U našem modernom društvu teško je zamisliti nekog političara ili kakvu drugu javnu osobu kojoj se ostali neće dodvoravati,ulizivati i neizmjerno iskazivati poštovanje u neposrednoj komunikaciji. Kao društvo jaki smo na kritici, ali samo kada nije direktna, samo kada je netko drugi prenosi,odnosno,kada je kao takva popularna.Sve nam ovo govori da smo društvo oboljelo od mnogih bolesti,a najveća bolest u svim sferama života jeste poltronstvo,dodvoravanje ili ulizivanje.Tim ljudima riječi služe za hvalu, koje hvale vrijedne nisu. Zašto?
Zato,da bi doživjeli svoju vlastitu satisfakciju i progres u društvu,jer su vođeni poznatom latinskom izrekom: ,,Non progredi est regredi“,a u prijevodu znači: ,,Ne napredovati znači nazadovati“.
Njima riječi služe da bi se domogli pozicija ili funkcija,čega ni sami nisu dostojni ili vrijedni.Naš narod svjestan posljedica takve bolesti je iskovao jednu mudrost,a ona glasi:,,Gdje poltroni napreduju, tu pametni propadaju”.
Kaže se da je Aleksandar Makedonski imao ministra koji mu je to dugo bio a nikad ga ni za šta nije opomenuo. Jednom mu Aleksandar reče: „Ili ti ništa loše kod mene nisi vidio, a to znači da nemaš moć rasuđivanja ili mi to ne želiš reći kako mi se ne bi zamjerio. U oba slučaja si u krivu i kao takav si mi beskoristan“. Oslobodimo se beskorisnih i opominjimo jedni druge, dobronamjerno kritikujmo i ukazujmo na propuste a sve radi naše vječnosti i obaveze proizašle iz objave. Objava ne traži od nas samo obred. Od nas se traži Islam, a Islam je napolju, obred je u džamiji.Islam je u svakodnevnici,u životu,na poslu,na njivi,zatim Islam je odnos prema komšiji,odnos radnika prema poslodavcu i odnos poslodavca prema radniku,Islam je skladna porodica,Islam je čistoća,poštenje,iskrenost,skromnost,blagost itd.Islam poziva na život u cjelini.
Tako da, koliko god građani BiH smatrali nekoga nesposobnim, oni će se prema njemu u direktnoj komunikaciji odnositi s poštovanjem.
Naravno, ovo isključivo vrijedi samo za ljude „na moćnim pozicijama“, na raznim političkim, znanstvenim i drugim funkcijama. Takve ljude se ne ispituje direktno, njihov autoritet se poštuje ma koliko se ne slagali, njihova riječ ima puno veću težinu ma koliko bila pogrešna. Radi se o tome što kao društvo poštujemo funkcije, a ne ideje, stavove, sposobnosti i dostignuća. U BiH funkcija vrijedi više od svega.
Zatim, negativna selekcija je jedan opći društveni problem koji onemogućuje bilo kakav napredak a da on nije rezultat vanjskih direktnih ili indirektnih, namjernih ili nenamjernih, pozitivnih ili negativnih utjecaja. Selekcija kadrova po kriteriju podobnosti, a ne stručnosti; nepotizma, a ne izvrsnosti; poslušnosti, a ne rezultata; kratkoročnosti, a ne dugoročnosti,a sve je to nesumnjivo dovelo do potpune socio-ekonomske i političke paralize. Društvo u BiH uči ljude da se klanjaju funkciji, ma koliko se slagali ili ne slagali s osobom koja tu funkciju obnaša, i da se u direktnom odnosu s takvom osobom ponašaju kao da se radi o osobi koja je tu zbog svojih velikih znanja, vještina i sposobnosti.
Šta je rješenje ovog problema?
Jedino rješenje je izgleda razvoj građanske svijesti o problemu, razvoj građanskog aktivizma koji nije vezan za državu te država tj. velike stranke nemaju direktni način da ih kontroliraju.
Naravno,svi oni koji obnašaju funkciju,bilo legislativnu,egzekutivnu,to jest na nekim su moćnim pozicijama neka dobro zapamte narodnu priču ,,I to će proći“.
Ona glasi ovako:
Jedan mlinar je napisao na tabli natpis: I to će proći i stavio ga kraj puta da opominje prolaznike na prolaznost dunjaluka.Kad jednom tim putem naiđe jedan bilmez i ahmak pa upita mlinara šta to znači,a mlinar reče: ,,Jednostavno,sve što bude,dobro ili zlo,sve će to proći.“ Onaj na to reče: ,,Pa to zna svako“,a mlinar reče: ,,Ne zna takva budala koja pita.“
Suština,bit,srčika i esencija ove priče jeste da bi ovaj znak treba da stoji na mnogim mjestima i da nas upozorava da ništa nije vječno,da se ne zanosimo položajem,dunjalukom, slavom,diplomama,vlašču itd.
A ova izreka,posebno bi trebala da nađe mjesto u kancelarijama politčara i poslovnih ljudi.
Nermin Šečo
