte me, molim vas, smatrati nasilnim, samo želim čuti mišljenje vaše strane. Ta, tolerantan smo narod, zar ne. Eto, recite mi još samo ovo, pa ću vas prepustiti euforiji gomile. Mislite li da žena iz gušta ide na abortus, da joj se to neizmjerno sviđa, da nema svoje opravdane razloge? Ni ja lično ne podržavam prekid trudnoće kao samorazumljiv postupak, ali sam daleko od zahtjeva za njegovom zabranom. Nemoguće je njega zabraniti, baš kao i prostituciju, primjerice. Prije sam za svestrano obrazovanje glede spolnih odnosa, uključivo zaštitu i posljedice koje mogu proizići ako se ne primijeni. Nemam ja ništa protiv vašeg stava o aburtusu, ako ga primjenjujete na sebe, a istovremeno tolerirate stavove koji vas na ništa kontra vašeg uvjerenja ne prisiljavaju.

Hodač: Ako nemate ništa protiv mog stava, kako se onda ne slažete s njime u potpunosti?

Šetač: Bez uvrede gospodine, ništa lično. Ja nemam ništa protiv da je netko kreten, što ne znači da se slažem s kretenom. Razumijete?

Hodač: Marš u materinu, prije nego te odalamim, gnjido jedna!

Šetač: Evo sad ću, gospodine, samo da dodam: Ako ste vi sposobni sravniti njonju – kako sami rekoste – nekome tko pokuša vašu suprugu nagovoriti na abortus, jamčim vam da moju podršku ima svaka žena kojoj se on nastoji smicalicama onemogućiti u zakonskom roku. Podršku, da svakoga tko na perfidan način – prigovorima savjesti, zavlačenjem postupka i slično – pokuša „staviti ruku“ na njenu vaginu, maternicu i dušu, pošalje na onaj svijet. Vidite, baš kao što prekid trudnoće u zakonskom, znanstveno odobrenom roku, nije ubojstvo – tako ni to ne bi bio zločin. Puka samoobrana, gospodine. Zbogom gospodine moj, želim vam svako dobro u istom obimu u kojem vi želite dobro, ne hrpi staničja već svakoj osobi, uključivo njenu slobodu odlučivanja i ljudsko dostojanstvo.

Hodač: „Marš, đubre jedno bezbožno!“, prijeteći mu se primakneHodač.

Šetač: „Na isti način gospodine“, odvratiŠetač,udaljavajući se ubrzanim korakom.

Ladislav Babić

“Diogen”

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close