KolumnePolitikaRegion

Ladislav Babić: Zašto NATO? Zato!

Ljudiobično, nesvijesni manipulativnosti ponuđenoga, biraju između samo dvije ponuđeneopcije, lukavo izabrane na način koji jednu od njih preferira. Recimo, želiteli da vas upucam odmah ili poslije? Izbor alternativa je praktički beskonačan,pa izlaz ne mora biti niti propali, tzv. „trećiput“ kakav je propagirao Blairkao model društveno-ekonomskog sustava, već treba upregnuti vlastitu pamet, štoje mnogo teže od uprezanja konja u kola kojima se namjeravamo vozikati. Daklem,„Istok ili Zapad?“ svakako nije jedini izbor, jer postoji bezbroj mogućnosti, jednuod kojih je inaugurirala bivša Jugoslavija,u čemu su je podržali ostali nesvrstani.

        Sve je veći pritisak Zapada na građane da Rusi imaju navodnih pretenzija na Balkan, a pajaci na marionetskoj žici Zapada onda se – unezvjereni opasnošćuod baćuški – okreću „slobodarskom Zapadu“koji kao ne pokazuje nikakve koristoljublja lišene pretenzije na Balkan, na kojem se inače već sasvimudomaćio svojim sustavom, ekonomijom i vojnim bazama! Bez obzira što regionalnotek Srbija ne pokazuje spremnost formalnogvojnog vezivanja za ma koju stranu, unatoč diskutabilnoj politici premasusjedima (ona unutrašnja je stvar njenog naroda) ne vidim ni jedan ključni logičnirazlog zašto samosvjesne države, odlučne u obrani vlastitog dostojanstva inezavisnog odlučivanja, ne bi istovremeno surađivale s ma kojim stranimpartnerima na jednakopravnoj osnovi, bili oni s ma koje geografske ilipolitičke strane svijeta. Usvajanje ovog principa iz vlastitih srbijanskih razloga(NATO-vo bombardiranje) ni na kojilogični način ne govori protiv njega, međutim tranzicijske zemlje, uključujućione nastale raspadom Jugoslavije, gurajuse u EU (razumljivo, mada je onaustrojena po mjeri kapitala a ne građana) i NATO– što nipošto nije logički povezano i nužno. Karta pokazuje koje pripadnice EU nisu ujedno i članice ovog – kako ganazivaju – „zapadnog obrambenog saveza“(u kojem se, pod američkom hegemonijom pleše kako primaš svira), valjda stogašto se zemlje širom svijeta moraju braniti od njegovih samovoljnih, iliaposterirono legaliziranih intervencija!:

Plavimsu označene članice isključivo EU, anarančasto članice samo vojnog saveza. Umjesto da primjeri država stabilnijih irazvijenijih od ma koje regionalne, koje ne pripadaju „obrambenom“ savezu, te dostojanstvena nesvrstana politika bivšedržave budu poticaj za uzajamne razgovore o miroljubivoj suradnji (što bioslobodilo ogromna budžetska sredstva za razvoj), novostvorenoj regionalnojburžoaziji važniji je vojni savez; ne kao garancija sigurnosti svojih država,već vlastitog socijalno-ekonomskog statusa stečenog pljačkom sugrađana. Narodipak, dobrano izdresirani strahu i od susjedove sjene kad padne na njih, dajusvekoliku podršku politici svojih pravih satrapa. Tip demokracije uvaljene odkapitala još manje je zastupljen u međunarodnim odnosima, gdje vrijedi principtoljage. Moja je veća od tvoje! Narodi su daleko od samosvjesnosti tipa eksjugoslavenske,koja je naginjala socijalističkom sustavu (ne Rusima!), sve dok se nije rasprsnula na paramparčad krivokletnika sdijametralno preokrenutim preferencijama. Štogod mislili o društvenopolitičkimsustavima i državama svijeta, vrijedi razmisliti nad navodnom Castrovom izjavom (nije manjestimulirajuća za „male sive ćelije“jer je istinita, čak ako nije autentična):

Manimose „filozofija“ o siromaštvu i inihfloskula suprostavljenih uzročnim činjenicama. I vi biste skapavali da vam blokiramstan, ne dozvoljavajući susjedima da vas snabdijevaju životnim potrepštinama,kao što Amerikanci do dana današnjegarade toj državi (2009-te samo su SAD, Izraeli Palau glasali u UN protivukidanja američkog ekonomskog embarga zemlji koju je većini prelako optuživatia preteško shvatiti njen položaj). Ucjenjujući narod zahtjevom da se vrati na Batistinkapitalistički put (radi kojega je i izbila revolucija) protiv kojeg Amerikanci – spremni podržavatinajreakcionarnije režime radi svog interesa – nisu imali ništa. Kad ljudeiscrpiš do stadija kruljenja želuca, režimi im ništa više ne znače i prihvatitće baš svaki kako bi preživjeli. Oni koji u Americivide baklju slobode zaista imaju zamračeni mozak, te im se i plamen šibice činisjajnijim od sunca. Takvi gledaju, ali ne spoznaju uzroke onome što vide! Zar obahatosti i nasilnosti kauboja ne govoridovoljno podatakiz 2015-te, da su od 239 godina postojanja u ratu proveli 222 godine (dodajte i dokaze samovoljnognapuštanja i nepriznavanja međunarodnih sporazuma, nepriznavanje presudameđunarodnih sudova protiv svojih državljana, nepotpisivanje „klimatskih“ sporazuma, raskidanjesporazuma o razoružanju, raskidanje sporazuma s Iranom, jednostrano uvođenje carina kao ekonomskog oružja – uz zaklinjanjeo nikad postojećem slobodnom tržištu,…). Ta je država puna sebe i dapače, madase narodi obično nastoje abolirati od ponašanja svojih elita i vlada (ta, neratuju i ginu po bojištima valjda potonji!), neminovno se postavlja pitanje o prevladavajućemmoralnom habitusu onih koji više od dva stoljeća trpe takvu politiku. Ne samopitanje o američkom, već i o svim svjetskim narodima koji takvu državu slijede,prihvaćajući je simbolom slobodarskih, demokratskih i humanističkihstremljenja! Sva zaklinjanja na Isusa,Muhameda, kršćanstvo, islam,judaizam, svete knjige, mirotvorstvo, humanizam i ina prenemaganja, u sudaru spraksom ispadaju krivokletstva i floskule. Padaju na evolucijskom statusuvećine ljudskog roda, nesposobnog se od ponašanja krda uzdići do nivoadostojanstvenih, skeptičnih, kritičkih, nezavisnih i humanih individua. Spomenutaće se država raspasti poput Perzijskog,Aleksandrovog, Rimskog, Osmanskog, Arapskih kalifata, Habsburškog, Trećereichovskog,Britanskog i inih imperija koji nisu znali slijediti znakove vremena izahtjeve svojih podanika (a još manje tragove humanizma prisutnog u ljudima),samo s beskrajno tragičnijim posljedicama po čovječanstvo koje se zaglupljujebudalaštinama o nadi, Spasitelju i inim imbecilijama koje tijekom svoje pisane povijesti nikad nije našlo,a razum i ljudskost čini se nije niti tražilo.

        Nakon raspada realsocijalističkog SSSR-a i ukidanja Varšavskog pakta, onaj suprotstavljeni koji više nije imao rezonapostojanja poslije svršetka „hladnograta“, u ime navodne (kapitalističke i imperijalne) slobode odmetnuo se odmeđunarodnih pravnih i humanističkih normi ovaploćenih u organizaciji Ujedinjenih nacija, te kao samonametnutaparavojna organizacija (sa stanovišta humanističkih razmatranja) nastojiregulirati međunarodni poredak. Nikoga NATOne štiti od agresija, sem svojih članica od unutarnjih promjena kapitalističkogsustava u ljudski prihvatljiviji. KapitalističkiZapad ili Rusi – dilema je samoza sposobne odlučivati tek između „je..nja“sprijeda ili straga. Svatko zna na tržnici hoće li kupiti jeftinije ili skupljebanane, ne vodeći se primislima da jeftiniji nuditelj želi ovladati njegovomnezavisnošću, dovijeka ga vezati kao mušteriju. No, podozrenje eksponencijalnoekspandira ponude li Rusi jefinije idugoročnije snabdijevanje plinom od Zapada– unatoč što se potonji zaklinje u tržne zakonitosti nezavisne od politike (pai pameti) – apriori ih optužujući za zaplotne namjere. Neovisno od cjelokupnogpovijesnog iskustva kako je upravo Zapadpodredio sebi gotovo cijeli svijet kao kolonijalni zavojevač! Nakon propasti „realsocijalizma“ se termin Istok više ne koristi, već se oštricauperuje na Rusiju i svaku druguzemlju koja globalno ugrožava prevlast Zapada,koji milom i silom nameće svijetu ekonomsku politiku po svom ćefu! 22000 milijardi dolara američkog duga,koji bi upropastio ma koju zemlju planete, neki američki ekonomski mudrijašimisle riješiti opcijom „printand share“ (štampaj i dijeli) dolara, što bi ekonomski idioti regije isvijeta u cjelini prihvatili od prve ukoliko se ustoliči u zemlji poticateljaideje, a da ne kažem kako je falsifikatori (kriminalci) cijele planete odavnokoriste u praksi. Uvjeren sam da bi to svim srcem prihvatili građani sblokiranim računima, da im državni, „legalnifalsifikatori“ ekonomskih, demokratskih i humanističkih načela koje nampoturaju kao izvorne, to dozvole raditi u kućnoj radinosti! U svjetlu američkogduga, agresivnog ekonomskog ponašanja i ekstremnih prijedloga poput navedenog,sve je jasniji porast broja zemalja koje odustajuod dolara – američkom valutnom politikom korištenog za jačanje hegemonije –u međusobnoj razmjeni dobara.

        Bezbroj puta je sve to ponovljeno iblokirano medijskim propagandnim štitom navodno demokratskog, slobodnog „američkog načina života“, te ograničenimmozgovima masa. Pitajte preko pola milijuna beskućnika,ili do pred koju godinu oko 47 milijunastanovnika koji su tek pred koju godinu dobili minimalnu zdravstvenu zaštitu (1,2),primatelje socijalne pomoći,… U zemlji gdje realna plaća ne raste decenijamadok se broj multimilijardera uporno povećava, oko 35% Amerikanaca primalo je pred par godina neki oblik socijalne pomoći!NATO savez, sa sve do jednim svojimčlanicama, služi isključivo za održavanje kapitalističkog, eksploatatorskog,nedemokratskog i nehumanog poretka, kao vojni eksponent civilnih eksponanata(vlada) kapitala. Svaka represija (upravo se sprema ona nad Venezuelom, čiji narod mora samrazriješiti probleme u vlastitoj zemlji, a ma koji utjecaj mimo UN nije nego banditizam) u konačniciizaziva kontrarepresiju, to je povijesna činjenica. Nekada se smatraloagresijom čim je noga stranog vojnika prestupila granice države, danas ih elitedobrovoljno pozivaju da osnivaju baze na svojem teritoriju, u odnosu naopremljenost kojih domaća vojska predstavlja sprdačiju upotrebljivu za svečanemimohode i ratne igrice po poligonima, pod stvarnom komandom štabova udaljenihtisućama kilometara, kojima ministri obrane i vrhovni zapovjednici odlaze nahodočašće i rukopoloženje. Uz oko 800 vojnih baza u 149zemalja svijeta (UN imaju 193 članica!), koje praktički opkoljavaju Rusiju (pomičući se sve bliže i Kini):

Amerika ima vojne baze u 149 državasvijeta

narodisvijeta „strahuju“ da će ih pokoritiupravo potonja, a Zapad diže neviđenugalamu čim Rusi unutar vlastitedržave organiziraju vojne vježbe blizu granica! Grafička usporedba desetnajvećih vojnih proračuna, samo slijepima ne ukazuje koji je usvojen u svrhuširenja vojnog utjecaja van vlastitih granica, na cijeli svijet:

U strahusu zaista velike oči i sitan mozak. Ne valja smetnuti s uma da u toj agresiji –za sada još ne i fizičkoj – na Rusijuučestvuju i regionalne saveznice NATOpakta, valjda u „samoobrambenoj“misiji, kao pavelićevci svojedobnokod Staljingrada! Uz masu nedokazanihzapadnih optužbi, sankcija koje im ovaj jednostrano nameće, nedosljednog stavaspram – primjerice – vojnogodcjepljenja Kosova (i rezoluciji1244 Savjeta bezbjednosti UN) i referendumskogpripojenja Krima, nastoji sedemonizirati panslavenstvo kao neprirodnospram misticizma pankršćanstva, narodipod bivšom sovjetskom čizmom zaboravljaju da im je raspadajući se Sovjetski savez vratio samostalnost kojunisu izborili vlastitim snagama, a ovi lokalni (i malo šire) se više ni nesjećaju da su ih fašizma oslobodili partizani u konačnom sadejstvu sa sovjetskom Crvenom armijom a ne Zapad (naravno da su na svjetskoj razinisvi Saveznici dali obol pobjedi nadzlom). Bez obzira koliko zapadni vojni savez pomogao ili odmogao regionalnimnarodima u ostvarenju ili sprečavanju ostvarivanja svojih iluzija, usporedba saspomenutom situacijom govori sve o njihovim samoljubivim, pohlepnim egoizmomvođenim vođama koje krdo u stopu slijedi, naspram onoga koji je „imao muda“zahvaliti na pomoći, odlučno zahtijevajući od stranih vojski da napusteoslobođenu zemlju koja će nadalje voditi nezavisnu politiku (1,2), bez pristupanja vojnimpaktovima. Ovo su tek ilustracije kako propagandna mašina mijesi i melje umoveljudi. I jedan od stare garde zapadnih političara od formata (danas je to moždajedino Merkel) u odnosu na današnjepolitikante, general de Gaulle, raskinuoje 1966-te s NATO paktom jer su svi ključevi odlučivanja bili izvan francuskihruku, bojeći se da bi Evropa moglapostati američki protektorat. Sarkozyje, međutim, 2009-te vratio zemlju uokrilje pakta, i dalje zadržavši samostalnost odlučivanja o francuskimnuklearnim vojnim potencijalima.

        Jeste li se pitali zašto se – da spustimstvar na individue – netko popne na krov i počne pucati po nevinim ljudimauzrokujući pokolj koji završi, samozadovoljan onim što je učinio, vlastitimsuicidom? Reći ćete luđak, ali to je sasvim kriva dijagnoza. Radi se o ljudimakoji su do krajnosti frustrirani nekom nepravdom nanesenom od društva, koje sinije dalo shvatiti njegov problem, prepuštajući ga jedinom rješenju koje mu jepalo na pamet (osim da „crkne“ nacesti batrgajući se, napušten od svih) – osveti! Fizičkoj represiji kao povratuone mentalne, doživljene od društva koje nakon oplakivanja i sahrane nevinihžrtava pere ruke od udjela vlastite krivice dijagnozom – luđak! Stvar jejednostavna, i ludilo ima svoj uzrok! Sad (ne očekujem da će većina shvatiti našto sam ciljao, ne pravdajući ni pojedinca, niti društvo – inicijalnog okidačaza ekstremnu reakciju na neko naneseno zlo ili nepravdu), razmislite ofiktivnom geniju koji može, iziritiran politikom vladara svijeta i ponašanjemovaca nad kojima vladaju, postupiti kao u priči iz koje jeodlomak:

„…Preozbiljan sam tip da se sa mnommožete igrati, zajebavati kako se to ljepše kaže; kažem li da ću vas ošamariti,budite savim sigurni da upravo to i slijedi, a poručim li da ću za dva dana –ukoliko SAD ne pristupi demontaži svojih nuklearnih kapaciteta – raznijetiDeath Waley (Dolinu smrti), onda je tome zacijelo tako! Naravno, vladajućiidioti te države prvo me nisu ozbiljno shvatili, a potom nisu ni mogli stupitiu pregovore sa mnom jer im nisam – sjetite se da sam genijalni informatičar –prepustio ni jedan kanal kojim bi to mogli učiniti. Na petoj ili desetojstranici tabloida pojavila se vijest da neki luđak (kako su me apostrofirali) prijetivladi Sjedinjenih Država, da bi poslije 48 sati svi svjetski listovi,televizije, radio stanice i internetski portali u udarnim vijestima izvjestilikako se više od 13 hiljada kvadratnih kilometara površine Doline smrtipretvorilo u zastakljeni krater dubine nekoliko stotina metara. Dakako da jecijela Zemlja to osjetila i prije izvještaja svojih medija. Pitate li se, zaštobaš Death Waley, odgovor je sasvim jednostavan – ta ne rekoh li vam da samhumanist, paradigma humanističke etike koja ne može dozvoliti da tek tako, bezupozorenja i zorne demonstracije (upravo suprotno bacačima nuklearnih bombi najapanske gradove), pogine desetak milijuna stanovnika New Yorka, što je bio mojslijedeći javno proklamirani cilj – ukoliko se moji uslovi ne počnu izvršavatitijekom idućih tjedan dana. Uz dodatnu opomenu kako iza toga slijede, beznajave i nekog reda, gradovi ostalih država kugle zemaljske. Ukoliko se dodatnoupitate zašto sam otpočeo sa Sjedinjenim Državama, jednostavniji bi odgovorbio: “a zašto ne, pa odnekud se uvijek mora početi?”, a onajsloženiji se svodi na to da su bogati osjetljiviji na vlastita stradanja negolikad se to primjerice desi indijskoj, pakistanskoj ili kineskoj sirotinji. Kaošto uviđate, ni psihologija mi nije strana disciplina…“

        Ne vidim suštinske razlike između individualnog ludila i ludila krda pratećeg od sebe luđeg ubojicu, koji ih koristi kao oružje. Potonje je beskrajno opasnije, sa zastrašljivijim posljedicama koje narodi uvide tek kad se obračunavaju s poludjelim krdom, u lucidnijim intervalima svijesti između dva vlastita ludila koja će zahtijevati podjednak obračun s trenutno trezvenijima. Intimno svi predobro znaju jesu li se stavili pod komandu luđaka, kada je to bilo i dali ih neuravnoteženi tipovi vode k novim pokoljima, praktičnim izrazima evolucijskog zaostajanja. Svijet je suviše odmaknuo krivim smjerom (postkolonijalni imperijalizam, neravnomjerna raspodjela bogatstva, ad hoc poštivanje međunarodnih sporazuma, raskidanje ili nepristupanje ugovorima o neširenju nuklearnog oružja, vojne intervencije, klimatske promjene, zagađivanje tla i voda, smanjivanje resursa, porast izbjeglištva i ekonomskih migracija,…) a da bi bio moguć povratak bez prirodnih ili umjetno izazvanih katastrofa globalnih razmjera, koje bi (nažalost, nakratko – čemu svjedoči pouka 2.svjetskog rata) privele pameti ljudski rod, kao što šamar može prekinuti nečiji napad histerije. Sad, kako radijacija može izazvati i pozitivne genetske promjene, leži li u tome šansa ljudskog roda, da cinično priupitam. O tome pak, zašto NATO i sistem kojega je branitelj, za javnost postoji najvjerodostojniji odgovor s kojim je ista sasvim zadovoljna, a iza njega teško sposobna proniknuti. Zato!

Ladislav Babić

magazinplus.eu

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close