INTERVJU ZA EUROPEAN WESTERN BALKANS
Lars-Gunnar Wigemark: Obični ljudi žele bolji posao, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, putovanja i da budu dio EU!
Iznio je također i svoje mišljenje o tome kako BiH napreduje na evropskom putu te koje je korake još potrebno preduzeti ne bi li se zemlja konačno pridružila evropskoj porodici
Specijalni predstavnik EU u BiH Lars-Gunnar Wigemark nedavno je u intervjuu za European Western Balkans govorio o aktuelnim socijalnim i političkim dešavanjima u BiH. U vrlo detaljnom intervjuu koji je sa specijalnim predstavnikom vodio Tarik Moćević, izvršni urednik EWB-a za BiH, bilo je riječi o nedavno provedenim lokalnim izborima, incidentu u Stocu, stanju u Srebrenici i mnogim drugim aktuelnim prilikama vezanim za to pitanje.
Iznio je također i svoje mišljenje o tome kako BiH napreduje na evropskom putu te koje je korake još potrebno preduzeti ne bi li se zemlja konačno pridružila evropskoj porodici.
Izvor: European Western Balkans
Razgovarao: Tarik Moćević
European Western Balkans: Ambasadore Wigemark, Lokalni izbori su iza nas. Pratili ste izbore, posjetili ste i biračko mjesto u Sarajevu. Iako su reakcije posmatrača uglavnom bile pozitivne, imamo primjer Stoca gdje je došlo do prekida izbornog procesa, a govori se o neregularnostima i u Srebrenici. Kako to komentarišete?
Lars-Gunnar Wigemark: Kada je u pitanju Stolac, naravno da žalimo zbog nasilja i incidenata. Trenutno je najvažnije da se, prije svega, istraže eventualne kriminalne radnje. Policijska istraga je u toku. Moramo dozvoliti policiji i drugim pravnim i sudskim akterima da rade svoj posao bez ometanja. Ljudi, naravno, ne mogu uzimati zakon u svoje ruke. I ovo ne vrijedi samo za izbore. Drugo, vrlo je važno da Centralna izborna komisija razmotri ovaj slučaj i, nadamo se, donese odluku. Mislim da su za Srebrenicu i Bijeljinu već odlučili da se ne održavaju ponovni izbori. Mi smatramo da CIK nastoji raditi u skladu sa međunarodnim standardima.
Posmatrali smo ove izbore, ali to nije bilo službeno posmatranje, kakav je, naprimjer, bio slučaj na posljednjim opštim izborima 2014. godine. To smo više uradili kako bi dali podršku demokratskom procesu, da budemo prisutni. Ali imao sam dvojicu kolega u Stocu. Dakle, imamo neke informacije iz prve ruke o tome šta se događalo. Sasvim je jasno da je situacija bilo vrlo emocionalna i uzavrela. Ali mislim da činjenice moraju prevagnuti. Konačno, pozvao bih sve da pokušamo gledati na ovaj slučaj kao na izolovani incident i ne stvaramo od njega nešto više nego što zaista jeste. Jasno je da je to ozbiljan incident i kao takvog ga treba tretirati. Ali ne smije se ni prenapuhivati. Jer, uopšte posmatrajući, izbori su prošli dobro, sve je išlo glatko, uz pojedine neregularnosti. Također podržavamo „Pod lupom“, mrežu od šest nevladinih organizacija. Radimo sa njima već nekoliko godina. Podržavamo ih kao nezavisnu mrežu civilnog društva, kao što to radimo i u drugim državama. Posjetio sam sjedište mreže „Pod lupom“ u Sarajevu na dan izbora, kada su primali izvještaje iz cijele države. Mislim da su imali ukupno oko 3.000 posmatrača. To su zainteresovani građani među kojima je, kako sam primijetio, mnogo mladih. Mislim da je tako veoma važno, veoma pozitivno, da se ljudi uključuju u proces. Izbori nisu stvar samo stranačkih mašinerija, iako ovdje postoje stranke koje koriste svoju ulogu, pogotovo kada su na vlasti, da budu maksimalno zastupljene u medijima. Javni mediji su i prečesto zloupotrebljeni od određenih stranaka i stranačkih lidera za promociju njihovih politika. Postoji i izraz za to – propaganda.
Kada je u pitanju Srebrenica, veoma je važno da načelnik, ko god on bio, kao i vijećnici, koji god budu izabrani, u tako osjetljivoj opštini kakva je Srebrenica, moraju predstavljati sve građane i sve narode u Srebrenici. Srebrenica će uvijek biti posmatrana, ne samo od ljudi u Srebrenici, već i iz cijele BiH, kao i ostatka svijeta, zbog onoga što se desilo tamo. Mislim da su dosadašnje izjave načelnika koji je izabran tamo pozitivne, da je shvatio svoju ulogu na način da predstavlja sve narode u Srebrenici. Ovo uključuje i organizaciju važnih događaja, kakva je i komemoracija 11. jula. Ali ni pod kojim uslovima načelnik ili bilo ko drugi ne smije mijenjati prirodu onoga za što činjenično znamo da se desilo tamo.
EWB: Predstavnici stranaka koje podržavaju Ćamila Durakovića tvrde kako se plaše, ne samo za organizaciju komemoracije 11. jula, već i za samo stanje Bošnjaka u Srebrenici ukoliko Mladen Grujičić pobijedi. Kako gledate na ovo?
LGW: Diskriminacija na osnovu etničke ili nacionalne pripadnosti, ili na osnovu spola i slično, je neprihvatljivo. Uvjeravam vam da ćemo, kao Evropska unija, pomno pratiti dešavanja, da ćemo pratiti ono što rade novi načelnik i njegovi saradnici, šta će raditi partije koje su dobile najviše mjesta. Ali onog trenutka kada ste izabrani, morate predstavljati sve konstitutivne narode, sve ljude. Ukoliko bude ikakvih indikacija da bi mogli početi diskriminirati Bošnjake u Srebrenici, ili bilo gdje drugo u državi, ali posebno u Srebrenici, pažnja će umnogome biti usmjerena upravo na nju. Nadam se da razumiju ovo.
EWB: Slučaj Stoca otvorio je možda i više pitanja. Kako komentarišete posjetu delegacije Republike Hrvatske Stocu?
LGW: Naše hrvatske kolege, ovdje u Sarajevu, rekli su nam kako je posjeta obavljena u cilju smirivanja situacije, nikako podizanja tenzija. Mislim da je izuzetno važno ostaviti da ovo pitanje rješavaju, ako ne lokalni zvaničnici koji su i započeli sukob između sebe, onda sigurno državne institucije. Kao prvo, o pitanju izbora mora odlučiti Centralna izborna komisija. Ukoliko je bilo ikakvih ilegalnih djela, fizičkih napada, kako je bilo navedeno, to treba biti riješeno legalnim, pravnim putem.
Mi, kao Evropska unija, se nećemo miješati u ovo lokalno pitanje. Mislim da je jako važno da se izbori u Stocu održe što je prije moguće. Ovo nije izgovor da se od Stoca napravi novi Mostar.
EWB: Nacionalne stranke su opet dobile najviše glasova. Kako će to utjecati na dalji razvoj BiH?
LGW: Mislim da je sada vrijeme da se pokušamo vratiti. Vratiti se osnovama, vratiti se poslu i, na prvom mjestu, fokusirati se na reforme koje su počele tokom prethodne godine kroz Reformsku agendu. Ovo je još uvijek nedovršen posao. Nekoliko bitnih odluka je donešeno, nekoliko važnih novih zakona usvojeno, dok su neki izmijenjeni i doounjeni. Taj posao se mora nastaviti. To je važnije od bilo čega drugog.
Drugo, tu je put prema Evropskoj uniji. Tu je upitnik koji će Bosna i Hercegovina primiti, mislim, do kraja novembra ili najkasnije do kraja decembra, a koji će predstavljati mnogo posla za vašu administraciju na svim nivoima. Nadam se da ćemo vidjeti zajedničke napore, da će mehanizam koordinacije biti upotrebljiv kako bi se pronašle zajedničke pozicije i odgovori. Ovo će biti proces koji će koristiti BiH. To nije nešto što ćete jednom popuniti i završiti s tim. To je proces u kojem mi kao Evropska unija, u ovom slučaju na prvom mjestu Evropska komisija, pokušavamo bolje razumijeti situaciju ovdje.
Treće, a što je možda i najteže, politički akteri moraju shvatiti da, uprkos snažnoj retorici i uprkos ponovnoj pojavi nacionalizma i etno-politike, a govorim sada o svim stranama, probleme mogu rješavati samo putem dijaloga, putem zajedničkog rada. Ovo je mala država, sa mnogo potencijalnih resursa, sa mnogo ljudi koji su spremni na težak rad, ljudi koji žele ostati ovdje, koji bi htjeli vidjeti pozitivnu budućnost. Politički predstavnici imaju odgovornost prema ljudima koji su ih izabrali. Imaju odgovornost da brinu o interesima svih. Stoga se iskreno nadam da određena pitanja, ne samo ona koja su se pojavila pred izbore već i ranija, mogu biti riješena.
Naredne godine nema izbora, zatim u 2018. slijede novi. Znam da je prije godinu postojala duga i važna rasprava oko izmjene izbornog ciklusa. Mislim da bi trebali probati to. Ali i ako to nije moguće postići u skorijem periodu, izbori ne smiju ometati rad. Izenadio sam se koliko energije je prosuto na lokalne izbore. Veliki dio debata uopšte se nije odnosio na lokalne teme. Mislim da je sada, nakon izbora, vrijeme da političari pokušaju pronaći rješenja, umjesto preuveličavanja nesporazuma i problema koje možda imaju.
EWB: Očigledno je da je međunarodna zajednica prepustila političarima u BiH da dogovaraju dalje reforme neophodne za razvoj države, kao i njen put ka EU. Ipak, zbog nemogućnosti postizanja određenih političkih dogovora uslijedio je novi pristup EU prema BiH koji je u prvi plan stavio ekonomske reforme. Politička pitanja, međutim, morat će doći na red, a u samim zaključcima Vijeća za opšte poslove EU napomenuta je neophodnost provođenja presude Evropskog suda za ljudska prava „Sejdić-Finci“. Smatrate li da je BiH, odnosno njena vlast, sposobna da se suoči i prevaziđe sporna politička pitanja, pogotovo da postigne dogovor oko ustavnih reformi? Može li se očekivati direktniji angažman EU po ovom pitanju?
LGW: Mi nismo fokusirani samo na ekonomske i socijalne reforme. Kada govorimo o ovome, nama je sasvim jasno da ove reforme moraju provoditi insitucije i politički akteri u državi. To nije nešto što vam možemo nametnuti. Također, sasvim je jasno da bez ovih reformi neće doći ni do otvaranja novih radnih mjesta. Nekada je dobro vratiti se malo unazad kako bi vidjeli zašto je nešto učinjeno. Ove reforme proizašle su iz Sporazuma za rast i zapošljavanje koji je nastao kao direkan odgovor na proteste iz februara 2014. godine. To se desilo prije svega dvije i po godine. Mislim da se mnogo toga desilo u tom periodu.
Ponavljam još jednom, mi nismo tu da bi se miješali u vašu politiku. Mi, kao Evropska unija, možemo samo iznijeti ono što BiH mora uraditi kako bi zadovoljila naše kriterije. Posljednjih godinu i po bili smo sasvim jasni po ovom pitanju. Ustanovili smi tri osnovna uslova, odnosno kriterija. Jedan je bio reformska agenda, drugi usvajanje Sporazuma o stabilizaciji i prudruživanju, a treći uspostavljanje mehanizma koordinacije. Sada se krećemo ka fazi detaljnijeg definisanja onoga što BiH mora uraditi kako bi zadovoljila standarde EU, te postala kandidat za članstvo.
Istinska promjena moguća je samo kada dolazi iznutra. Mislim da je jasno svima u BiH, ali i svima koji dolaze izvana, da je promjena neophodna. Šta to znači? Mislim da ovdje trebamo biti realistični, a ja bih rekao da je potreban pristup „korak po korak”. Do sada, mislim da je ovaj pristup bio prilično uspješan – vi napravite korak, mi ga ocijenimo i zatim kažemo uredu, ili nije sasvim uredu, trebate uraditi ovo. I onda poručimo da treba preći na naredni korak, što je bolje nego pokušavati izvršiti sve odjednom. Činjenica da ističemo ekonomske i socijalne reforme je uglavom odgovor na visok stepen nezaposlenosti, nedostatka ekonomske perspektive, odlazak ljudi iz zemlje. Zaista nije imalo nikakve veze sa vašim ustavom ili politici uopšte, iako smatram da je bilo velikih razočarenja kada je to u pitanju. Politička agenda uglavnom nije odgovarala na zahtjeve ljudi. Ljudi još uvijek žele bolje poslove, bolje uslove zdravstvene zaštite, obrazovanja, lokalne sigurnosti.
EWB: Ranije su predstavnici EU i drugih međunarodnih organizacija izvijestili o „impresivnom napretku“ BiH. Ovo se na prvom mjestu odnosilo na provođenje Reformske agende. Međutim, prema izvještaju bh. nevladine organizacije Centara civilnih inicijativa iz maja ove godine provedeno je tek 34 posto mjera iz Reformske agende. Konkretno, 58 od ukupno 172 mjere. Podatak koji možda i više zabrinjava je neprovođenje najbitnijih reformi. Tako mjere za umanjivanje doprinosa, poboljšanje poslovnog okruženja te stabilizaciju penzionih i zdravstvenih fondova nikada nisu stavljene na dnevni red. Sporno je i provođenje malog broja mjera iz oblasti vladavine prava, često usvajanje mjera u parlamentima po hitnom postupku, kao i usvajanje mjera koje nisu u skladu sa ciljevima i principima Reformske agende. BiH i dalje prednjači u regiji kada je u pitanju nezaposlenost mladih. U ovakvim okolnostima, a dodajmo tu i političke o kojima smo ranije govorili, može li se zaista govoriti stvarnom napretku?
LGW: Mi smo u zaključcima Vijeća koristili izraz „značajan”. Mislim da ovdje ne možemo govoriti samo o EU, jer je MMF išao i dalje od nas, a oni u svom novom programu navode kako je Reformska agenda, i reforme koje su do sada provedene nakon samo jedne godine, najznačajniji set reformi u modernoj historiji BiH, u posljednjih 20 godina.
Svjetska banka je veoma blizu sklapanja sporazuma. Oni su također uglavnom pozitivni kada se radi o ekonomskom rastu koji je neupitan u posljednjoj godini, a njihov projekat predviđa nastavak reformi sa otprilike 4 posto rasta u naredne tri ili četiri godine. Što je više od bilo koje države u regiji. Dakle, vaša država napreduje najbrže u regiji. Želim da otklonim ideju da samo Evropska unija misli tako, i da mi tako mislimo jer želimo dati pozitivnu ocjenu na ono što se dešava ovdje.
Uz svo poštovanje prema ovim brojkama, mislim da se ovo ne može mjeriti u procentima, u smislu broja reformi. Nije stvar u procentima, već u kvaliteti i vrsti poduzetih reformi. Zakon o radu je bio veoma težak, ali odluke su donesene. A one su izuzetno važne za stvaranje fleksibilnijeg tržišta rada. Ali to je još uvijek nedovršen posao. Još uvijek trebate smanjiti porez na rad. Zato su akcize toliko važne, jer morate otkloniti porezno opterećenje rada, rasteretiti radnika. Tokom pregovora između države i entiteta došlo je do sporazuma, došlo je do razumijevanja da treba povećati porez na alkohol, alkoholna pića, cigarete i gorivo. Kada je u pitanju penzioni fond, zaista mi nije jasno kako neko može reći da ništa nije urađeno. Vrlo ozbiljan prijedlog je usvojila, mislim, Vlada Federacije BiH. Mislim da je prijedlog još uvijek u parlamentarnoj proceduri. Ali problem Parlamenta FBiH, u smislu da nisu zasjedali dva mjeseca, zaista nije nešto za šta možete optužiti EU ili čak Vladu FBiH. A pogotovo ne zvaničnike u Banjaluci ili u Vijeću ministara BiH. Mislim da se ovdje radi o problemu koji je povezan sa odnosom snaga između određenih političkih snaga, konkretno SDA i HDZ BiH. Oni to moraju riješiti. Jer to usporava reforme. Kada je u pitanju poslovna klima, mislim da je odobreno nekoliko novih zakona, koji sada moraju biti testirani.
Uopšte, rekao bih da su potencijalni investitori u preduzeća, i unutrašnji i vanjski, primijetili da se nešto pozitivno dešava ovdje. Ponekad mi se čini kao da dosta ljudi u ovoj državi ne želi vidjeti napredak. Razumijem da obična osoba ne vidi promjenu u svom životu. Zbog toga je bitno da naredni koraci reformi budu usmjereni na poboljšanje životnih uslova običnog čovjeka.
Konačno, Reformska agenda je trogodišnji program. A mi smo trenutno prešli oko 15 mjeseci. Dakle, prešli smo malo više od jedne trećine. Stoga, ukoliko neko kaže 34 posto, ja ću reći da je to tačno po planu. U tom periodu iznijeti su neki od najtežih reofrmi, kakva je usvajanje Zakona o radu. Ali također se moramo usmjeriti prema pitanjima vezanim za reformu penzionog sistema, na uslove za stvaranje novih radnih mjesta. Također, previše je ljudi zaposleno u javnom sektoru, svi smo toga svjesni, ali naravno, za njih mora postojati alternativa ili prekvalifikacija. Konkretno, privatnom sektoru se mora osigurati prostor za rast.
EWB: SNSD je apsolutni pobjednik u Republici Srpskoj. Mnogi to pripisuju referendumu o danu RS-a održanom svega sedam dana prije izbora. Javnost u BiH je uglavnom skeptična prema međunarodnoj zajednici, uključujući i EU, kada su u pitanju potvrde o čuvanju „teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH“ te se plaši novih podjela, pa čak i novih sukoba. Kako gledate na održani referendum, te na ulogu međunarodne zajednice i konkretno EU u njegovom sprječavanju, s obzirom na to da je javnost uglavnom očekivala reakciju međunarodne zajednice?
LGW: Rekli smo na samom početku, referendum, prije svega, nije bio potreban. A što je još važnije, bio je ilegalan jer je postavljeno pitanje o kojem je odluku donio Ustavni sud BiH. Poštivanje odluka Ustavnog suda u BiH, blago rečeno, nije dosljedno. Da, tu su hiljade odluka, ali najmanje 80 ili 90 njih nije provedeno. Postoji tendencija postavljanja pred Ustavni sud sve kontraverznijih pitanja, pitanja koja su više političke prirode i kojima je potrebno političko rješenje. Mislimo da je dijalog neophodan kako bi se riješila ta pitanja. Korištenje Ustavnog suda za različita pitanja koja su više političke prirode, i od bilo koga, ne može pomoći. Mislim da rad Ustavnog suda treba biti rezervisan, odnosno da mu treba dopustiti da se usmjeri na pitanja od primarne važnosti. Svima je jasno da ovo ne vodi ničemu osim daljnem neslaganju, daljnim kontraverzama. Mislim da obični ljudi ovo ne žele, čak mislim da ne razumiju ovo. Oni žele nastaviti sa svojim životima, žele bolje poslove, sigurnost, bolju zdravstvenu zaštitu, bolje obrazovanje, mogućnost slobodnog putovanja, žele postati dio Evropske unije jednog dana.
EWB: Molim Vas da budete iskreni. Koliko predviđate da će trebati BiH za sticanje statusa kandidata?
LGW: Ne mogu to predvidjeti. Jer znamo da je, nakon što primite upitnik, potrebno između šest i 12 mjeseci samo za prvi krug odgovora. Nakon što odgovorite, mogu uslijediti dodatna pitanja. A Evropska komisija će morati analizirati odgovore i uslove. A siguran sam da neće samo pogledati pitanja i odgovore, već da će analizirati razvoj same države. Zbog toga je ovaj set reformi toliko važan, a ne govorim samo o ekonomskim reformama ili slijeđenju uputa MMF-a ili Svjetske banke. Potreban je duh pozitivnih, konstruktivnih promjena radije nego duh taktika blokiranja. Ovo će stvoriti pozitivniju atmosferu. Sada kažem „da”, kada su neki od vaših predstavnika optimistični i govore o kraju sljedeće godine i slično, ja kažem da je to veoma optimistično. Ali je također veoma važno zadržati pozitivan momentum, a ne zabijati štapove u volan kako bi usporili. Jer mislim da jesmo bili impresionirani činjenicom da je BiH uspjela da se suoči sa nekoliko zahtjeva i vrati se na put prema EU. Ocijenit ćemo pažljivo sve što se dešava u EU i ako nastavite u pravom smjeru ne vidim nijedan razlog zašto ne biste prešli na naredni korak.
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)
