-TopSLIDEKultura

Mehmed II

Fatih Sultan Mehmed II Han

Mehmed II (osmanlijski turski: محمد ثانى‎; 30. mart 1432. – 3. maj 1481.), najpoznatiji kao Mehmed Osvajač (el-Fatih, الفاتح), je bio osmanlijski sultan[1][2] koji je vladao kratko od 1444. do 1446. godine, a zatim od 1451. do 1481. godine. U svojoj 21. godini osvojio je Konstantinopolj (današnji Istanbul), čime je označio kraj Bizantijskog carstva. Tokom vladavine Mehmed II je osvojio Bizantijsko carstvoTrapezuntsko carstvoMorejuTransilvanijuAnadoliju i Kraljevinu Bosnu. Mehmed se smatra herojem današnje Turske i muslimanskog svijeta. Sahranjen je u turbetu Fatih džamije koju je izgradio tokom svog života.

https://bs.wikipedia.org/

Sultan Fatih Mehmed Han:
– sa 9 godina postao je hafiz
– sa 12 sultan
– sa 21 godinu osvojio je Istanbul
– osvajač dvije imperije, cetiri kraljevstva, 11 kneževina
– poznavao je 7 jezika
– izumitelj minobacača

Na današnji dan 3. maja 1481. godine preselio je na ahiret, Allah bio zadovoljan njime!

***

Sultan el-Fatih je i 1463. godine osvojio Bosnu, gdje je pokazao vrhunac tolerancije i humanosti prema stanovnicima što je imalo presudnog utjecaja na prihvatanje islama od većine stanovništva ove zemlje. Nakon osvajanja Bosne, sultan Mehmed II je, odlično poznavajući društvene prilike u toj zemlji, posebnu povelju, Ahdnamu, predao u ruke fratra Anđela Zvizdovića, kojom je zajamčio bosanskim franjevcima slobodu vjerskog djelovanja, a samim time i slobodu vjeroispovijesti katoličkom stanovništvu u Bosni. Ahdnama je poznata kao najstariji dokument o ljudskim pravima u historiji, 326 godina prije francuske buržoaske revolucije1789. godine i 485 godina prijemeđunarodne deklaracije o ljudskimpravima 1948. godine. 

Tekst ahdname:

“Ja sam sultan Mehmed han, neka je poznato svima, uopće od prostog puka kao i odjeljenjima ova moja vlastodržaća povelja, kojom bosanskim svećenicima ukazujem veliku pažnju, te zapovjedam: spomenutim i njihovim bogomoljama ne smije biti smetnje ni pritiska, neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzvišene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih podčinjenih (robova), niti od mojih podanika – raje niti od svega stanovništva cjelokupne moje države spomenutim nitko se nesmije miješati u njihove stvari niti ih napadati,ni vrijeđati ni njih ni njihov život, njihov imetak (imovinu) ni njihove bogomolje.

Također iz tuđine osobito u moju državu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed ukojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem teškom zakletvom: Stvoriteljem i gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam musafa,sa velikim Božijim vjesnikom (Muhamedom) i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom koju pašem da ovim što je napisano nikoje lice ne smije se suprostaviti dok god ovi (Franjevci) služe meni i mojoj zapovjesti budu pokorni.

Pisano 28. maja 1463.
Na granici Milodraža
Fatih Sultan Mehmed

Premda je srpska država nestala sa historijske scene, kad se istovremeno ugasila i Pećka patrijaršija, episkopi Srpske crkve su se stavili pod jurisdikciju autokefalne Ohridske arhiepiskopije. Međutim, 1557. godine, sultan Sulejman Veličanstveni je obnovio autokefalnost Srpske pravoslavne crkve ponovnim uspostavljanjem Pećke patrijaršije. Jedan od razloga zbog kojih je sultan donio takvu odluku nalazi se u činjenici da su Srbi, mobilizovani u pomoćne vojne jedinice, imali velike zasluge za osmanska osvajanja u Podunavlju.

Osmanska uprava je manastirima dodjeljivala zemljišne posjede, a u Bosni je, uprkos određenim zakonskim preprekama, izgrađeno nekoliko srpsko – pravoslavnih manastira. Srušeni ili djelimično oštećeni manastiri obnavljani su uz aktivno učešće i podršku uprave. Nemuslimani, naročito Grci i pravoslavni Albanci, imenovani su na položaje koji su zahtijevali iskusne i vrsne diplomate. Mnogi od njih, koji su za svoju novu vjeru prihvatili islam, obnašali su značajne položaje u osmanskoj vlasti, a nerijetko su bili sultanovi najbliži saradnici na divanu. Kršćanskoj djeci, koju je osmanska uprava dovodila u prijestolnicu Carstva putem devširme (“skupljanje”), videći u nekima od njih sposobne i nadarene buduće vezire, sultan je omogućavao najbolje obrazovanje na dvoru Visoke Porte. Osmansko carstvo je na taj način davalo jednake mogućnosti svim svojim podanicima da napreduju u sultanovoj službi, bez obzira na njihovu etničku i vjersku pripadnost…

***

Sultan Fatihov san o Bosni

Postoje predaje da je noć prije ulaska u Bosnu Sultan Mehmed el-Fatih usnio san u kojem je vidio vatru i oko nje trojicu časnih ashaba, kasnijih halifa hazretleri: Ebu Bekra, Osmana i Aliju. Kad se probudio, pitao je šejha Akšemsudina značenje sna. Evo šta mu je šejh odgovorio:

Osvojit ćes Bosnu. To što si sanjao vatru znači da će u njoj gorjeti plamen vjere. To što si sanjao Ebu Bekra znači da ce Bosna biti zemlja iskrenih ljudi koji bogatstvo neće štediti za dobrobit islama. To što si sanjao Osmana znači da će Bosna iznjedirit dosta učenjaka lijepoga morala. To sto ši sanjao Hazreti Aliju znači da ce ta zemlja Carevini dati dosta ratnika koji će kročiti stopama časne porodice Muhammeda a.s.

Šteta sto nisi sanjao Omera, radijallahu anhu, jer to znači da da u Bosni nikada pravde biti neće i da će se njen narod uvijek morati boriti za nju!

***

29.maja 1453. godine hazreti Fatih Sultan Mehmed II Han, rahmetullahi alejhi, je osvojio Istanbul i ispunio Poslanikovo alejhisselam, predskazanje.

“Divan li je vojskovodja koji ce osvojiti Konstantinopolis (Istanbul) i divna li je njegova vojska!”
(Sahih hadis, Ahmed 4/235 i El-hakim 4/442) 

U momentu osvajanja Carigrada, u dobi od 21 godine života, Mehmed II je tečno govorio nekoliko jezika, uključujući turskiarapskihebrejskiperzijskigrčki i latinski.[4][5]

Ponekad bi okupljao ulemu, ili muslimanske vjeroučitelje, i izazvao ih da raspravljaju o teološkim problemima u njegovom prisustvu. Tokom njegove vladavine, matematikaastronomija, i muslimanska teologija su dostigle najviši stepen razvijenosti među Osmanlijama. Mehmed II je i sam bio pjesnik i pisao je pod pseudonimom “Avni” a iza sebe je ostavio divan tj. zbirku pjesama u klasičnom tradicionalnom stilu osmanlijske književnosti.

Memorial of Sultan Mehmed II the Conqueror, Fatih Park, Istanbul

-Razni izvori

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close