U Italiji se dogodio državni udar. Naime, predsjednik Sergio Mattarella je, suglasno s Bruxellesom, Europskom središnjom bankom, Međunarodnim monetarnim fondom i financijskom oligarhijom odbio potvrditi ministra financija u novoj talijanskoj vladi, Paola Savonu. Naime, kandidat za ministra financije je euroskeptičan, više puta je u izjavama i radovima napadao euro i tvrdio da je zajednička europska valuta potkopala suverenitet Italije. Nakon ove odluke predsjednika Italije, kandidat za premijera Giuseppe Conte mu je vratio mandat.
Ako itko sumnja da se jučer u Italiji dogodio državni udar dovoljno je da pročitati čl. 1. Ustava Republike Italije u kojem stoji: “Italija je demokratska republika, utemeljena na radu. Suverenitet pripada narodu, koji ga prakticira u oblicima i unutar granica Ustava.”
Sergio Mattarella je prekrižio stari i ponovo ispisao prvi članak temeljnog dokumenta zemlje i sada stoji: “Italija je autokratska republika utemeljena na burzama. Suverenitet pripada financijskim tržištima koja ga prakticiraju u oblicima i unutar granica koje su odredile rejting agencije.”
Ako itko u Italiji, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadao, smatra da predsjednik ovom odlukom nije flagrantno pogazio Ustav Italije i suverenitet naroda izražen na slobodnim i demokratskim izborima u ožujku, ne zaslužuje bolju budućnost, jer su svi koji podržavaju predsjednika u njegovoj odluci sudionici institucionalnog državnog udara u crnom danu za talijansku demokraciju.
Mattarella je vrlo dobro proučio iskustva institucionalnih državnih udara koji se proteklih godina provode u Latinskoj Americi. Čak je imao obraza davati pravna obrazloženja svoje odluke. Prema njegovim riječima, “neki kandidati za ministre ne ispunjavaju uvjete da obavljaju tu dužnost”.
U međuvremenu se u Italiji oglasili neovisni stručnjaci ustavnog prava. Režimske nije trebalo dugo čekati. Oni su odmah dobili prostor u udarnim terminima državne televizije i naslovnicama režimskih medija.
Naime, prema više radova na kojima se temelji ustavno pravo u Italiji, predsjednik nema pravo imenovati ministre i utjecati na rad Vlade. Njegove su ovlasti prihvatiti ostavku odlazećeg premijera i imenovanje novog, što je bio Giuseppe Conte, kandidat većinske koalicije “M5S-Lega”.
Ustavne ovlasti predsjednika su procjena jesu li zakoni doneseni u parlamentu u skladu s Ustavom Republike, ako drži da nisu, može ih ne potpisati i vratiti natrag na novo čitanje. U slučaju političke krize, njegova je dužnost potaknuti političke stranke na dijalog i na konzultacije oko formiranja Vlade.
Nigdje, ni u jednom zakonu o ovlastima predsjednika niti dijelu Ustava ne piše da predsjednik ima pravo odbiti vladu koja ima podršku većine birača zato što mu se ne sviđaju politike jednog od ministara što je u ovom slučaju bio kandidat za ministra financija Paolo Savona.
Što dalje?
Ovisi o tome što će se događati sljedećih dana u Italiji, iako je najvjerojatniji scenarij tehnokratska vlada koju će voditi Carlo Cottarelli, kojeg je odabrao MMF i potvrdio Mattarella.
Izbor Mattarelle da imenuje tehničku vladu predstavlja novu fazu “demokracije” koju vode financijske elite koje rade za “dobro naroda”. Tko ovo još nije shvatio, taj je “reakcionarni populist” i mora ga se protjerati iz institucija, jer može “nanijeti štetu” institucijama i tržištima.
To su danas pobjednici na izborima, Salvini, prof. Savona, Di Maio i ostali iz koalicije “M5S-Lega”, a sutra može biti bilo tko.
No, pogledajmo ljepšu stranu medalje. Sve maske su pale. Vlade i ministre imenuju Bruxelles, Europska središnja banka, MMF i burze na čelu s financijskom oligarhijom u Sjedinjenim Državama. Tko u europskim zemljama vjeruje da narodu pripada trunka suvereniteta, s njim ili nešto nije u redu ili je sudionik procesa uvođenja diktature.
Postoji još nešto. Nakon državnog udara u Italiji, biračko tijelo bi u još većoj mjeri na sljedećim izborima podržati nazovimo je tako, “euroskeptičnu” koaliciju “M5S-Lega”. Massimo D’Alema, bivši premijer s višedesetljetnim iskustvom u talijanskoj politici, iako protivnik pobjedničke koalicije, upozorio je kako bi se vrlo lako moglo dogoditi da zbog veta predsjednika na izbor Paola Savone za ministra financija za koaliciju “M5S-Lega” glasaju i birači drugih opcija i da na novim izborima dobiju najmanje 80% glasova.
