Empirijski doprinos proučavanju regionalnog konjstva
Kako pojedini regionalni konji nisu sto posto uvjereni u svoje konjstvo, a nekako se pričinja da ih u skepsi spram svoje pripadnosti slijede i ostale vrste životinjskog svijeta (uključivo ljude), evo za početak mali test svekolikim skepticima planete, no prvenstveno onima s područja regije. Odvojite minuticu, i pokušajte – daljnjeg razumijevanja teksta radi – odgovoriti na slijedeća pitanja:
Autor se zahvaljuje na žrtvovanom vremenu, pa prije konačnog pitanja testa koje će vas svrstati u jednu od animalnih vrsta (uključujući i ljude), možete započeti s tekstualnom komponentom članka. Ukoliko su vam svi odgovori na prethodna pitanja bili D, vjerojatno slutite kamo ovo vodi pa ni ne morate nastaviti, jer sve već znate. Ima li u vašim odgovorima makar samo jedno N – negdje duboko u vama rovari crv sumnje, pa preporučujem čitanje (na vlastitu odgovornost), kako bi ga sasvim dokusurili ili pustili da slobodno dogmiže na površinu. Više od jednog N-odgovora, unaprijed vas je svrstalo u određenu kategoriju, te nema potrebe da nastavite, jer vas svi tekstovi, sve činjenice i svi ljudi svijeta neće uvjeriti u suprotno onome što je za vijeke vjekova uklesano u vaše kamene gene. Pa, krenimo dalje.
Pogledajmo odlomak teksta Božice Jelušić na „tri jezika“ – kako ga interpretira, da ne kažem prevodi – Google translator. Nažalost, nema mogućnost „prevođenja“ na „crnogorski“ jezik, a ja se nebi štel vmešavat u meni potpuno strani, nepoznati jezik, jelte (mada sam konačno to bio prisiljen učiniti). „Hrvatski“ original:
„Mnogo mi je žalosti donijela ova zima, ali i veoma važnu spoznaju: da ne možeš preskočiti svoju mjeru, niti sam mijenjati svijet u kome si se zatekao. Jedino možeš, kako ono reče Vesna Parun, očistiti zamagljeni prozor i kroz tu površinu, veliku kao dlan, gledati kako vani padaju pahulje, uvjeravajući te kako ćeš u LAKOĆI LEBDENJA i ti jednom doseći ispunjenje i mir.“
Googleov prijevod na „srpski“ jezik (latinično pismo):
“Mnoge tugnje su mi donele ovu zimu, ali veoma je važno znati da ne možete preskočiti svoju meru ili promeniti svet u kome ste bili. Jedina stvar koju možete učiniti, kako je rekla Vesna Parun, pročišćava prolazni prozor i kroz tu površinu velikom kao dlan, da vidimo kako padaju pale, uveravajući vas kako ćete odmah ispuniti i mir u PRVI BIBLIOTEKI.“
Googleov prijevod na „bosanski“ jezik:
“Mnoge tugnje su mi donele ovu zimu, ali veoma je važno znati da ne možete preskočiti svoju meru ili promeniti svet u kome ste bili. Jedina stvar koju možete učiniti, kako je rekla Vesna Parun, pročišćava prolazni prozor i kroz tu površinu velikom kao dlan, da vidimo kako padaju pale, i uveravam vas kako ćete odmah ispuniti i mir u PRVI KNJIŽEVI.“
Googleov prijevod s „hrvatskog“ na „hrvatski“ jezik:
“Mnogo mi je žalosti donio ovu zimu, ali vrlo važno spoznaju: da ne možete skratiti svoju mjeru, niti mijenjati svijet u kojem se nalazite. Jedino možete, kako je rekao Vesna Parun, očistiti zamagljeni prozor i kroz tu površinu, veliku kao dlan, gledati kako vani padaju pahulje, uvjeravajući kako ćete u LAKOĆI LEBDENJA i jednom postići ispunjenje i mir.“
Istina, radi se o strojnom prijevodu, pa možemo zanemariti sitne nedostatke poput greške u padežima, zamjenicama i sličnim tričarijama. Ali već sama činjenica da se jedna jezična varijanta (hrvatska) zajedničkog jezika mora prevoditi na ostale, a prijevod ispada kakvim ga vidite, jasno govori jezičnim puristima – svih i odasvudnih fela – da se radi o četiri (H, S, B, CG) različita jezika, zar ne?
Dopisujem se s ljudima sa svih strana štokavskog jezičkog područja, i sasvim se lijepo razumijemo bez Googlevog prevoditelja, što vjerojatno i ne bismo mogli da koristimo njegove prijevode. Primjerice, jeli mi žalost donijela zima ili mi je „tugnja“ donijela zimu, što – složit ćete se – nikako nije isto, s čime bi se i meteorolozi složili. I kao što ja razumijem svaki tekst pisan H,S,B,CG varijantama našeg jezika, tako i svi sa štokavskog područja bivše države razumijevaju moju varijantu kojom pišem, nimalo ponosan na nju – jer čemu biti ponosan na alat kojim nešto radiš (pišeš) umjesto na rezultat njegove upotrebe (tekst koji si napisao). Sasvim sam siguran da i nacionalšovinistički jezični puristi, koji ni ne znaju čemu jezik služi – mada ga upravo upotrebljavaju u toj osnovnoj funkciji – poput mene dobro razumiju inačice zajedničkog policentričnog jezika. Više negoli su sposobni razumijeti same sebe, no psihologija je i inače za neobrazovanu raju crna kutija. Pogledajmo kako drugi strojni prevoditelj „translatira“ hrvatski original u srpsku varijantu:
“Mnogo mi je žalosti donela ova zima, ali i veoma važnu spoznaju: da ne možeš preskočiti svoju meru, niti sam menjati svet u kome si se zatekao. Jedino možeš, kako ono reče Vesna Parun, očistiti zamagljeni prozor i kroz tu površinu, veliku kao dlan, gledati kako vani padaju pahulje, uveravajući te kako ćeš u lakoćom lebdenja i ti jednom dostići ispunjenje i mir.”
To je već puno bolje od Googleovog prevoditelja, praktično neznatno različito od originala, uglavnom ekavizirani ijekavski tekst. I upravo na praktički ovakav način meni odgovaraju srpske prijateljice/prijatelji koji nisu opterećeni arhaizmima, koje ionako koriste samo arhaični umovi u zaludnom nastojanju dokazivanja varijanti kao posebnih jezika, ali vrlo slikovitom dokazivanju vlastite neprimjerenosti vremenu u kojem bitišu. Još jedan strojni prevoditelj, ovako prevodi na „bosanski“ jezik.
„Mnogo mojih tuga prošla ove zime, ali i vrlo važan nalaz: da se ne može preskočiti svoju mjeru, niti mijenjati svijet u kojem vas uhvate. Samo ti, kao što je rekla je Vesna Parun, čist zamagljen prozor i kroz tu površinu, veliki kao ruku, gledati izvan padaju pahulje, uvjerljiv i kako će jednostavnost plutajućih i te jednom do ispunjenja i mir.“
Evo što čini „inteligencija“ poludjelih purista; nastoje (i to vrlo uspješno) svoju nedostatnu prirodnu, ugraditi u onu umjetnu, vjerojatno stroju uspješno dokazujući – usporedimo li njegove prijevode s originalom – da se zaista radi o totalno različitim jezicima.
Polako se približavamo klimaksu, konačnom zaključku testa koji će vas svrstati tamo kud zaista spadate, ma kakvo bilo vaše subjektivno mišljenje o sebi. Zamolio sam dvije inteligentne i stručne osobe – s obzirom da u ljude još uvijek imam više povjerenja no u strojeve – da mi predočeni odlomak Božice Jelušić „prevedu“ na takozvani „bosanski“ i takozvani „srpski“ jezik na kojima inzistiraju puristi oba naroda, kako bih ih usporedio s originalom, te testirao razumijevanje dobrovoljnih učesnika testa (na čemu im zahvaljujem!), spremnih da se suoče s konačnom ocjenom, ma kakva ona bila. Vrhunski bosanskohercegovački intelektualac, naučnik, esejist, pjesnik i literat, na moju molbu ovako je reagirao: „He, he, he, stari moj. Nema potrebe ništa prevoditi, jer to je isti jezik….čak i u “varijantama”. Nemam šta prevoditi.“, ali je na vrijeme – kao vrstan znanstvenik – shvatio da ovako važna tvrdnja zahtijeva i empirijsko potkrepljenje, naročito s obzirom na one koji sumnjaju u takav stav:
„Mnogo mi je belaja i žalosti donijela ova zima, ali i veoma važno saznanje: da ne možeš preskočiti svoju insansku mjeru, niti sam mijenjati dunjaluk u kome si se zatekao. Jedino možeš, kako ono reče Vesna Parun, očistiti zamagljeni pendžer i kroz tu površinu, veliku kao dlan, gledati kako vani padaju pahulje, uvjeravajući te kako ćeš u LAKOĆI LEBDENJA i ti jednom doseći ispunjenje, sabur i mir.“
Poznata srpska intelektualka, spisateljica i bivša novinarka pak je priložila svoj doprinos sa srpskom inačicom originala:
“Mnogo mi je žalosti donela ova zima, ali i veoma važnu spoznaju: da ne možeš da preskočiš svoju meru, ni da sam menjaš svet u kome si se zatekao. Jedino možeš, kako ono reče Vesna Parun, očistiti zamagleni prozor i kroz tu površinu, veliku kao dlan, gledati kako vani padaju pahulje, uveravajući te kako ćeš u LAKOĆI LEBDENJA i ti jednom dosegnuti ispunjenje i mir.”
Zbog pomanjkanja kontakata s Crnogorcima, morao sam se poslužiti „himself metodom“ (u slobodnom prijevodu, pomozi si pa će ti i bog pomoći), koristeći pravopisni priručnik u izdanju tamošnjeg ministarstva prosvjete i nauke.:
„Mnogo mi je žalosti donijela ova zima, ali i veoma važnu spoznaju: da ne možeš preskočiti svoju mjeru, niti sam mijenjati svijet u kome si se zatekao. Jedino možeš, kako ono reče Vesna Parun, očistiti zamagljeni prozor i kroz tu površinu, veliku kao dlan, gledati kako vani padaju pahulje, uvjeravajući te kako ćeš u LAKOĆI LEBDENJA i ti jednom doseći ispunjenje i mir.“
Uvjeren sam da je većina vas, onih bez moždanih defekata i s najmanje prosječnom inteligencijom, uspjela prepoznati varijetete raznoraznih oblika života predočenih na prethodnim fotografijama. Sad slijedi ključno pitanje koje zahtijeva jednostavni, potvrdni (D) ili niječni (N) odgovor. Jesu li tri prethodna teksta plus original, pisana na varijetetima jednog jezika, ili na četiri različita, uzajamno posve nerazumljiva? Ukoliko nemate vlastiti stav, postoje dvije deklaracije (jedan od naroda regije je izuzetno deklaratorno raspoložen) koje moguće uspiju – mimo vaše prirodne inteligencije – učvrstiti vaše sumnje. Autor, totalni lingvistički laik, u prvom redu ih doživljava na slijedeći način. Prva je tzv. „Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika“, koju su pisali „konji za konje“. Druga, imenovana „Deklaracija o zajedničkom jeziku“ pisana je od „ljudi za konje“ – koji uživaju u svom konjstvu, ne shvaćajući da su možda ipak samo ljudi – s namjerom da ih potaknu razmišljanju vlastitom ljudskom, a ne moguće samo fašničkom konjskom glavom. Nastojeći uspješno „operirati“ zabludjele mozgove, metaforički slično uspješnoj operaciji (nažalost, pacijent je kasnije umro, što nikako ne želim nikome od vas) „čovjeka drveta“:
Ne želeći nikome lingvističku „smrt“ (a ni onu biološku), što bi značilo da se živi a ustvari jezikoslovno mrtvi govornici četiri „jezika“ spominjana u tekstu uzajamno ne razumiju, želim im uspješno izlječenje. Kako svaki opit zahtijeva znanstvenu verifikaciju, predlažem učesnicima testa da se na kraju pogledaju u ogledalo, pa
dojave što su vidjeli. Ukoliko vidite ovo: CTR_+klik
i dobro promislite što vidite. Ukoliko je vaš odgovor, „travu i sijeno“, ili pak „svježu i sušenu varijantu istog entiteta, trave“, konačno ste bilo potvrdili ili pak uspjeli promijeniti svoj status, proučavanju kojega ste pristali čitanjem ovog teksta. Objema kategorijama zaista od srca želim, prvima sočnu ispašu, a drugima dobar tek pri degustiranju ljudskih delicija. P.S. Zbog štednje živaca čitatelja, u skraćenom prikazu rada izuzetnih znanstvenih dosega izostavio sam kako strojne, tako i ljudske prijevode originalnih bosanskih, srpskih i crnogorskih tekstova na hrvatsku, kao i sve ostale varijante zajedničkog jezika odgovarajućih naroda.
19.12.2018.g.
PR DIOGEN pro kultura
