Kolumne

Ladislav Babić: Sasvim prirodne operativne aktivnosti

Pod prozorima premijera susjedne zemlje, teško je reći prijateljske ili ne jer se atribucija mijenjala od prilike do prilike nakon raspada “bratstva i jedinstva” i pokušaja uspostave normalnih odnosa preko lokvi skorene krvi, uhvaćen je muškarac dvojnog državljanstva kako užurbano desnicom, ispod razgrnutog kaputa, podešava svoju teleskopsku antenu na razvlačenje. Nezgoda je bila u tome što se radilo o prozoru kupatila u kojem je premijerova supruga upravo izlazila iz kade, a zna se što je svetinja – tek suprugovim očima i ostalim osjetilima dostupna. Kako je muž – čim su ga agenti tajne službe obavijestili o međunarodnom incidentu – sasvim ispravno zaključio da je ono što je dostupno samo njegovim očima ujedno i državna tajna, incident je odmah obnarodovan medijima. Na nesreću, u dokumentima uhapšenoga in flagranti, drugo se državljanstvo – prvo bijaše domaće – podudaralo sa teritorijem najbližeg susjeda, te je isti odmah optužen za “špijunažu” i podrivanje napora za uspostavom dobrosusjedskih odnosa.

Kako su stvari među bliskom komšijama, moglo bi se reći etničkom braćom koja govore praktički istim jezikom, mnogo jednostavnije komplicirane negoli između pripadnika drugih naroda, nije prošlo ni par noći posvećenih totalnoj ličnoj higijeni predsjednice “faktora stabilnosti” u regiji, kadli je ministar vanjskih poslova lično – poslije beskrajnog zvonjenja koje je prvu damu ogrnutu kućnim ogrtačem i još uvijek mokre kose, prisililo otvoriti vrata – ušao s grupom ljudi, djelomično sa, i dobrim dijelom bez lisičina na rukama.

– Zar ti ne znaš Mirkec koliko je sati? – odmah ga je prepoznala predsjednica. Smijem li makar u ovaj kasni čas imati trenutak privatnosti, posvećen opuštanju svog umornog tijela (koje se izazovno nadimalo pod ogrtačem, kako je iskusnim očima ministar uočio) i duha? I još da upadaš s grupom nepoznatih mi osoba!

– Gospođo predsjednice i vrhovna zapovjednice oružanih snaga, radi se o neobično važnoj i osjetljivoj stvari. U zadnji čas smo spriječili da vaša privatnost procuri u javnost, i to – zamislite skandala – ne samo susjedne države čije ime ni spominjati neću, već mnogo, mnogo šire! Radi se o beskrupuloznoj špijunaži, s namjerom podastiranja državne tajne dostupne samo vašem suprugu, o kojoj čak ni premijer ništa ne sluti, širokim masama. Uvjeren sam da ćete shvatiti kako bi njeno otkrivanje (ministar jedva da je skidao pogleda s nadimajućih grudi predsjednice), djelovalo na javnost, napose najradikalnije elemente koji streme skladu međususjedskih odnosa.

– Mirkec, s obzirom da potječemo iz iste državotvorne stranke, ne sumnjam da si dobro uočio stvari (našto je malo opustila pojas svog kućng ogrtača), iako mi baš nije jasno o čemu se radi. Možeš li malo podrobnije o svemu?

– Stvar je, gospođo, više nego ozbiljna, čak – mogli bismo reći – korak do eskalacije. Opuštanje girtle malo je opustilo i vladanje ministrovo, pa se počeo obraćati izostavljajući funkcije državne šefice. Naši agenti koji brinu o Vašoj sigurnosti, i kad se opuštate pored nezastrtog prozora – uostalom, dom i Dom su svetinja svih naših građana – zatekli su grupu ljudi kako ubrzano desnicom podešavaju svoje teleskopske antene na izvlačenje, ne bi li se ubacili u rezonanciju s vašim, hm, opuštanjem u kadi, na što su i agenti bili prinuđeni izvući svoje uređaje mahnito pokušavajući uhvatiti rezonanciju, kako bi bili sasvim sigurni kakve informacije prikupljaju privedeni.

Predsjednica države, u svetinji svog doma tek dama upravo izašla iz kade, s još mokrim ogrtačem na sebi, iskusnim pogledom vojnikinje, diplomatkinje, političarke i žene, obuhvatila je ministrovu pratnju. Učas joj je palo u oči da su nekima od njih antene još uvijek u radnom stanju, skrivene ispod kabanica, što je direktno potvrđivalo ministrove riječi.

– A otkud ti u svemu tome, moj Mirkec? Mislila sam da si u Europskom parlamentu, gdje nastojiš zakočiti prijem naših susjeda – sjeme im se zatrlo – u europsku demokratsku zajednicu?

– Upravo sam sletio u zračnu luku naše metropole, gospođo, kad mi je Dane telefonski javio kako ga je jedan operativac s nešto drukčijim profilom stručnog interesa, koji je dežurao pred prozorima kupaone vašeg supruga ljevicom podešavajući svoju antenu, obavijestio o gužvi pred Vašim prozorom. Odmah je naložio agentima zauzetima grozničavim namještanjem vlastitih antena, da uhite špijune, a ja sam isti čas dojurio ovamo kako bih Vas izvijestio o incidentu.

– Mog supruga? Ljevicom, Mirkec?

– Ah, pa znate da smo zbog pariteta u sigurnosnu službu morali, forme radi, uključiti i nešto pripadnika oporbe. A znate već kakvi su oni degenerici.

– Jako dobro, jako dobro, čak izvrsno ministre, mada si možda mogao prepustiti svima da u miru svrše s djelovanjem, kako bismo u potpunosti bili sigurni što su htjeli. A tko su te uhode koje ordiniraju pred prozorom predsjednice države, sasvim otkrivene, bez ikakvih tajni u svetosti svog doma?

– Petorica su – već ih provjerava naš informativni centar, i budite sigurni da će sasvim propjevati nakon detaljne obrade – dvostrukog, našeg i državljanstva jedne od prijašnjih republika, a ostali su, koliko sam shvatio, agenti država s “okomila sjever-jug”, znate već… Ostatak pak su operativci službe zadužene za praćenje Vaše sigurnosti, gdje god se nalazila. Mislio sam kako mi je dužnost prvo Vama – kao našoj vrhovnoj zapovjednici – privesti ih, da vi odlučite što i kako ćemo dalje.

Predsjednica je prekrižila noge, sjevši u fotelju, što je ministar spoljnih poslova kojeg je, zajedno s pratnjom, ostavila stajati, odmah zapazio svojim iskusnim očima, u očajničkom nastojanju sprečavanja spontanog izvlačenja lične teleskopske antene.

– Reci, Mirkec, nije li se nešto slično upravo neki dan zbilo pod prozorom kupaone žene premijera države čije ime – bog da mi prosti – ni smisliti ne mogu? Navodno se naš čovjek neoprezno bavio svojom antenom kad su ga uhvatili?

– Popuno ste u pravu, šefice, zadivljuje me vaša obaviještenost. U povjerenju, sve su to bivši udbini kadrovi sa relativno zastarjelom, ali uvijek pouzdanom opremom. Što preporučujete da se uradi sa ovima?,

glavom učini pokret prema skupini iza sebe, kojoj su antene već bile u posve pasivnom, neradnom stanju. Načas se učinilo da predsjednica duboko razmišlja, prisjećajući se nekog sastanka na mostu praćenog buketom cvijeća, ili ranijih izljeva ljubavi bivše premijerke s premijerom jedne druge susjedne države (nakon čega je slijedila afere sa zaplijenjenom Campanellom), pa potom – već za sadašnjeg njenog mandata – prisluškivanja pregovarača o razgraničenju, upotrebom mnogo sofisticiranijih alata od masovno primjenjenih pod njenim prozorom, a onda odlučnim glasom koji je pomalo iznenadio ministra zabuljenog u sadržaj skriven šlafrokom, reče:

– Vidiš Mirkec, ja ti pred domaćim ljudima nemam ama baš što skrivati ma gdje i u ma kojoj se prilici nalazila. Stoga samo mogu pohvaliti naše operativce za prilježno vršenje posla kojim su se bavili, pouzdajući se u dugoročno služenje njihovih aparatura koje registriraju aktivnosti u mom badecimeru. Razumije se, posljedično i one van njega. Mogu ih izvijestiti – nastavi obraćajući se ministru vanjskih poslova, ali okrenuta agentima tajne službe zadužene za njenu sigurnost – da ni ubuduće neću ništa skrivati, kako bih olakšala njihovo zauzeto djelovanje. Sve pak špijunčine država regije, osim onog, znaš već kojeg imam na umu, odmah pustite kako bi nadređenima mogli prenijeti poruku da predsjednica nema nikakvih tajni pred prijateljskim državama s kojima smo zajednički razarali bivšu. Ovi, s “okomila sjever jug”, dolaze iz država strateških prijatelja i članica NATO-a, pa neka prenesu nadređenima da vrhovna zapovjednica njihove saveznice ne vidi razloga pred njima išta skrivati. Dapače, učvršćenja povjerenja radi, uvijek su dobro došli pod moje prozore da svojim antenama potvrde moju otvorenost.

– A ovaj, što s ovim – pokaza ministar vanjskih poslova na uhićenika s drugim državljanstvom, znate već koje države. Što ćemo s njim, gospođo predsjednice?

– Njega zadržite u pritvoru i podvrgnite svestranim ispitivanjima, naravno, tako da posljedice ostanu nevidljive, a potom ga predajte tužiteljstvu. Zatim ćete, kao ministar vanjskih poslova krasne nam naše, sazvati konferenciju za novinare i javno optužiti susjede za podrivanje međusobnih odnosa i stabilnosti cijele regije, ne iznoseći detalje o,…, znate već – antenskim djelatnostima. Tek poslije, preko našeg veleposlanika u njih, obavijestite im premijera kako smo uzaptili njihovog čovjeka pod mojim prozorom, u jednako delikatnoj situaciji kao oni našeg pod oknima njegove žene. Napomenite mu indirektno da smo, kad za to nastupe povoljne okolnosti, spremni na razmjenu uhićenika. Neobično sam zadovoljna, čak mi povećava državničku samosvijest, kad naši operativci spontano vrše spomenute djelatnosti pod prozorima svoje predsjednice, ili ma kojeg dužnosnika čak. Znate, bez ikakvih sam predrasuda. To samo učvršćuje – doda, krajičkom oka zapazivši pod ministrovim kaputom neke nekontrolirane pomake – hm, njihovu vjernost domovini. I,…

– Da, gospođo predsjednice?

– Nakon razmjene agenata, uključite ga u redove vršitelja prirodnih aktivnosti pod mojim prozorom, i privedite mi ga na razgovor. Htjela bih lično doznati što fali meni, kad razvlači antenu pod prozorima kupaonice žene premijera druge države, a ne vlastite predsjednice!

Ladislav Babić
sbperiskop.net

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close