Kultura

Nisam ja tvoj musliman

Piše: Farid Hafez

Kao što je to istakao politikolog Ačile Mbembe u svojoj Kritici crnog uma, islamofobija danas nije ništa drugo do nastavak globalne kolonijalne ekspanzije uspostavljene na temeljima kolonijalnog nasleđa pomoću koje se ljudi klasifikuju, razdvajaju i stavljaju u hijerarhijske odnose. Raul Pek, filmski reditelj i politički angažovani umetnik, iskoristio je ovaj Boldvinov citat iz 1963. godine kao završni moto svoga čuvenog dokumentarca Nisam ja tvoj crnac. Smatram da nam to zaista nešto govori o najtežim bolestima od kojih pate pojedinci u dominantnim društvima na Zapadu. 

Nedugo nakon ubistva novinara satiričnog časopisa Šarli Ebdo koje se dogodilo januara 2015. godine u Parizu pozvan sam da u nedelju uveče učestvujem u debati na poznatoj austrijskoj televiziji. Pozvana je bila grupa ljudi koja je trebalo da diskutuje na temu „Evropa u strahu – kraj tolerancije?“ upriličenu nakon napada koje su izvršili one koje danas uobičajeno nazivamo džihadističkim teroristima.

Gospođa sa austrijske televizijske stanice ORF koja me je nazvala telefonom rečito mi je objasnila da treba da se odazovem pozivu na debatu, pozivajući se na moje višegodišnje bavljenje pitanjem islamofobije. Napomenula je da bi želela da pokrene i diskusiju o izazovima do kojih bi teroristički napadi poput ovog mogli da dovedu, uključujući problem animoziteta prema muslimanima. Prihvatio sam.

Međutim, malo me je zbunilo poslednje pitanje moje sagovornice. Upitala me je da li sam ja musliman. Odgovorio sam joj bez uvijanja. Ako joj treba musliman, slobodno neka pozove nekoga drugog. Ako joj treba politikolog, onda neka pozove mene. Moja sagovornica je smesta počela da objašnjava kako me je za versku pripadnost pitala zbog moga imena. Ponovio sam odgovor koji sam joj već rekao. Naposletku su me pozvali iako se nisam izjasnio o svojoj veroispovesti.

Na moje iznenađenje, prvo što me je moderatorka debate koja se prenosila uživo upitala bilo je zašto sam izbegao odgovor na pitanje o verskoj pripadnosti koje mi je postavila njena koleginica. Moj odgovor bio je kratak, možda previše kratak. „Jer problem nije u tome“, rekao sam.

Znao sam da svakom drugom politikologu koji bi bio na mome mestu ne bi postavili to pitanje. Belac ili belkinja koji se bave naukom, filozofijom, pisanjem ili umetnošću samo bi izneli svoje ideje. Možda bi neki belac svojevoljno govorio o svojoj veroispovesti. Ali nikada se belcu koji je predstavnik određene profesije ne bi postavilo pitanje o njegovoj verskoj pripadnosti.

Za mene je očigledno zašto su me pitali o mojoj veroispovesti. Zato što se polazi od pretpostavke da bi ako sam musliman mogao da igram ulogu branioca svega onoga što u imaginaciji dominantnog društvenog poretka predstavlja religija koja je inferiorna, zatucana, nasilna i sve što s tim ide, koja se smatra suštom suprotnošću belog čoveka, kao nevidljivo superiornog.

Misli koje je Džejms Boldvin izneo u debati u kojoj je 24. maja 1963. godine učestvovao sa Malkolmom Iksom i Martinom Luterom Kingom i moderatorom Kenetom Klarkom iskazuju istovetan uvid u probleme dominantnog društvenog poretka na Zapadu:

„Ali za crnog čoveka u ovoj zemlji… budućnost za crnog čoveka u ovoj zemlji jednako je svetla odnosno tamna baš kao i budućnost ove zemlje… Beli ljudi treba da pokušaju da proniknu u svoje srce i da otkriju zašto uopšte moraju da postoje crnje, jer ja nisam crnja, ja sam čovek. Ali ako sam ja za vas crnja, to znači da vam je to potrebno… Ja nisam crnja već ste ga vi sami izmislili,vi belci ste ga izmislili i zato vi treba da otkrijete zašto. A budućnost ove zemlje zavisi od toga da li se ovo pitanje može postaviti.“

Odgovora na ovo goruće pitanje nema ni dan danas. To pogađa čitava društva, naročito u onom delu sveta koji se naziva globalni Sever, sve do dana današnjeg. Ono se javlja pod drugačijim imenom kao što se menjaju i oni koji se nalaze na samom dnu društveno-ekonomske hijerarhije. Ali sve i dalje funkcioniše na isti način.

Kao što je to istakao politikolog Ačile Mbembe u svojoj Kritici crnog uma, islamofobija danas nije ništa drugo do nastavak globalne kolonijalne ekspanzije uspostavljene na temeljima kolonijalnog nasleđa pomoću koje se ljudi klasifikuju, razdvajaju i stavljaju u hijerarhijske odnose. Raul Pek, filmski reditelj i politički angažovani umetnik, iskoristio je ovaj Boldvinov citat iz 1963. godine kao završni moto svoga čuvenog dokumentarca Nisam ja tvoj crnac. Smatram da nam to zaista nešto govori o najtežim bolestima od kojih pate pojedinci u dominantnim društvima na Zapadu.

Neki bi sad sigurno ustvrdili da tu postoji ogromna razlika, a to je da crni ljudi ne mogu da izađu iz sopstvene crne kože. Ako i ne bi mogao da se oslobodi svoje mrke kože, kad bi se Farid Hafez zvao Fridrih Hafen, moguće da bi se tako otarasio muslimanskog prizvuka svoga imena i time sebe spasao da ga ne nazivaju muslimanom. Ali suština zapravo nije u tome. Nije problem u boji kože niti u bilo kakvoj vrsti verskog ruha. Tačno je rekao Sartr: „Kad Jevrejin ne bi postojao, antisemita bi ga izmislio“. Odnosno, kao što je rekao Edvard Said u svome kapitalnom delu Orijentalizam, imaginacija Orijenta zasnovana je na „željama, regresiji, učitavanju i projekcijama“.

Tako je bilo postavljeno i pitanje televizijske voditeljke i moderatorke. Nije tu reč o konkretnoj informaciji o tome šta religija znači za sve goste u studiju, pošto debata nije bila na temu religije. Naprotiv, to je bila politička debata o nasilju i terorizmu, strahu i slobodi. A unutar ovako uspostavljenog političkog okvira, polazna pretpostavka jeste da musliman predstavlja politički (potencijalno nasilni) identitet. U današnjem svetu u kojem živimo, nema mnogo interesovanja za religiju, pa tako ni za islam kao religiju. Ali zato postoji želja da se neko označi kao musliman/ka, bilo da je to stvarno ili imaginarno. Jer, on/a nam nešto govori o željama i zebnji koja vlada u ovom društvu.

Farid Hafez je politikolog i viši naučni savetnik na institutu Bridž Inišijativ pri Univerzitetu u Džordžtaunu. Tekst je originalno objavljen na poratlu Critical Muslim Studies.

Prevod s engleskog: Vuk Šećerović
algoritam.net 

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close