Kolumne

Darko Kaciga: Kako primjeniti Nielsena?

 KAKO PRIMIJENITI NIELSENA?

Nije svako zlo za zlo. Da me korona nije prizemljila, teško da bi dinamikom od 2-3 stranice dnevno prije spavanja do kraja godine pročitao izvrsnu (u nedostatku boljeg atributa) knjigu danskog povjesničara i vještaka Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (iskazivao u postupcima: Momčilu Krajišniku, Stojanu Župljaninu, Mići Stanišiću, Radovanu Karadžiću, Goranu Hadžiću, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću) dr. Christiana Axboe Nielsena naslovljenu „Nismo mogli vjerovati…“, s podnaslovom „Raspad Jugoslavije 1991-1999.“, u solidnom (moj iskaz zahvalnosti autorima) prijevodu njegove supruge gđe. Dorotee Smešnjak (Srednja Europa, Zagreb 2021.).

Središnje, sveobuhvatno i najdetaljnije obrađeno poglavlje naslovljeno je „Kulminacija i kraj: Srebrenica i rat u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, 1995.“

Nakon što je dubinski preorao cijelu to našu balkansku katastrofu, evo zaključne pouke (srpski: naravoučenija) tog velikog evropskog znanstvenika i humanista:

„Ne smijemo zaboraviti da su sve žrtve rata prije svega bili ljudi. Ako to zaboravimo i dozvolimo da nas se zavede beskrajnim raspravama o etničkoj pripadnosti žrtava, past ćemo u zamku sličnu onoj u koju je upalo stanovništvo Jugoslavije početkom 1990-ih. Najopasnije je kada se većina počinje osjećati žrtvom i zbog toga napadne manjinu. Opasnost je najveća kada nitko ne misli da se to ovdje može dogoditi.“

A kako je Bosna i Hercegovina Jugoslavija u malom, evo i slijedećeg odlomka:

„Na svojim predavanjima tijekom godina u Danskoj često sam čuo tvrdnju da raspad Jugoslavije samo potvrđuje kako su veliki politički, multikulturalni projekti i društva opasni, pogrešni i uvijek uzaludni. No to nije lekcija koju trebamo  naučiti u slučaju Jugoslavije. Raspad te zemlje je umjesto toga važna opomena da, kao društvo, možemo doći na put prema mržnji, ratu i uništenju, ako dozvolimo političarima da koriste nacionalizam i „lako zapaljivu povijest“, umjesto da se fokusiraju na traženje zajedničkih konstruktivnih rješenja za političke, ekonomske i druge izazove pred kojima stojimo.“  

Svi vi Bosanci, Bošnjaci, Muslimani, muslimani, Hrvati, katolici, Srbi, pravoslavci, Crnogorci, ateisti, koji ste možda (pro)čitali ovu knjigu ili bar gornje citate iz nje, načelno ćete se složiti s Evropljaninom prof.dr.Nielsenom. A ima li itko među vama koji se nije zgrozio na crnogorskog premijera dr.Dritana Abazovića, koji je neki dan baš u Potočarima pokušao u praksu pretočiti baš citiranu kvintesenciju nauka renomiranoga evropskoga naučenjaka i humanista? Iako je tamo došao sa 5-6 ministara svoje vlade, predstavljajući tamo svoju državu Crnu Goru, u čijoj  vladi i čijem korpusu je donedavno bilo drastičnih slučajeva negiranja baš srebreničkog genocida, koji, nakon što je nedvosmisleno istaknuo da bijeli nišani (nišan = kamen nad grobom muslimana) trebaju podsjetiti na genocid, dakle da konkretni genocid jest počinjen i da su njegove žrtve bosanski muslimani, pokušao se okrenuti budućnosti s porukom da se bosanskim i okolnim ljudima više nikada ne dogode ovakve politike i ovakve tragedije.

Posebno je zanimljiva orkestrirana paljba novokomponiranih crnogorskih ekstremnih nacionalista kojima je ovaj Abazovićev „dizajnirani lapsus“ u Potočarima došao kao kec na desetku, kad  je nedavnom najavom sklapanja tzv.Temeljnog ugovora kojim se „crkvi Srbije, čije je sjedište u drugoj državi, daje gotova sva kulturna i sakralna baština Crne Gore“, zabio „glogov kolac u srce crnogorske nacije i države“. Pri tome se SPC neuvijeno prikazuje kao zločinačka naci(onali)stička organizacija, temelj sveproždirućeg srpskog šovinizma, suodgovorna za recentne srpske ratne zločine, pa i srebrenički genocid. Dakle, o tome se ne izjašnjavaju jer ih opće ne zanima, bezbožna organizacija koja s Kristom/Hristosom i (J)evanđeljem nema veze.  Oni bi u 21.stoljeću, na pragu Evrope, nakon recentnog definitivnog raskrinkavanja pravoslavlja kao bolesne, anakrone, antievropske ideologije, identitet crnogorske nacije i države gradili na tzv.Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi koju bi preko noći osovljavali! Koja također ne bi imala veze s Hristosom i  Jevanđeljem. Dakle, na svojoj suštinskoj nevjeri gradili bi nacionalnu religiju, kao conditio sine qua non nacionalnog identiteta…A zašto, umjesto nove idiotarije, ne pokušati nemoguće?

Zašto baš vi, braćo Crnogorci, koji, po meni, baš s g. Abazovićem imate najviše evropskih šansi, ne bi pokušali nemoguće, pa ga pritisnuli da Temeljnim ugovorom stjera okuženu SPC u rezervate oko Cetinjskog, Ostroškog manastira i sl. sakralnih objekata, strogo je odvoji od države, proračuna, škola, vrtića; omogućiti joj zarađivanje od korisnika njenih usluga, ali i obvezati je da sve te prihode mora uredno prijavljivati i plaćati poreze, kao i ostali subjekti na crnogorskom tržištu…A svoj crnogorski identitet, u opreci s moralno potrošenim (srpskim) pravoslavljem, graditi na, iz socijalizma naslijeđenoj, vjerskoj indiferentnosti, te tradicionalnom crnogorskom „čojstvu i junaštvu“ (francuski: Liberte, Egalite, Fraternite), kojima ne trebaju nove crnogorske crkve i manastiri, nego novi vrtići, škole, farme, voćnjaci, tvornice, hoteli, mostovi, brodovi, koncertne dvorane, skijališta…

Zašto vi, braćo Hrvati, ne biste napokon ustali protiv katastrofalne vanjske politike kako vaše  Vlade tako i Predsjednika protiv susjedne Bosne i Hercegovine, a koja politika se, kako je briljantno definirao dr.Nerzuk Ćurak, svodi na unutrašnju politiku HDZ-a BiH? Oslobodite napokon Hrvatsku istočnoga grijeha neoustaške Herceg-Bosne!   

Zašto vi, braćo Srbi, napokon ne  p(r)ogledate i pobrojite što ste sve imali u Jugoslaviji, a na što vas je svelo vaše nezajažljivo srboslavlje. Hoćete li dalje? Sandžak? Vojvodina?

Zašto vi, braćo Bosanci i Hercegovci, napokon ne bi postali svjesni sami sebe, nacionalno od..bali susjede i dokazali najnemogućije – da je Jugoslavija ipak moguća?

Darko Kaciga Evropljanin

PS 1

Svi nacionalizmi su zlo. Osim bosanskog. Dok ne naraste do razine okolnih nacionalizama.  

PS 2

„Ostvaren tristogodišnji san“, „nakon više od tristo godina, konačno je Dubrovnik povezan s maticom Hrvatskom“. Ja, šezdeset-i-nešto godišnji Hrvat iz Dubrovnika u prvoj polovici svoga života nijesam osjećao taj hendikep, koliko znam ni moji preci u prvoj Jugoslaviji, a ni njihovi preci u Austro-Ugarskoj. Stari Dubrovčani su dobro znali zbog čega su Neum prodali Turcima i više-manje im se hebalo za mletačku Dalmaciju, a još manje za gore nekakvu Hrvatsku…Nacionalističke duše ne mogu a da ne useru čak ni ovakva neupitna, svjetski vrijedna remekdjela. U konkretnom slučaju deseterostruko.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close