Marinko Gilja – Ima li smisla takvoj osobi povjeriti čelno mjesto u Elektroprivredi HZHB?

MARINKO GILJA IZ VREMENA HPT-A

EKSKLUZIVNO: Ima li smisla takvoj osobi povjeriti čelno mjesto u Elektroprivredi HZHB?

MOSTAR – Prema Revizorskom izvješću koje je sačinjeno 2003.godine, a obuhvatilo je period poslovanja HPT d.o.o. Mostar od 1999,2000 i 2001 godine za vrijeme dok je Marinko Gilja većinu kontroliranog perioda obnašao dužnost Generalnog direktora HPT d.d. Mostar, vidljivo je da je isti kao generalni direktor u više navrata i konstantno oštećvao proračun i firmu na više načina.

Jedan od načina koji je konstantno provodio je taj da je velikom broju pravnih i fizičkoh lica omogućio da kradu od HPT-a na način da istima nikad nije ispostavio fakture za utrošene impulse telefona i ostale pružene usluge, ilegalno im je davao priključke, pretplatnicima upućivao krive (umanjene) iznose za platiti.

Drugi način na koji je Marinko Gilja vršio kriminal, jesu problemi vezani za protuzakonite isplate, kao što su prikrivene donacije i pokloni, dodjele milijunskih poslova bez zakonski provedenih tendera i isplate po tim poslovima, iako nikad nisu završeni, a dešavalo se, da se za isti posao plati i po više puta.

Po Giljinom pravilu, poslove oko javnih nabava u građevinskim poslovima, redovito je dobivala firma iz Širokog Brijega A 3 vlasništvo Širokobriježanina Josipa Kožula, koji je i danas povlašteni izvođač svih većih građevinskih poslova sa državnim firmama (zgrade na sveučilištu u Mostaru, granični prijelazi, županijske zgrade i dr.) oko čega su se počele već zabavljati određene institucije.

Sve ove poslove A3 je uvijek mogao dobiti, po većim cijenama, jer su uvjeti koje je pripremala Giljina ekipa za izvođenje radova, pisani prema mogućnostima firme A3, a ponekad se desi da se pojave tri ponude, ali samo reda radi, jer ponovno A3 dobiva posao. Upravni Odbor HPT-a, dao je Marinku Gilji nenormalne i protuzakonite ovlasti u dijelu koji se odnosi za zaterećenje imovine firme, na način, da je Gilja mogao samostalno, bez ičije prethodne suglasnosti, zateretiti firmu HPT, na iznos više od 15% od knjigovodstvene vrijednosti firme HPT, a kad se uzme u obzir, da je tada vrijednost HPT-a iznosila cca 230.000.000,00 KM, znači da je Gilja mogao sam zadužiti HPT u visini od cca 33.000.000,00 KM i sam odlučivati šta će sa tim dugom, a iz revizorskog izvješća je vidljivo, šta je radio sa tim ovlastima, sigurno nije radio na dobrobiti firme HPT.

Gilja je u rukovođenju HPT-om išao do te mjere, da je zabranio Odboru za Reviziju da uopće provjerava zakonitost rada firme i taj odbor je sveo na margine, a tadašnjeg šefa TKC-a Marija Oreča je postavio za šefa unutarnje kontrole, pa od tada niko nije kažnjen za kriminal, jer je Oreč bio glavni Giljin pokrivač kriminalnih radnji.

Nadalje, Marinko Gilja je, u veljači 2001.godine, neposredno prije smjene Vlade F BiH sa sveučilištem u Mostaru sklopio 5-godišnji ugovor, po kome mjesečno HPT treba plaćati 400.000,00 KM sveučilištu na ime nekakvih usluga, a nitko nikad nije provjeravao gdje je taj novac išao, a niti je Gilja dao pisano očitovanje Revizorskom timu.

Marinko Gilja kao direktor HPT-a, je u travnju 1999. godine, potpisao ugovor s poduzećem IZVOĐAČ o kupovini stana u izgradnji, po cijeni od 193.000,00 KM, za Marinka Gilju generalnog direktora HPT-a ( znači sam za sebe potpisao ispred HPT-a). Kasnije je potpisan i aneks ugovora, kojim se cijena povećava za 59.000,00 KM. Prema planu, Marinko Gilja trebao je dobiti novi stan, uz uvjet, da se stan u kome je tada živio vrati HPT-u. Gilja je namjeravao kupiti novi stan za privatizacijske certifikate. Međutim, u veljači 2001. godine, ovaj aranžman je poništen. IZVOĐAČ je vratio sredstva HPT-u i vratio stan u svoj posjed.

Sljedećeg tjedna,Upravni odbor HPT-a, odobrio je donaciju u iznosu od 150.000,00 KM u korist Marinka Gilje osobno, u svrhu rješavanja „stambenog pitanja“. Sredstva su doznačena na njegov osobni račun i iskorištena za kupovini istog stana od poduzeća IZVOĐAĆ d.o.o. Mostar za 150.000,00 KM, iako je u prvom pokušaju stan trebalo platiti 193.000,00 KM plus dodatnih 59.000,00 KM tj. ukupno 252.000,00 KM. Nadalje, na ugovoru sa Giljom o kupovini stana od IZVOĐAČA, naveden je datum 20.srpnja 2000.godine, iako je u to vrijeme HPT, a ne IZVOĐAČ bio vlasnik stana. Marinko Gilja nikad nije izvršio vraćanje starog stana HPT-u, nakon što su mu na protuzakonit način poklonjena sredstva za novi stan. Umjesto toga, on je kupio stari stan za privatizacijske certifikate. Ovdje znači, da je Predsjednik Upravnog odbora HPT-a, Marinka Gilju kao generalnog direktora, za kriminal nagradio stanom, na teret poreznih obveznika.

Marinko Gilja je po nalogu Dragana Čovića (tada Čović bio ministar financija Vlade F BiH i predsjednik Upravnog odbora HPT-a) prebacio na privatnu zakladu KRALJICA JELENA 400.000,00 KM i nitko nezna gdje su ti novci otišli, jer je su isti podignuti u gotovini i odnešeni u nepoznatom pravcu, a kad su istražitelji pitali časne sestre koja je tada rukovodila zakladom, ista je rekla da uopće nezna za ta sredstva i da više nikad neće nikom dati punomoć da upravlja računom zaklade mimo nje (malo čudno).

Godine 2001. Hercegovina Osiguranje na čelu s direktorom Miroslavom Rupčićem, zahtijevalo je, da HPT na čelu sa Marinkom Giljom, u ime Hercegovina Osiguranja izvrši plaćanje u korist drugih poduzeća, prema kojima su, kako je naveo tadašnji generalni direktor Hercegovina Osiguranja Miroslav Rupčić, imali dugovanje. HPT sami direktor Marinko Gilja se suglasio s takvim prijedlogom i bez predhodne suglasnost Upravnog odbora, potpisani su ugovori o cesiji: U kolovozu 2001.godine poduzeće PARTNER CO kao trećepotpisani primio je 60.000,00 KM po osnovu ugovora o cesiji koji je sklopljen na ukupan iznos od 213.000,00 KM. Ostatak je HPT platio u drugoj tranši. Provjerom na terenu, je utvrđeno da poduzeće PARTNER CO u stvarnosti ne postoji, već da je fiktivno registrirano za pranje novaca.

Marinko Gilja je sa firmom MONET d.o.o. Mostar potpisao ugovor o međusobnom korištenju vodova u dužini od 5.500 metara, ali MONET je odmah počeo to koristi, a HPT i Gilja nikad nisu koristili Monetove vodove, ali je istragom utvrđeno da je Gilja financijski nagrađen od vlasnika firme MONET za takav ugovor.

Što se tiče natječaja za građevinske radove Gilja je 15. lipnja 2001.godine potpisao ugovor sa poduzećem A3 pa je sedam mjeseci kasnije potpisan Anex ugovora u kome se povećava iznos u korist A3.

Imamo desetke sličnih primjera potpisivanja ugovora na sličan način, na koji su se izvlačili novci, kao i Ugovor koji je HPT sklopio sa ALPINA COMERC iz Širokog Brijega u periodu od siječnja 1999. da lipnja 2001. godine ukupne vrijednosti 5.400.000,00 KM, a veći dio ugovora je dopunjavan raznim Aneksima, uz povećanje cijena na štetu HPT-a, a vlasnik ALPINA COMERCE je priznao, da je vrlo blizak prijatelj sa Marinkom Giljom i da mu je Gilja pogodovao da dobije taj i druge poslove.

Gilja je često isplaćivao veće iznose firmi Croatia Hercegovina Auto, za fiktivno servisiranje vozila u vlasništvu HPT-a i da je te novce Gilja direktno preuzimao.

Tijekom 1999. godine HPT, odnosno Gilja, je protuzakonito otpisao potraživanje od HVO-a u visini od 2.800.000,00 KM, a ukupna faktura je iznosila 6.900.000,00 KM. Ovaj otpis je protuzakonit i bez ikakvog objektivnog razloga. U ovu aferu su bila upetljana poduzeća Monitor Gradnja, Gratex, a Monitor Gradnja je bila kao izvođač radova, pa je to prebacila na Gratex koji je završio radove, ali nikad nije naplatio od Monitor Gradnje, koja je sve naplatila od HPT-a, a 1996.godine Predsjednik Upravnog Odbora Monitor Gradnje ,bio Miroslav Rupčić i u to vrijeme Rupčić je bio i šef odjela financija HVO-a, a kasnije slučajno postaje direktor Hercegovina Osiguranja.

Godine 1997. Marinko Gilja, kao direktor HPT-a , je potpisao ugovor sa firmom INTER INVEST d.o.o. Mostar, o izgradnji zgrade u visini od 3.400.000,00 KM, ali ovo je sve završeno bez raspisivanja tendera i pored toga, na kraju je u korist firme INTERINVEST dodatno, po ovom poslu uplaćeno, još 400.000,00 KM, za neke nepostojeće radove, što znači, da je ukupno po ovom ugovoru, Gilja isplatio Inter Investu 3.800.000,00 KM za izgradnju zgrade i to sve bez provođenja natječaja.

Nakon završetka izgradnje Upravne zgrade, u 1999. godini, ugovor u iznosu od 2.300.000,00 KM za opremanje zgrade, dodijeljen je firmi iz Ljubuškog INTERIJER i to na način, da je Marinko Bubalo vl. INTERIJER-a, donio svoj i još dvije nepotpune ponude i u takvom zatvorenom natječaju „dobio“ posao. Ali ni to nije bilo dovoljno, pa je Gilja sa Marinkom sklopio Aneks o još dodatnih 700.000,00 KM za ovaj ugovor. Nakon ovog Aneksa, ponovno Gilja sklapa još jedan ugovor, za opremanje sa INTERIJER-om i Marinkom Bubalom, na iznos od 1.400.000,00 KM i to sve bez natječaja.

HPT na čelu sa Giljom, sklapa ugovor sa firmom Euro Consulting za navodno ispitivanje tržišta na iznos od 15.000,00 KM na mjesečnom nivou na period 1999. i 2000. godina i to je redovno isplaćivano, a vlasnik firme Euro Consulting je Valerija Čuljak, koja je tetka od Bernadice Čović, supruge Dragana Čovića koji je u to vrijeme bio Predsjednik Upravnog Odbora HPT-a, prvi nadređeni Marinku Gilji. Naknadnom provjerom je utvrđeno, da je te novce Gilja plaćao za Dragana Čovića kao tadašnjeg predsjednika upravnog odbora HPT-a, što je i sam priznao istražiteljima. Nakon što su pokrenute istrage i provjere,Valerija Čuljak je firmu Euro Consulting prodala Draganu Gadžiću, koji je brat od Mile Gadžić, dekanice Ekonomskog fakulteta, a Dragan Gadžić je jedan od Čovićeve ekipe rukovoditelja iz SOKO-la.

Godine 1999., Gilja sa računa HPT-a isplaćuje firmi MONDO iznos od 500.000,00 KM na ime izrade studije za HPT (a MONDO nikad nije imao stručnjake za te poslove), a istraga je pokazala, da ta studija nikad nije ni napravljena niti MONDO ima Stručnjake za takve studije, kao i sve prethodne, ovaj ugovor sklopio je Marinko Gilja samostalno bez tendera, a ovakvih uplata prema MOND-u je bilo više.

Godine 2000. firma KORAK iz Uskoplja, dobila je ugovor o izgradnji zgrade u iznosu od 920.000,00 KM. Za ovaj ugovor također nije raspisivan natječaj, već je izbor izvođača izvršio sam Marinko Gilja i ugovor je ispred HPT-a potpisao sam Marinko Gilja.

Marinko Gilja je u ime HPT-a kupovao dionice Hercegovačke banke i iste ubrzo prodavao Alpina Komercu, a Alpina Komerc, tek nakon više od godinu dana plaća dionice HPT-u, što znači da je Gilja novcem od HPT-a, financirao kupnju dionica Alpina Komercu, bez ikakvih kamata i na štetu HPT-a, što je očito kriminal.

Godine 1995., Marinko Gilja kao generalni direktor HPT-a i Dragan Čović kao direktor poduzeća SOKO potpisuju ugovor o zajedničkoj izgradnji Helikoptera (o tome smo već pisali) i HPT uplaćuje prvu ratu od 75.000,00 KM u korist SOKO-la, a nikad taj helikopter nije napravljen niti su novci vraćeni HPT-u.

Naprijed navedene činjenice, su izvučene iz Revizorskog izvješća, a iz istog je vidljivo, da je Marinko Gilja, kao generalni direktor tadašnjeg HPT-a, sklon činjenju (i počinio je) više vrsta kaznenih djela, da nije u skladu sa zakonom rukovodio HPT-om i da je u nebrojeno navrata sklapao štetne ugovore za HPT, nije u skladu sa zakonom provodio javne tendere za nabavke (po zakonu je morao za sve nabave i poslove koji su bili veći od određenog iznosa raspisati javni tender), da su većinu poslova, dobivale firme koje su sa samim Mrinkom Giljom na njima znan način dogovarale poslove.

Kad se sve činjenice uzmu u obzir, vidljivo je da se Marinku Gilji, ni u kom slučaju nemogu povjeriti poslovi rukovođenja strateškim poduzećima u državnom vlasništvu u kojima se vrše veće nabavke roba i usluga, a o ovom svemu su već obaviještene istražne institucije u BiH.