Maja Miloš: ‘Mladi imaju sliku što bi trebao biti seks, a nemaju nikakvo iskustvo. Najčešće je riječ o slikama iz pornofilmova’

Jedna od najvećih atrakcija natjecateljskog programa ovogodišnjeg ZFF-a debitantski je film “Klip” srpske redateljice Maje Miloš . Iako je nazvan provokativnim i kontroverznim zbog eksplicitnih scena seksa, nasilja i maloljetničke konzumacije droge, “Klip” je zapravo intimna priča o odrastanju, ljubavi, destrukciji i autodestrukciji u surovom okruženju.

Mlada redateljica s “Klipom” je obišla cijeli svijet i pokupila brojne nagrade, među kojima je i Bauer na Motovunu za najbolji regionalni film .

Autor: Ines Tanović (Jutarnji.hr)

‘Klip’ ima izuzetno bogat festivalski život. Počelo je s nagradom Tigar na Rotterdamskom festivalu..

– Poziv za Rotterdam značio je mnogo. Već tada se dalo naslutiti da film čeka lijep festivalski i kino život. Publika i kritika u Rotterdamu bila je oduševljena što mladi ljudi bez glumačkog iskustva mogu igrati tako zahtjevne scene. Posebice zato što je riječ o klincima potpuno drukčijim od onih koje glume u filmu. ‘Klip’ je prikazan diljem svijeta, od Argentine do Litve, a od festivala izdvojila bih Toronto, San Sebastian i London.

Je li i vama tema tinejdžerske seksualnosti bila kontroverzna kao široj javnosti?

– Imala sam dojam da se kao društvo bavimo mladima tek kad se dogode ekscesi. No, meni je bilo zanimljivo ono o čemu se ne piše. Ideju sam dobila na internetu gdje sam vidjela klipove mladih koji se hvale nasiljem, opijanjem, drogiranjem, seksom… Zainteresiralo me kako se nježnost ispoljava u surovim uvjetima u kojima odrastaju, kako se javlja ljubav i kako je pokazuju. Meni to nije provokativno. No provokativne su realnost i emocija. Stvarnost je ono što može osloboditi a što ne želimo priznati: u stvarnosti smo obično gori nego što želimo pokazati.

Kakve su reakcije na film u Srbiji?

– Premijera je bila u aprilu i kritika ga je dobro prihvatila. Kod publike, pak, mišljenja su podijeljena. Divno mi je što svakodnevno na Facebooku dobivam zahvale što sam napravila taj film. On je upućen i roditeljima i mladima jer nemaju često priliku gledati film koji se bez osuđivanja i lažnog moraliziranja bavi njihovim problemima. Drago mi je kad se ljudi uzbude jer im se ne sviđa što se događa u filmu, ali im se sviđa kako je napravljen.

Koliko se vaša generacija 80-ih razlikuje od ove koju portretirate u ‘Klipu’, rođene 90-ih?

– Sada su neki problemi izraženiji zbog društvenih okolnosti i znatno promijenjene komunikacije. Odnos prema privatnosti i intimnosti drukčiji je. Intima je sada javna. Odnos prema seksu bitno se razlikuje. Cijelo je naše društvo pornografirano. Mladi imaju sliku što bi trebao biti seks, a nemaju nikakvo iskustvo. Najčešće je riječ o slikama iz pornofilmova. Ne mislim da je to loše, ali drukčije je: okruženi su slikama lišenim realnosti i emocija. U američkim filmovima vlada kult savršenog tijela… Stoga bih rekla da se moja generacija i ova koju pratim u filmu uvelike razlikuju.

Dominantna kultura

Olga Dimitrijević, beogradska dramaturginja i kazališna kritičarka, rekla je da su turbo folk i estrada najliberalniji dio srpskog društva. Što vi mislite?

– Prije smo na turbo folk kulturu gledali kao na nešto na samoj margini društva. To jest naša kultura, to jest najslušanija muzika, i to dominira. Naravno, u dominantnom obliku kulture postoje najveće razlike. Kultura formira i identitete koje mladi preuzimaju dok ne oforme vlastite. Željela sam to tretirati bez ironičnog otklona. Muzika u filmu nije redateljski komentar. Ona je značajan element. Pjesme pobuđuju emocije i direktno komuniciraju, bez okolišanja. Turbo folk glazba popularna je upravo zato što izravno komunicira s najnižim, primarnim emocijama.

Kako komentirate zabranu prikazivanja u Rusiji?

– ‘Klip’ je prikazan na Moskovskom festivalu ove godine i trebao je krenuti u redovnu distribuciju, no dozvolu nismo dobili. Jako mi je žao jer mislim da bi ruska publika precizno mogla komunicirati s filmom.

Pratite li hrvatsku kinematografiju?

– Trenutno ne pratim ništa jer sam stalno po festivalima. Ipak, mislim da se neke stvari pokreću u Hrvatskoj, kao i u Srbiji. Svakako utječemo jedni na druge. Mladi autori rade sve beskompromisnije. Mi s Balkana možemo u tom kontekstu mnogo dati. Nama se te lampice političke korektnosti ne pale kao u ostatku svijeta. Naše je društvo kontradiktorno, posvuda su sociološki uzbudljivi primjeri. Mi možemo vidjeti sve nijanse sivog mnogo izraženije nego u ostatku svijeta.