-TopSLIDEKolumne

Ladislav Babić: Virus, učitelj ljudskog roda

Virus, učitelj ljudskog roda

        Ne tako davno, priupitao sam jednog komentatora na društvenoj mreži, koji se nastoji predstaviti kao kritični apsorber informacija s raznoraznih medija, ali je u osnovi pristalica teorije zavjere (čega, moguće, ni sam nije svijestan) – kada je izrazio sumnju u to „za koga zaista radi taj koronavirus“ – što misli „za koga je to radio“ virus španjolske gripe koji je harao krajem i nešto poslije prvog svjetskog rata, zarazivši trećinu tadašnje svjetske populacije i uzrokovavši 50-100 milijuna mrtvih. Odgovor je bio, što ja njega davim s virusom španjolske gripe, kad on ima dovoljno problema i s koronavirusom!

        Kaže se da je povijest učiteljica života, a jasna je činjenica da njeni učenici malo što nauče od nje. Jer generacije i generacije njenih propalih učenika, imaju drugih problema no da shvate ponešto iz prošlih iskustava. Pre neki dan je hrvatski znanstvenik, molekularni biolog prof. dr. sc. Miroslav Radman koji je prije tri tjedna primio orden Reda Legije časti, najviše francusko odlikovanje, dao intervju Večernjem listu. Taj nesumnjivi humanista, svjetski poznati naučnik, u njemu se pita zašto se društvo uznemiruje oko 400-tinjak preminulih od i uz koronavirus, a ne nad oko više od 50 tisuća ljudi koliko godišnje umre u Hrvatskoj? Detaljniji uvid u intervju možete naći na prethodnoj poveznici. Kad se jedan Radman izgubi u ovoj situaciji, jeli to uopće neprirodno za većinu ionako slabo obrazovane, ili tek formalno obrazovane populacije?

        Osim korona virusa, širom svih društava svijeta haraju i druge boleštine, pa i gripa – primjerice. Ljudi umiru od srčanih bolesti, kancera, dijabetesa, moždanog udara i sličnih – primijetite to – nezaraznih bolesti! Daklem one ne ugrožavaju cijelu populaciju u obimu kako to čini korona virus koji se prenosi s čovjeka na čovjeka. Prema tome je apriori jasno koja bolest je opasnija po društvo, i zbog čega nije potrebno poduzimati epidemiološke mjere kontra nabrojenih bolesti, ali jeste protiv Covida-19. Također nije umjesna usporedba zaraze koronavirusom i virusom gripe. Prvi je izuzetno virulentan, protiv njega nema (za sada) lijeka niti cjepiva koje postoji protiv virusa gripe, i omogućava sprečavanje zaraze njime (sem antivakserima!). Virus gripe je sezonski virus koji se javlja na jesen i zimi, dok ga – za razliku od Covid-19 – ostatak godine nema, odnosno nema epidemije od njega. Daklem, nije korektna usporedba isključivo broja umrlih, već treba shvatiti i kontekst u kojemu se stvari dešavaju. Također je etički problematična Radmanova izjava (mada ne vjerujem da je to baš tako mislio):

“Dok sad razgovaramo, podaci su da imamo ukupno nešto više od 400 umrlih (u Hrvatskoj, moja primjedba) od COVID-19. Koliko bi od ovih 400 ljudi bilo umrlo i bez koronavirusa, nikada nećemo saznati, a uglavnom su bili stari i bolesni!“,

 kaže u intervjuu. To da su “uglavnom bili stari i bolesni”, pa ne znamo bi li ili ne bi “odapeli” i bez zaraze koronavirusom, je prilično nipodoštavajuće prema njima i vuče na stav – pa tko ih jebe, oni bi vjerojatno ionako umrli! Uostalom, i Radman je već star pa će ionako umrijeti i bez zaraze koronavirusom, kao i svi mi ostali bez obzira na godine!

        Kad se identificira neprijatelj (što je u slučaju ove pandemije i učinjeno) onda se protiv njega bori svim sredstvima na raspolaganju, ako je (što kapitalu nije!) – “čovjek naša najveća vrijednost”! Bio star i bolestan, ili mlad i zdrav – podjednako na udaru neprijatelja. Kvazihumanizam Zapada ogleda se u floskulama i kritikama Kine kao neliberalne, totalitarne države, kojoj su strani pojmovi ljudske slobode, no samo pogledajmo. Kina je praktički uspjela istrijebiti koronavirus (ima svega “tri” zaražena!), dok se “liberalni” kapitalizam sa svojim floskulama ne može nositi s pandemijom, imajući već više od milijun mrtvih! A sve se više bliži onome što je Kina od početka učinila, i što je jedino ispravno u zaštiti čovjeka: karanteni cijele pokrajine u kojoj se virus i pojavio! I ne čitam baš da su zarad lockdowna Kinezi masovno poumirali, a ekonomija im kolapsirala. Upravo obrnuto:

“Nadalje, tokom 2020. godine, Kina će biti jedina velika svjetska ekonomija koja će zabilježiti pozitivan rast: jedina ekonomija koja će na kraju godine biti snažnija nego što je bila na početku 2020. godine.”, (“Novi globalni ekonomski lider”)

Kad se diljem Zapada šire protesti protiv mic po mic sve jačih epidemioloških mjera vlada – koje se bliže lockdownu – a dovode do propasti sitnih i srednjih kapitalista (poduzetnika), onda oni i nisu svjesni da to nije protest protiv mjera, već protiv sustava koji je nesposoban osigurati egzistenciju radnim ljudima u kriznim uvjetima. Protest protiv kapitalizma, a ne primjene epidemioloških mjera!

Osvrnuo bih se i na Radmanovu konstataciju:

„U mojoj znanosti se riječ ‘knowledge’, znanje, gotovo ne pojavljuje. Kao što se u društvu ne pojavljuje riječ dostojanstvo! To su neke bivše riječi, iz nekih bivših vremena – nego se umjesto ‘znanje’ pojavila ‘tehnologija’. Gledajte financiranje istraživanja. Nema tu financiranja iznenađenja, velikih promjena koje su bile krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Ovo sada je dosadno! Ova inženjerstva divna su, sjajne igračke za djecu, ali netko je nekako, možda nesvjesno, odlučio da ne treba investirati u znanje, da nije potrebno više znanja, nego više tehnologija. A te tehnologije ne razmišljaju same po sebi, to su oruđa, pomagala, a mi moramo imati ideju zašto ćemo upotrijebiti ta pomagala i oruđa. Izgleda da smo u deficitu ideja, deficitu stvarnih otkrića, njih u posljednjih 40, 50 godina nije bilo.“,

koja je sasvim točna, ali nigdje nema objašnjenja s čega je tome tako, a ono je više negoli jednostavno. Samo, ili ga znanstvenici utopljeni u sistem od kojega žive ne vide, ili ne žele „sjeći granu“ na kojoj sjede. Radi se naprosto o tome što znanost ne donosi kapitalu nakakve neposredne prihode, za razliku od tehnologije. Nauku ionako ne možeš prodati rulji koja i dan danas masovno sumnja jeli čovjek uopće bio na Mjesecu, vjeruje u boga, ravnu Zemlju, čudotvorno stvaranje svijeta i sebe sama, čita horoskope, liječi se alternativnim metodama,…, ali je izrazito naklonjena proizvodima nove tehnologije, sasvim indiferentna prema tome jesu li oni produkt magije ili truda znanstvenika. Jer, kaže on:

„…ljudi gube vrijeme – ne znam kako ga toliko mogu imati – i stalno vise na društvenim mrežama. Kada oni rade svoj produktivni posao? Što im je zapravo profesija? Osobno radim 10-12 sati, uzmemo li čitanje, onda je to još i više, pa se ne stignem baviti takvim stvarima. Evo, supruga mi je otvorila Facebook i kaže mi ‘pa moraš to’. Ali, ja nemam vremena, jer imam posla! Imam toliko svojeg posla koji nitko drugi neće odraditi umjesto mene. Ako još 5-6 sati dnevno provedem na Facebooku, završit ću tako da prodajem bozu, neću imati što reći i pokazati od svojeg rada, nego ću biti prodavač magle. Toga se iskreno bojim. Doduše, ja nisam mlada generacija, no i oni bi trebali znati da ih netko treba hraniti.“

Doduše, nastavlja dalje:

„Mislim da je veliku grešku napravila Europska unija i sve europske vlade što su se ponijele za interesima industrije i kratkoročnim financijskim problemima, uključujući i zaposlenost. Odjednom presušuje izvor fundamentalnih znanja, poput upravo elektriciteta i elektromagnetizma, koja će onda nekim novim Teslama omogućiti da primijene ta znanja i da se život na kugli zemaljskoj promijeni. Nitko više ne želi investirati u takva znanja, osim možda nekih ezoteričnih ličnosti, milijardera, no to nije dovoljno. Mislim da bi vlade, one pametne, trebale financirati zasad beskorisno znanje, samo zato što smo znatiželjni i želimo znati više.“,

ali ni tu nema konstatcije da cijela stvar nije „greška“ EU, već stvar sistema zrelog za odlaganje u staro željezo.

        Da se vratim na Covid-19. Vlade svih država su totalno nekompetentne nositi se s pandemijama, osim što su – što bi trebalo biti logično – dužne sprovoditi mjere kojekakvih „stožera“ stručnjaka, ukoliko ih (jasno) tvore stvarno nezavisni stručnjaci koji poštuju vlastiti ljudski i stručni dignitet, nespremni da podilaze dikatu politike. To, naravno, ukoliko je zaista čovjek naše najveće bogatstvo, a ne „najveće“ poslije kapitalističkog profita. O tome valja raspravljati, a ne da se posve laičke osobe ostrvljuju na odluke stručnjaka koji u svakom slučaju znaju više od njih, što – doduše – ne znači da automatski raspolažu i većom zalihom ljudskosti. Čitam tako da većina ljudi u svijetu želi, nakon pandemije koronavirusa – više jednakosti. Jebo ti ja takvu vrstu, samoljubivo nazvanom Homo sapiens (mudri čovjek!), koju jedan virus može višet naučiti i efikasnije pokrenuti, negoli sve „učiteljice života“ svijeta! Čisto se sramim biti dio te vrste. U svakom slučaju, ako i sporo nešto naučimo, još brže zaboravljamo.

Ladislav Babić
magazinplus.eu

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close