Revizija presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije je za srbijanskog ministra vanjskih poslova Ivicu Dačića opasna i nepotrebna, te nije aplikacija BiH već „tužba bošnjačkog političara Bakira Izetbegovića“, koja će, vjeruje Dačić, imati velike posljedice po bilateralne odnose Srbije i BiH.
Postojeći odnosi BiH i Srbije, kao i pravni postupak pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, nisu posljedica političkog djelovanja bilo kojeg zvaničnika iz Sarajeva, već su posljedica odnosa Srbije prema BiH 90-ih godina prošlog stoljeća, ali i nakon rata. Značajnu ulogu u kreiranju tog odnosa je imao i aktuelni šef srbijanske diplomatije, te s toga ne čudi njegova žestoka reakcija nakon najave podnošenja aplikacije za reviziju presude.
Dačić, tada aktivni promoter politike Slobodana Miloševića, uređivao je magazin „Epoha“, glasilo Socijalističke partije Srbije, u kojem su nerijetko objavljivani tekstovi u kojima je pravdana politika koja je i dovela do stvaranja osnova za tužbu BiH protiv Srbije. U jednom od takvih tekstova, kojeg potpisuje sam Dačić, govori se o „Trećoj Jugoslaviji“, odnosno tzv. Velikoj Srbiji, koju bi činile Srbija, Crna Gora, veći dio BiH i dijelovi Hrvatske.
Ivica Dačić na grobu svog političkog i ideološkog mentora
Tekst „Jugoslavija treći put“, objavljen 7. januara 1992. godine, korišten je i kao dokaz pred Tribunalom u Hagu, tačnije u procesu protiv Slobodana Miloševića.
– Proces izgradnje nove Jugoslavije, po treći put, svakako će ovisiti od volje naroda, građana i republika, koje u nju žele ući – pisao je Dačić.
Iako građani BiH nisu bili za ostanak u Miloševićevoj Jugoslaviji, što će se kasnije i pokazati na referendumu o nezavinosti, to nije smetalo srbijanskom režimu da nastavi sa aktivnostima na realizaciji te ideje.
Oblasti u kojima se stanovništvo “izjasnilo o ostanku u Jugoslaviji”
– Dosad su se za ostanak u toj novoj saveznoj državi izjasnili, na ovaj ili onaj način, republike Srbija i Crna Gora, Republika Srpska Krajina i Srpska Republika BiH (u kojoj se nalaze Autonomna regija Krajina, SAO Sjeverna Bosna, SAO Semberija, SAO Romanija i SAO Istočna Hercegovina). Ukupno 12 miliona građana – piše Dačić, nekad poznat i pod nadimkom „Mali Sloba“.
Uz tekst je priložena i karta „Treće Jugoslavije“, koja je, u sličnoj formi u istom magazinu, objavljena i 22. oktobra 1991. godine. Upravo ta karta je dokaz teritorijalnih aspiracija srbijanskog režima prema BiH, ali i Hrvatskoj. Gotovo cijeli teritorij BiH bi pripao toj „Trećoj Jugoslaviji“ ili „Velikoj Srbiji“, izuzev zapadne Hercegovine koja bi, vjerovao je Dačić, trebala pripasti Hrvatskoj.
Karta Treće Jugoslavije iz oktobra 1991. godine FOTO: VEČERNJI LIST
Takav pristup teritorijalnom uređenju bivše Jugoslavije, uz metode kojima je tadašnji srbijanski režim predvođen Slobodanom Miloševićem nastojao realizirati te ideje, rezultirao je dešavanjima u BiH, pa i genocidom u Srebrenici. S tim u vezi je reakcija Ivice Dačića nakon najave podnošenja aplikacije za reviziju presude sasvim razumljiva i očekivana, s obzirom da bi njen epilog mogao u potpunosti odrediti historijski kontekst u kojem će se spominjati njegovo ime i ime njegovog mentora.
Autor: N. P.
Faktor
