Lideri Ukrajine, Moldavije i zemalja Zapadnog Balkana (bez premijera Albanije) sa domaćinom, premijerom Grčke Kirjakosom Micotakisem, visokim zvaničnicima EU, Ursulom fon der Lajen i Šarlom Mišelom i premijerima Rumunije, Bugarske i Hrvatske
Evropska unija je 2003. regionu Zapadnog Balkana dala obećanje o pristupanju. I još ga nije ispunila. Večera, koju je sinoć u Atini za lidere regiona i vrh EU priredio grčki premijer, podsjetnik je na to „obećanje“.
Kada su se šefovi država i vlada Evropske unije u junu 2003. sastali u grčkom ljetovalištu Porto Karasu, imali su na umu velike stvari za Zapadni Balkan, koji je upravo bio pacifikovan. Unija je „bezrezervno” podržala pristupanje Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije, Crne Gore i Srbije, navedeno je u završnom dokumentu samita. I još: „Budućnost balkanskih država je u Evropi”.
To „obećanje iz Soluna”, nazvano po obližnjem lučkom gradu, nije ispunjeno ni poslije dvije decenije.
Uprkos lošem iskustvu sa Zapadnim Balkanom šefovi država i vlada EU donijeli su u junu 2022, kako su to opisali, „istorijsku” odluku da Ukrajinu i njenog susjeda Republiku Moldaviju, zvanično proglase kandidatima za pridruživanje EU.
Večera za godišnjicu
Grčki premijer Kirijakos Micotakis priredio je sinoć u Atini večeru. Povod je upravo „solunsko obećanje” od prije 20 godina. Na večeri su bili šefovi država i vlada šest zemalja Zapadnog Balkana, kao i vrh EU, s predsjednicom Komisije Ursulom fon der Lajen (Ursula non der Leyen) na čelu.
Prema izvještajima grčkih medija, važan i uticajan šef albanske vlade Edi Rama nije pozvan, jer se Albanija i Grčka trenutno žestoko svađaju oko malobrojne grčke manjine u Albaniji. I eto primjera, koji jasno pokazuje zašto zemlje tog regiona odavno nisu članice EU. Članice Unije sa jugoistoka kontinenta koriste bilateralne probleme da koče proces pristupanja.
Bugarska dovodi u pitanje makedonski jezik i želi da natjera sićušnu bugarsku manjinu da se nominalno pominje u ustavu Sjeverne Makedonije. Prethodno je, poslije decenija blokade, Grčka progurala promjenu imena Makedonije u Sjevernu Makedoniju, kako bi se ime susjedne države razlikovalo od grčke pokrajine Makedonije.
Hrvatska pokušava da riješi svoje bilateralne probleme s pojedinim kandidatima za članstvo, kao što su Srbija i Crna Gora, ili sa potencijalnim kandidatom za pristupanje Bosnom i Hercegovinom, koristeći svoje članstvo u EU, na primjer kroz prijetnje vetom.
Popularnost EU u Srbiji dramatično se smanjuje
Ta dugotrajna pat-pozicija po pitanju pristupanje EU ostavila je duboke ožiljke, posebno u Srbiji, najvećoj i strateški najvažnijoj zemlji regiona. U reprezentativnom istraživanju javnog mnijenja u ljeto 2023, pokazalo se da samo 44 odsto anketiranih podržava pristupanje svoje zemlje EU, dok je 47 odsto protiv.
U drugoj anketi instituta „Demostat” iz juna 2023, samo 23 odsto građana podržalo je zahtjeve Brisela da se Srbija, kao kandidat za EU, pridruži sankcijama Rusiji. S druge strane, 42 odsto smatra da bi Srbija trebalo da teži dobrim odnosima s Rusijom, čak i ako bi to onemogućilo pristupanje Evropskoj uniji.
Prošle godine su njemački kancelar Olaf Šolc i francuski predsjednik Emanuel Makron pokušali da postignu kompromis u višedecenijskom sporu između Srbije i njene bivše pokrajine Kosova, koja je pretežno naseljena Albancima. Evropska komisija je takođe iskoristila svu svoju političku težinu da posreduje između dviju strana. Visoki predstavnik EU za spoljne poslove Žozep Borelj čak je u jednom trenutku, nakon dugih pregovora, uzviknuo: „Imamo dogovor!” Ali, bilo je suprotno. Obje strane su eskalirale sukob, koji je ove godine više puta prijetio da preraste u oružane sukobe.
Manjkava demokratija, zastoj reformi, samiti
I poslije dvije decenije u zemljama regiona problemi su isti: cenzurisani i centralizovani mediji, instrumentalizacija pravosuđa, uništavanje nezavisnih državnih institucija, dramatična korupcija i organizovani kriminal. Međutim: kako da EU uradi nešto protiv toga kada jedva uspijeva da se izbori sličnim problemima u sopstvenim redovima, na primjer u Poljskoj ili Mađarskoj?
Dakle, očigledno nije slučajno što je mađarski premijer Viktor Orban odabrao za partnera Zapadni Balkan, a posebno Srbiju. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji odlučuje o svemu, ne krije da se divi Orbanovom načinu vladavine i njegovom neliberalnom političkom konceptu. Dvojica visokih političara održavali su u protekle dvije godine veoma bliske kontakte, imali više od 40 sastanaka. Vučić očekuje od Mađarske da ublaži pritisak Brisela u vezi reformi koje se tiču pravne države. Orban, pak, očekuje da mu Srbija pomogne na putu da postane ključni igrač u regionu.
Neuspjelo približavanje država Zapadnog Balkana Briselu zamijenjeno je sa sve više rundi sastanaka. Primjer toga su godišnji samiti EU-Zapadni Balkan od 2014. pod sloganom „Berlinski proces”. Ili format „Prijatelji Zapadnog Balkana”, koji je ovog juna pokrenula Austrija.
Thomas Brey
dw.com
