Svaki, pa i verbalni napad na policiju je svojevrsni atak na državu. Tako je to svugdje u svijetu.
Piše: Faruk Vele
A kada mafija u glavnom gradu rafalima ubije dvojicu vrhunskih policijskih profesionalaca, onda ne može biti dileme u jednom – to je objava rata državi!
Policajci Adis Šehović i Davor Vojinovićkoji su jutros pali čuvajući red i zakon, imovinu građana Bosne i Hercegovine, žrtve su činjenice da kriminal, korupcija, mito i svi drugi oblici društvenih zala odavno predstavljaju gotovo prihvatljiv model ponašanja, te da ovdje gotovo nema ni reda, ni zakona, osim
kada se sila treba pokazati na fukari.
Ako si odgojen da budeš pošten, kulturan i čestit čovjek, ovdje sve manje ima mjesta za tebe.
No, šta očekivati u zemlji u kojoj lokalni kabadahija, zahvaljujući stranačkoj moći, postroji policajce i dovede svojeg razuzdanog sina kako bi prepoznao one koji su intervenirali u skladu sa zakonom, nakon što ih je taj obijesni probisvijet napao.
Zamislite kako su se u tom trenutku osjećali nosioci značke koji su čuvali red glavnog grada?
Možda su tu bili Adis ili Davor, možda obojica…
To što je ista osoba kasnije nastavila terorizirati ovaj grad, kao i mnogi drugi, nije više bila odgovornost policajaca, već sistema koji je, čačkajući u sačekuši, onemogućio i obesmislio posao kojim se oni časno bave.
Šta očekivati u državi u kojoj kriminalizirani dio policijskih vrhova, stavljajući istinskim profesionalcima omču oko vrata, za račun moćnika zataškava zločin poput onog nad rahmetli Dženanom Memićem u Sarajevu?
Ili kada pojedinci ubačeni u redove časne policijske profesije čak učestvuju u zločinu ubistva pokojnog Davida Dragičevića iz Banje Luke?
Ko da se bori protiv mafije?
Kada nekažnjeno prođe zločin u Velikoj aleji, u srcu Bosne, ili onaj u središtu Banje Luke, onda je ono što se najmanje može očekivati to da će ozbiljni kriminalci imati strah da pucaju i na časne policajce kakvi su nesumnjivo bili Adis i Davor.
Da, mogli su oni, kao onomad oni građani koji su gledali kako zločinci ubijaju Denisa Mrnjavca, okrenuti glavu, dopustiti kriminalcima da odrade prljavi posao i vratiti se kući iz treće smjene. Bili su to iskusni ljudi… Znali su da niko ne bi znao za to.
Ne, rizikujući živote, oni su svjesno i savjesno, krajnje časno, obavljali svoj posao u skladu sa zakonima i Ustavom, i u toj namjeri su herojski položili svoje živote za ovu domovinu!
Zato danas ova država, ona koju su svojim radom potvrđivali Adis i Davor, mora brutalno odgovoriti mafiji!
Obračunat se žestoko, bez milosti i obzira, sa svima koji smatraju da su iznad reda i zakona.
Veliki trenutci traže velike riječi. Ovo je trenutak za „bosansku sablju“, po uzoru na onu srbijansku poslije ubistva premijera Zorana Đinđića, u kojoj će država dokazati da je ima i da je kriminalci neće porobiti.
A mi koji danas plačemo nad sudbinom naše braće, našeg brata Adisa i našeg brata Davora, imamo jasan izbor – ili ćemo ustati i, zajedno sa policijom, izboriti se za zemlju u kojoj će se čuvati red, kao što su to učinili heroji s Alipašinog Polja, ili ćemo i dalje biti kukavice i smradovi koji će okrenuti glavu dok nam pred očima ubijaju djecu, prijatelje, saborce, naše najmilije.
Imamo li pravo na to u ime naše djece? Odgovorite svojoj savjesti.
Ova država će se obračunati sa svim kriminalcima, lopovim, hoštaplerima, objesnim sinovima i njihovim kriminaliziranim ćaćama ili je neće biti!
Da bi se to dogodilo policija ove zemlje mora dobiti najšire ovlasti da stane ukraj zlu, ali i takve rukovodioce koji će im omogućiti da istinski rade svoj posao.
Ovaj izbor je jednostavan, kao što je bio jednostavan i devedesetih kada je ova država jednako podmuklo bila napadnuta!
Neka je rahmet i slava velikim sinovma Bosne i Hercegovine – našem Adisu i Davoru.
Mi koji još uvijek vjerujemo u ovu zemlju, nikada ne smijemo zaboraviti njihovu najveću žrtvu.
Radiosarajevo
