POVRATAK NA MJESTO ZLOČINA ?
Piše, Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija
Evo ih, odmah poslije Srebrenice, agresorski recidivi, negatori genocida i rasturači Bosne i Hercegovine, krenuli su putem za Mostar.
Šta li to oni trebaju da traže u ovom gradu „ slučaja „, kojega su svojim nacionalističkim i osvajačkim ideologijama, devastirali i uništili, a njegovim građanima, nedaju smiraja.
Kakva li je razlika među njima, pitanje je za bolje poznavaoce njihovog lika i nedjela ? Činjenice govore, da su „ jarani“ iz agresorskih sfera , sa genima Vožda i Poglavnika,sa brojnim zajedničkim manama i sa velikom boljkom, zvanom OHOLOST.
Svakako je riječ o Draganu Čoviću, velikohrvatskom i drugom Miloradu Dodiku, velikosrpskom nacionalisti. Njihov nacionalizam, kao i prisutna oholost, svakako je i najgora vrsta duhovnog oboljenja, u ovom agresorskom i postdejtonskom periodu.
Druga im je karakteristika, da su zajednički orkestralni sastav, orguljaško – guslarske svirke, Milorad kao guslar iz Laktaša i Dragan kao orguljaš iz mostarskih Bara. Da ne bi smetali, komšijama i susjedima, sa „ junačkim „ pjesmama i muzikom na raštimovanim instrumentima, obezbjedili su svoje, znojem stečene „ hacijende „, na Dedinju i Barama, sa državnom policijom i domaćim psima- ovčarima, da ih čuvaju za svaki slučaj.
U svojoj oholosti, ova dvojica „ jarana „ prelaze i sve granice i mjere, smatrajući se i Bogom datim, „ čistokrvnim „ i ekskluzivnim predstavnicima svoga roda, vrijednijim nemjerljivo više od svih drugih, koji ih vrijednuju i podržavaju.
Umjesto svoje poniznosti, kako ne bi svoj lični ego stavljali na uzvišeni pijedestal savršenstva, stavili se u službu i dobra i Boga i svoga naroda, u svojoj državi, ako je i priznaju, oni postaju najobičnije ulizice, upravo, kako ih je i naš veliki pisac Meša Selimović, definisao u romanu „ Tvrđava „
Karakteristika im je, da su obojica „ lažni jarani „, koji se tapšu po ramenima i tepaju, jedan drugome „ hajde sokole „, veličajući svoje genocidne tvorevine, Republiku Srpsku i fantomsku Herceg Bosnu. Posjeduju iskonsku čežnju, da zauzmu mjesto Boga, uz pomoć Vladike Grigorija i Sv. Oca Pape, kako bi postali predsjednici ovih „ paratvorevina „ ili budućih državica, u rastočenoj nam domovini Bosni i Hercegovini.
Poštovani građani i narodi, da li smo mi istinski svjesni, ko nas to predstavlja u vlasti, ovako oholi čimbenici ? Kao pojedinci, koji su „ ugroženi „, pa ih trebamo stalno da tetošemo i ugađamo im, te im se trebamo i moramo diviti i hvaliti ih.
Da li su nam potrebni, poput hobotnice sa otrovnim pipcima, od Laktaša, preko „ Teherana „ i do grada „ slučaja „ Mostara, da nam kroje sudbinu sa međusobnom lažnom i smišljenom podrškom, u kreiranju Ustavnih promjena, prijedlozima izbornog zakona ili iznalaženju statusa , ovoga grada „ slučaja „.
Sačuvaj nas Bože i Sv. Trojica i Oče Papa, njihovog susreta i dolaska u Mostar, jer smo već osluhnuli njihove razgovore i dogovore, nedavno u Banja Luci.To su grobari i glodari, našeg državnog sistema i ustrojstva, agitatori srbočetničkih i ustaških recidiva i nakana, te od njihovih susreta i dogovora, ništa dobro ne očekivati.U svakom slučaju, treba ih proglasiti za nepoželjne osobe, u ovim gradovima i okoline, Sarajeva i Mostara, jer nam njihova ideologija, niti recidivi, nisu niti poželjni, niti potrebni.
Hobotnički pipci „ dodikovaca „ već poodavno su doprli do Mostara i njegovih Srba, upravo i zahvaljujući podršci crkvenih vjerodostojnika, koji su i sami ortodoksni „ dodikovci „. Uz, dobru saradnju svoga mentora iz Laktaša i njegovog „ jarana „ iz mostarskih Bara, smišljaju i planiraju zajedničke aktivnosti u gradu Mostaru, ali na štetu i svojih komšija Bošnjaka.
Dakle, nažalost, u velikoj su zabludi ovi „ dodikovci „ jer ih je njihov guslar iz Banja Luke, naveo na veoma perfidne i lukave nakane, njihovih dokazanih neistomišljenika, niko ih niti bilo šta pita, o ravnopravnosti njihovoj u ovome gradu ni govora, upitna im je i konstitutivnost, a radna mjesta za njihove sunarodnjake može biti samo misaona imenica. Očito je, da im je guslar u svome školovanju, malo izučavao istoriju iz prošlih ratnih dešavanja u ovome gradu i sa ovih prostora, kako bi svi zajednički spoznali sve nakane i principe te njihove „ latinske „ lukave politike i saradnje.
Uostalom i njegova fašistoidna ideologija i politika, koju primjenjuje u svojoj genocidnoj tvorevini, neka do daljnjeg ostane u granicama te genocidne enklave, a nama normalnim Srbima u Federaciji i Mostaru, neka prepusti svu brigu i dobre međukomšijske odnose.
Neka, zajednički, sa svojim ideološkim istomišljenicima ZA DOM SPREMNI, budu uvijek na istim talasima, do nekog njihovog sudnjeg dana.
