Terorist
Leon bijaše agent Nevladine AntiTerorističke Organizacije (NATO), kraticu koje mnogi – pa ni vojni savez podjednake skraćenice – nisu bili voljni trpjeti, tim prije što je sam OTAN pakt (zbog razlikovanja koristim francuski akronim) bio često na meti istraga njegove organizacije. No, pustimo na miru sukobe u koje su znali ulaziti, ni jedni se ne odričući svoje pokrate, ostavljajući stvari koje jesu kakve jesu, tim prije što se OTAN često diskredirao akcijama ne baš različitima od uobičajenog tumačenja terorizma, te se napokon ostavio gloženja sa akronimskim istoimenikom, kako se ne bi nepotrebno eksponirao u javnosti.
Uobičajeno je (s rijetkim iznimkama) terorizam oružje onih koji su izgubili svaku nadu u ishod otvorene borbe s nadmoćnijim neprijateljem za ideje, ideale, prava,…, ili kako već želimo nazvati spiritus movens prezrenih individualnih ili organiziranih osoba, spremnih vlastiti život staviti na oltar svojih stremljenja. Svaki teror ima ciljnu skupinu, likvidacijom čijih često nasumično izabranih dijelova joj šalje poruku, pretpostavljajući žrtve isključivo iz nje, mada mu ništa ne garantira da neće stradati i pripadnici skupine u ime koje – navodno – sprovodi zločinački naum. Njemu je to sasvim svejedno, jer tko ne cijeni vlastiti život, zašto bi držao do tuđih? Terorizam nije samonikla „biljka“, bezrazložno nikla sred ljudskog društva. Ima itekako, ako ne opravdane a ono barem logične razloge, u vjerskoj, nacionalnoj, političkoj, rasnoj, svjetonazorskoj i inim različitostima ljudskog društva, koje mnogi – apsolutizirajući ih – žele nametnuti silom (fizičkom ili ekonomskom) ljudima drukčijih shvaćanja. Oduvijek se većina bori protiv terorizma nastojeći ga policijskim metodama iskorijeniti, ne shvaćajući da se njegovi uzroci nalaze upravo unutar vlastitih redova. Stoga je svaka borba protiv njega bezuspješna, i na kraju dovodi do ograničavanja sloboda društva koje se odlučilo na besperspektivni naum, što i jeste jedna od namjera terorista odlučnih na svoj način rušiti ograde koje su nametnute njima i skupini u ime koje djeluju. Bijaše to rezignirani zaključak umirovljenog agenta Leona, kad mi je kao novinaru, uz čašicu, razlagao svoje aktualne stavove glede terorističkih prijetnji, priznajući da ih je više puta mijenjao tijekom službovanja.
Policije i tajne službe uspijevaju u konačnici, nakon mnogobrojnih žrtava ekstremista, uglavnom likvidirati pripadnike terorističkih grupa, ali im ne polazi za rukom eliminirati pojavu iz redova ljudskog društva. Koliko god obezglavljivali i reducirali njihovo članstvo (često iz interesa proizvoljno proglašenima terorističkima, dok ih drugi smatraju oslobodilačkima), često preostane poneko „zrno“ spremno isklijati u novim, povoljnijim uslovima djelovanja. Od starožidovskih zelota, preko terora Francuske revolucije ili onog staljinističkog, do Ku Klux Klana i suvremenijh – Frakcije Crvene armije, terora Al-Kaide, Hamasa ili izraelske države – djelovanja organizacija koje su se služile tim načinom borbe za svoje ideje (koje nazivaju idealima) usmjerena su prema striktno definiranom neprijatelju u određenom povijesnom kontekstu. Nakon godina i godina službe u borbi protiv terorizma, Leon je u detalje poznavao njihovu povijest, ali je tek u mirovini zasluženoj u prvim redovima borbe protiv ekstremista svih fela, počinjao shvaćati ono što ga je cijeli radni vijek mučilo.
Postoji oblik ekstremizma – teško ga je identificirati s nekom organizacijom – koji djeluje od kada je ljudske vrste, a da se ništa ne zna o njegovim ciljevima, razlozima ili pripadnosti, jer još niti jedan njegov član nije identificiran, a nekmoli uhapšen ili likvidiran. U tako beskrupuloznu, uvjetno rečeno organizaciju, koje je naum potpuno nepoznat, a koja svakodnevno bira žrtve širom svijeta neovisno o dobi, spolu, uvjerenjima, ili pripadnostima ma kakvom službenom ili intimnom svjetonazoru, nitko još nije proniknuo. Djeluje bezgriješno i pouzdano, ne birajući mjesto, sat i cilj svojega djelovanja, ubirući svakodnevno više nevinih žrtava negoli sve moguće ekstremističke skupine, a o njoj se zna tek da je krajnje nehumana, djelotvorna, usmjerena protiv svega živog, i nedosegljiva – svim ljudskim nastojanjima usprkos – te se čovječanstvo naprosto prilagodilo živjeti uz nju i njene zločine, smatrajći vlastitu nemoć samorazumljivim dijelom svoje egzistencije. A kako mu do dana današnjega nije jasno tko provodi te zločine protiv čovječnosti, neusporedive s najgorima koje ljudi vrše protiv sebe samih, dali se radi o organizaciji ili besmrtnom pojedincu koji se napopastio na naš opstanak kroz vijekove historije, nazvali su tog bešćutnog teroristu imenom koje ni sami ne razumiju. Mnogi ga identificiraju s bogom ili đavlom čije razloge nisu u stanju shvatiti, dok njegovo djelovanje tumače posljedicom pragrijeha ljudskog roda, već milenijima na takav način potpisujući predaju pred najbeskrupuloznijim i najnedohvatnijim masovnim ubojicom svih povijesnih razdoblja, čak ga ni ne smatrajući teroristom, a njegove žrtve iz redova ljudskog društva percipirajući posve prirodnima. Pomireni s činjenicom da ćemo svi doći na njegov udar kada se nenadano pojavi pred našim licem, u obličju koje smo mu pripisali maštom – kao žeteocu ljudske vrste, koji nas s kosom u ruci posjećuje u trenutku naše egzekucije. Leon je shvatio da je zaludna borba protiv tog beskrupuloznog neprijatelja ljudske vrste koji ne bira mete prema ma kakvim smislenim kriterijima, koji nam se u suđeni čas naše egzekucije prikazuje imenom Smrt, jedne od najpoznatijih aktualizacija najvećeg i najneuhvatljivijeg terorista svijeta – Vremena! I što drugo reći no da svi žitelji svijeta postaju njegove neminovne, sa sudbinom pomirene žrtve, odvajkada prisiljene položiti oružje pred njim, prepuštajući mu manijakalno orgijanje nad čovječanstvom.
Samo pet minuta nakon našeg razgovora Leon je poginuo od eksplozije bombe, u jednom od najbezočnijih ekstremističkih napada terorističke organizacije osnovane još u davna vremena od OTAN-a, kad se „slobodni svijet“ borio protiv Sovjeta. U napadu je bilo dvjestotinjak žrtava. Isti je dan globalni terorist Vrijeme zauvijek širom svijeta u nepovrat otpravio bezmalo stopedeset tisuća ljudi, više no svi ekstremisti svijeta (izuzimajući terorističke države) tijekom ljudske povijesti.
Ladislav Babić
magazinplus.eu
