USPJEŠNO REALIZOVANA DRUGA OVOGODIŠNJA FAZA ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA ČAJANGRADA
Zavičajni muzej u Visokom u saradnji sa Medresom “Osman-ef. Redžović” u ovoj godini intenzivirao je radove na četvrtoj fazi sistematskih arheoloških istraživanja Čajangrada, novog lokaliteta iz kasnog srednjeg vijeka na području Visokog, koji posljednjih godina u sve većoj mjeri plijeni pažnju stručne i šire javnosti.
Akcenat ovogodišnjih istraživanja je na platou utvrde od bedem kule do zaštitne ograde koja je postavljena proteklih godina, riječ je o 350-400 m2 koji su istraženi kroz dvije odvojene kampanje u proljeće i jesen u kojima su postavljene tri različite sonde.
„Rezultati su jako bitni, u sondi šesnaest otkrili smo jedan polukružno oblikovan potporni zid koji je u prvom momentu upućivao na činjenicu da bi se moglo raditi o još jednoj kuli, međutim potpunim iskopavanjem pokazalo se de je to potporni zid, vjerovatno izgrađen sa ciljem nivelacije samog terena kako bi se mogao iskoristiti plato u svrhe nastanjivanja, te jedan duži potporni zid koji se naslanja na njega i koji pretstavlja drugu građevinsku fazu, a koji je obuhvatio praktično čitav ovaj prostor platoa u dužini od 30 metara, što smo mi istraživali sve ove godine. Ono što slijedi jeste jedno usko područje između glavne odbrambene bedem kule i platoa, čime bismo vezali ova dva odvojena arheološka područja kako bismo sklopili ovu kompletnu priču u jednu cjelinu. Sve do sad je dokumentovano, dronska snimanja su izvršena, a sve zahvaljujući Zavičajnom muzeju i Medresi “Osman-ef. Redžović” kao i finansijskoj pomoći Gradske uprave i Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport ZDK. Osnovni cilj svega ovoga je da se ovaj lokalitet i utvrda revitaliziraju, da se vrati u upotrebu, vrati u sanje u kojem ono jednostavno poziva posjetioce i turiste da dođu na ovo mjesto i upoznaju jedan važan dio srednjovjekovne historije Visokog“- otkriva nam Tarik Silajdžić, vođa arheoloških istraživanja Čajangrada.
Prva probna arheološka istraživanja na Čajangradu izvedena su 2016. godine.
„Do sad smo otkrili dosta pokretnog arheološkog materijala: keramike, metala, oruđa i oružja što je vrijedan doprinos srednjovjekovnoj zbirci našeg muzeja“, rekao je Silajdžić.
Oskudni pisani tragovi govore da je Čajangrad prestao da živi 1463. godine, odnosno dolaskom Turaka.
„Na osnovu srednjovjekovne izvorne građe znamo da je Čajangrad spaljen i uništen neposredno prije dolaska Osmanlija 1463. godine i to, iznenađujuće, ne od strane osvajača nego domaćeg stanovništva. O tome govore dva dokumenta trogirskog kneza upućena mletačkom duždu sredinom 1463. godine. Velika količina gareži i pepela otkriveni prilikom istraživanja potvrđuju dešavanja navedena u tim dokumentima. Pronađene su željezne strelice koje potvrđuju vojno prisustvo i djelovanje vojske na lokalitetu, a također je pronađeno i nešto oruđa što govori da je unutar utvrde u određenoj mjeri živjelo i civilno stanovništvo“, rekao je Silajdžić.
Kako ističe naš sagovornik, Čajangrad ima izuzetan arheološki potencijal, predstoji još nekoliko godina aktivnog rada i iskopavanja prije nego priča bude zaokružena. Ono što je sigurno je to da se radi o izuzetno vrijednom lokalitetu kako za naš grad tako i za našu zemlju.
Amra Čosić
visoko-rtv.ba
