Kolumne

Ladislav Babić: Marginalije uz „Mostarsku operaciju“

Marginalije uz „Mostarsku operaciju“

        Po neznani put valja ponovitijednostavnu činjenicu: povijest je termodinamika ljudskog roda. Što naprostoznači da sud o povijesnim događajima ne valja iznositi temeljem sudbineograničenog broja ljudi-atoma, a ponajmanje na osnovu sudbine članova vlastiteobitelji. Možemo to smatrati tragičnim i žalosnim koliko god želimo, ali jetome tako – historijska zbivanja sude se po kriterijima u koje se individualnesudbine uklapaju tek svojim pozitivnim ili negativnim doprinosima, koje možemoprosuđivati subjektivno ili objektivno (znanstveno). Ocjena jedne osobe ne možepromijeniti značenje povijesnog događaja u kojem je sudjelovala. Uostalom, nevode li se takvim shvaćanjem i „velikiHrvati“, priznajući pojedinačne zločine vlastite strane u proteklom ratu,koji „ne mogu okaljati njegovu čistoću“? Međutim se svim silama trude temeljempojedinačnih sudbina – prvenstveno ljudi na strani poraženih snaga 2.svjetskog rata i nevinih žrtava kojihima u svim ratovima – difamirati, okaljati cijelu Narodno oslobodilačku borbu.

        Kao ateistu, što znači da ne vjerujem ufantazije barem 86% Hrvata i neznanipostotak pripadnika drugih religija, nikada mi nije pala na pamet njihovafizička likvidacija (dok se oni, hvala bogu, međusobno često trijebe). Problemnije moj – neka oni dokazuju utemeljenost svoje vjere, što im kao – tvrde oni –nije potrebno, mada istovremeno ruju, kopaju, pretražuju arhive da bi pronašliono što još nisu, a navodno im i nije potrebno – dokaze! Život svećenika je jednakovrijedanživotu bilo koje osobe, pa se po ničemu ne razlikuje njegova likvidacija,ubistvo ili prirodna smrt od podjednake sudbine bilo kojeg vjernika,inovjernika, ateista, naprosto – čovjeka. Ne treba nikoga ubijati, a ponajmanje(ne)opravdanost smrti naših suvrsnika procjenjivati po njihovim doprinosimadruštvu. Tako se procjenjuje život, a ne smrt.

        Da se ne lažemo, što često i ljevičaričine, pretpostavljam iz podsvijesnog straha da desnica, prepuna govora mržnje,upravo njih ne optuži za isto: „Crkva uHrvata“ je – kao institucija – u cjelosti fašistoidna tvorevina, apojedinci u njoj koji se s takvom ocjenom u pogledu sebe sama ne slažu, neka tojavno kažu. Od pomaganja bijega hrvatskih ratnih zločinaca preko tzv. „Štakorskelinije“ – kojoj je glavni punkt bio „ZavodSvetog Jeronima“ u Rimu, dadanašnjeg prenemaganja njenih najviših vrhova spram fašističkih eskapada svojihbiskupa i inih klerika, pa do ljubljena ruku i blagosiljanja kojekakvog smećakordićevskog i glavaševskog tipa – ona šuti! Dok se jasno – izjavama idjelovanjem – ne distancira od zločina i zločinaca s kojima prečesto šuruje, spravom se može atribuirati upravo onako kako sam to učinio, i tako bi trebaličinitit i lijevi autori – sve drugo nije doli podilaženje njojzi.

        Uz međusobno podršku svećenstva ipovijesnih revizionista gleda se svaka pogibija svećenika u NOB-i iskoristitiza njeno dezavuiranje. Pa se tako radi i s pogibijom 12 širokobrijeških franjevaca. Sama po sebi je indikativna galama odogađaju starom sedamdeset godina i šutnja o suvremenim ratnim zločinimapripadnika HV i HVO širom Hrvatske i BiH. Da se što više omrznu partizani –kao činjenični antifašistički pobjednici na tlu bivše Jugoslavije, u ratu koji su vodili zajedno sa Saveznicima – iznose se „srcedrapateljni“ detalji pogibijefranjevaca. Svaka je smrt događaj za žaljenje, ali kad se koristi u propagandnesvrhe upravo je atribut „srcedrapateljan“ više nego prikladan. Govori se oukupnom brojuod „667 ubijenih katoličkih svećenika uRH“ za vrijeme NOB-e i neposredno poslije nje, u članku koji već sam posebi ima lažljivi naslov: „Partizanskizločin: Metak u zatiljak za 66 franjevaca u Širokom Brijegu“. Naime, sa spiskaimena pokojnih fratara, lako je zaključiti da barem onaj 66. nije ubijen,već je umro u zagrebačkoj bolnici (gdje su ga valjda dopremili s namjerom da gaizljiječenog ubiju!), a za mnoge od njih nije znan uzrok smrti (barem po„objektivnosti“ znanoj hrvatskojWikipediji). Da bi još više omrznulo osloboditelje ovog dijela Hercegovine, spominje se (uz demencije istručnu spremu – kao da doktorat nekoga abolira od gadosti) – unatočsvjedočanstvima da su fratri aktivno učestvovali u borbama prilikom zauzimanjasamostana – 80 godišnjak, koji u sviju mora izazvati sućut. Gdje će jadnistarac aktivno učestvovati u borbi! Zanemarimo li šutnju o nedavnim likvidacijamahrpe srpskih staraca (recimo, Varivode,Grubori – zločinza koji dvadesetak godina kasnije traje sudska farsa),itd.) zai poslije operacija HV, od čijih života nije vrijedniji život ni jednogjedinog fratra, i obrnuto – a o čemu kler i revizionisti povijesti šute k'o daim je jezik iščupan, sjetimo se one bake od devedesetak godina koja je navodnopotegnula na hrvatske vojnike armbrust skriven ispod haljine, pa su je morali likvidirati(priča je obišla hrvatske novine; sad ju je nemoguće pronaći na internetu). E, pa ak’ može baba, može i fratar – ipotegnuti i biti likviditran, zar ne? U kakve se neljudskosti uplićuvelehrvati svjedoči i argumentacijaadvokata ubojice srpske starice u Čitluku,godine 1993.:

„Dodao je kakožena zbog čije se likvidacije vodi ovaj proces i nije bila civil, jer je tamo utijeku bio oružani sukob. Obrana raspolaže dokumentacijom iz koje proizlazi daje cijelo to područje bilo proglašeno ratnom zonom u kojoj nije bilo civila,odnosno svi koji su se tamo zatekli bili su smatranim pripadnicimaneprijateljskih postrojbi.“

Daklem,ne dao bog naći se kao nevino ljudsko biće u području od hrvatskih vlastiproglašenim ratnom zonom – tamo su i sjenice, zečevi te srndaći pripadnicineprijateljskih postrojbi, na koje je otvoren odstrel. Barem prema idiotimakoji cijeli život žive u maskeradi – maskirani u čovjeka s pravničkom stručnomspremom.

        Vratimo se takozvanoj „Mostarskoj operaciji“ koju su koncem 2.svjetskog rata izvodile partizanskejedinice u suradnji sa savezničkomavijacijom (BAFBalkan Air Force, potčinjen RAF-u isovjetsko zrakoplovstrvo). U širi okvir oslobođenja Mostara – čega se njegovi stanovnici danas stide, čemu rječitosvjedoči izgled Bogdanovićevogpartizanskog groblja – spadala je i operacija osvajanja Širokog Brijega i tamošnjeg utvrđenog franjevačkog samostana. I unajsvježijim ratovima su samostani, crkve i manastiri bili meta kako hrvatske,tako i srpske strane – pa kako ne bi u „onom“, posebno ako su se koristili kaoneprijateljske utvrde. Ima o tome i previše arhiviranih dokumenata:

„Neprijatelj nije izdržao nalet našepješadije, već se je povukao iz čitavog grada (Duvno, op. autora) pružajućislabi otpor sklonio se u spremljenu utvrdu samostan fratara i crkvu, oko kojihje plasirao tenkove i uporno se branio. Sam samostan i crkva nalaze se neštoudaljeni od grada i na čistim, tako da je neprijatelj iz puškamica sa teosnovne tačke mogao uspješno da se-brani, a osim toga tenkovi su se stalnokretali i branih prilaze ka ovoj tačci.“ (Zbornik dokumenata i podatakaNOR-a. tom V, knjiga 38 –Dokumenti NOVJ – Borbe u Hrvatskoj)

„16 X. nije se napadalo već 17 X i toodmah po sumraku. Akcija je temeljito pripremljena i uslijedila je poslijesavezničkog bombardovanja manastira i crkve.“ (ibid)

„13. februara 1945. naša druga baterijasa cjelokupnim ljudstvom te sa 2 brdska topa 75 mm M. 15 sa položaja iznad s.Homolj. Ćuprija izvršila je gađanje jako utvrđenog samostana jugoistočno od Hom oljske Ćuprije, kod zaseoka Lepenice, sa zadatkom da u sadejstvu sa IX NOUbrigadom uništi spomenutu utvrdu, te protjera neprijatelja iz iste, kao i iz zaseokaLepenice“ (Zbornik dokumenata i podataka NOR-a. tom IV, knjiga 33 – dokumenti NOVJ –Borbe u Bosni i Hercegovini)

„Nakon protjerivanja neprijatelja u samomsamostanu nađeno je 5 mrtvih neprijateljskih vojnika, a prema prikupljenimobavještenjim a u toku svih gađanja predmetne utvrde neprijatelj je imao 35 mrtvih i ranjenih vojnika.“ (ibid)

„Noću 20/21 (februara, op. autora) dvabataljona ove brigade zauzimaju položaj i smenjuju snage X I I I brigade, kojesu držale u blokadi crkvu i samostan u s. Gučja Gora.“ (ibid)

Zaštobi partizanske brigade držale u blokadi crkvu i samostan ispunjen samo svećenicima?

„Na sektoru XXVI udarne divizije otpočeoje napad 7. II u 05.00 časova i to na prostoru X I udarne brigade. Napad jeizvršen uz podršku a rtiljerije i tenkova. Jedinice ove brigade već u 08.45časova upadaju u samostan, nakon kraće borbe zauzimaju ga. Neprijatelj je bioprisiljen da se povuče prema gradu.“ (ibid)

„21. II. 1945 god. jedan top 3. baterijeizlazi na položaj selo Bučići a drugi top u Gučju Goru te tuče samostan u toku2 i 22 sa istih položaja, utrošeno je 180 granata.“ (ibid)

„Oko 11.00 sati (3. februar, op. Autora)žestoko je m itraljiran i napadnut bombama Stožer zdruga u samostanu naČitluku, zbog čega je stožer oko 14.00 sati prem ješten u kulu u samomČitluku.“ (dnevno izvješće Ustaške vojnice, ibid)

„U 11 sati (28. januar, op. autora) jedandrugi bataljon IX . partizanske brigade došao je preko Han-Ivice premaHomoljskoj Ćupriji, a bataljon k oji je imao borbu u Zabrđu prebacio se uTulicu i Knlješ. Obadva bataljona izvršila su napad na Banbrdo (samostan), koji se nalazi 500 m. j.z. od Homoljske Ćuprije. U samostanu nalazilo se 30pripadnika 7. sati IV. bojne.“ (izvještaj „Zapovjedništva ustaškog djelatnosdruga“, ibid)

„Neprijateljski zrakoplovi uništili jednukuću, zapalili samostan fratara i ubili 7 građanski osoba (žena i djece).“ (dnevniizvještaj Ustaške vojnice za područje Ljubuškog; Zbornik dokumenata i podataka NOR-a,ibid)

„U jutro 7 ov.mj. otpočeo je opšti napadna celom sektoru i pod snažnim naletom tenkova, koncentracijom artiljerijske ipešadijske vatre, tenkovi i pešadija osvojili su samostan, gimnaziju i drugezgrade na juriš oko 11 časova pre podne. Padom manastira i bočnim dejstvom X IBrigade istočno od samostana u pravcu Knežpolja, neprijatelj je i pored pristignulihpojačanja iz Mostara počeo da se bezglavo povlači duž komunikacije Knežpolje —Mostar. Već oko 16 časova prestao je svaki organizovani otpor na sektoruŠirokog Brijega i neprijatelj se povukao sa jednim djelovim a u pravcu Mostara.“ (ibid)

        Izgleda da su Saveznici, počev od spoznaje da četnici ne samo opstruiraju borbuprotiv neprijatelja već sa njime aktivno surađuju (i sa ustašama), tijekomratnih operacija surađivali sa „banditima“ i sami poprimivši njihove „banditskemanire“, te bombardirali „nezaštićene“ samostane i crkve. Čak tamo do temeljarazorenog MonteCassina. A potom, idućih desetljeća nakon pobjede pisali hvalospjeve iodlikovali tu „bezbožnu, partizansku, jugokomunističku bandu“, i vlastiteknjige krivotvoreći njoj u prilog. Reakcija ustašonostalgičarskih revizionista nijeneočekivana, posebno ne na hercegovačkom području gdje veliki dio stanovništvai danas pokazuje (neo)ustaške simpatije, prikrivajući ih navodnim izvornimhrvatstvom. Prisjetimo se samo: AntePavelić bijaše rodom iz okolice Konjica,sjeverno od Mostara; Rafael Boban iz okolice Gruda – zapadno od Širokog Brijega; Vjekoslav„Maks“ Luburić kraj Ljubuškog, Andrija Artuković kraj Ljubuškog, itd. – sve cvijet do cvijeta „iskonskog hrvatstva“. Dičimo li seslaviteljima otpada ljudskog roda?

        Dokumenata ima tuša i tma, a revizionistipovijesti pokušavaju svojim falsifikatima dokazati upravo njihovunevjerodostojnost. Posebno se nastoji cjeloviti pokret otpora pod vodstvom KPJ,regionalizirati na niz nepovezanih, navodno autohtonih ustanaka ponovostvorenim državama, kako bi se što više umanjio njegov jedinstveni,internacionalni karakter. Pogledamo li samo (zanemarivši strane autore) na stranicuhttp://www.znaci.net/ ili spisak izvora pri pisanju „Ratne kronike Splita“– grada koji danas, uz mnoge druge širom regije umire od stida – čini se da suse povjesničari Jugoslavije bavilisamo krivotvorenjem povijesne građe! Tijekom 4 godine trajanja NOB-e u Jugoslaviji, bilo je preko milijun ljudskihžrtava, za koje, globalno gledajući, svakako ne možemo krivitipartizane, već začetnike rata i one koji su sa njima surađivali – kvislinge ikvislinške vlade. Valja žaliti za svakim ljudskim životom, no krajnje jecinično isticati pogibiju 667 katoličkih svećenika – život ni jednog od njihkoji ne bješe vrijedniji od života bilo koje žrtve rata – u kontekstumilijunskih žrtava, kao prilog satanizaciji antifašističke pobjede na našem(!) tlu.Pritom još ni riječju ne spominjati svećenstvo koje je učestvovalo naantifašističkoj strani. Ipak, po mišljenju autora, veći jad od svihrevizionista povijesti predstavljaju oni koji uporno šute, vijajući svoje životekud ih vjetrovi dnevne politike nose. Ovaj put, ne na stranu antifašizma.

        Nije cilj rečenoga braniti zločine na bilo kojoj strani, već upozorenje na nekorektno vrednovanje povijesti temeljem subjektivnih dojmova o njoj. Svakome je na duši žaliti za najmilijima, ma kakvog karaktera bila osoba i njena povijesna uloga, ma kakva bila njena sudbina. Rat je zločin već sam po sebi, a suvremene generacije bi se manje trebale truditi prati lica djedova i očeva, koliko ono vlastito držati čistim!

Ladislav Babić

Tacno.net

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close