Kolumne

Marko Raguž: Facebookpanoptikon

autor:Marko Raguž
Foto: M. Raguž  Makarska rivijera

FACEBOOKPANOPTIKON (RIALTO BRIDGE)

Ono za čime čeznemo jeste Pogled koji nije od ovoga Svijeta

– a to je božije oko (na primjer).

Ne mora nužno biti božije – nego nešto Treće.

Nešto putem čega bi objektivirali, osvjedočili i spoznali vlastito postojanje.

Stvarnost se zasniva na sistemu posmatranja, i nadzora.

A ukupni je život test, ispit.

Baš kao da se samo pripremamo za punu egzistenciju.

Mi kao da slutimo da naš nervni sistem osjeća impulse – drugih Realnosti.

Molitva je tihi unutrašnjih razgovor sa zaumnim svijetom.

A kako bi izgledala božija perspektiva.

Pogled odozgo, pogled iznutra i izvana – pogled prodoran poput Svjetlosti.

Tehnologija, svemirski programi

– samo su pritajena čežnja za božijom sveobuhvatnošću.

A sve ljude koji hodaju ulicama, okupljaju se na koncertima – nadzire sistem

– u Zemljinoj orbiti.

Tehnologija je postala totalitarna – sve prisutna.

Podjarmila je i deformisala sve ljudske odnose – i mnogo više uzima nego daje.

Tako recimo facebook panoptikon prožeo je planetarno tijelo.

Mentalni prostor, virtuelno tlo – poprište je borbe

– U Trećem svjetskom ratu (koji se pred nama već uveliko odvija).

Svako može da posmatra svakoga.

Panoptikon iz totalitarnih sistema 20 vijeka

– zasnivao se na principu gledati, ali ne biti viđen (i to se uveliko promijenilo).

Ali samo jedan mali krug vlada procesima, i mehanizmima posmatranja.

Kroz kontrolu, i manipulaciju – postiže profit.

Kapital i tehnologija, ruku pod ruku – sindžiri su novog doba.

Ali samo malo kreativnosti treba

– za jedno virtuelno putovanje, imaginarnim zidovima.

Svoju stolicu u mašti izdići u orbitu, u svemirsku stanicu – i krenuti na putovanje.

Hronotop kretanja položen je

– u DNK molekule.

Naši koraci ostavljaju tragove u već utabanim stazama.

Već je mnogo ranije utabana staza

– koracima naših predaka (i kretanje masa unaprijed je zacrtano).

Možda je to slično kretanju ptica na jug, ili krda jelena u druge rezervate.

Svakoga predvečerja – posmatram zbivanja – oko Rialto mosta

– u Veneciji (putem kamere koja prenosi sliku uživo).

Baš kao Svevišnji – čovjek može baciti oko u bilo koji dio svijeta – a kamere

– svojim objektivima pokrivaju gotovo sve.

A gondole plove mirno ispod Rialto mosta, i ljudi šetaju duž kanala

– i režu prostor blicevima fotoaparata.

Njihova lica se ne vide, i njima nije važno što ih neko posmatra.

Odsjaji svjetlosti na površini vode

– i brodovi, osvijetljeni raskošno – unose u prostor nijanse noći.

Na trenutak osjetim kao da sam dio tog

– malog svijeta, oko starinskog mosta (o kojem je pisao još Shakespeare).

A te usamljene šetače

– kao da ne zanima što je njihova samotna šetnja u predvečerje

– predmet zanimanja.

Rialto most u Veneciji je dovoljno čvrsto građen – da se može oduprijeti

– Eroziji Modernog Vremena.

Sve se posmatra, ali život u svojoj neponovljivosti

– ne može se ukalupiti objektivima.

Razlika između pogleda Tehnologije i pogleda Boga – sastoji se u tome što Bog vidi

– i one skrivene, unutrašnje trenutke.

Sve one jedinstvene trenutke, kojima se osvjedočava istinsko postojanje.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close