Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.” (El Hudžurat, 11)
Allahov Poslanik, a.s, je rekao: “Neće čovjek primijetiti nešto negativno kod svog brata vjernika i to sakriti, a da zbog toga neće ući u Džennet.”
A u drugoj predaji se navodi: “Od ljepote čovjekovog islama jeste da se kloni onoga što ga se ne tiče.”
Halifa Hišam ibn Abdul-Melik tražio je od učenjaka Sulejmana el-Emeša da mu napiše vrline halife Osmana, radijallahu anhu,i mahane halife Alije, radijallahu anhu, pa mu je el-E‘meš napisao: “Da je hazreti Osman, radijallahu anhu, posjedovao vrline svih ljudi na Zemlji, to tebi ništa ne koristi, a da je hazreti Alija, radijallahu anhu, posjedovao mahane svih ljudi na Zemlji, to tebi ništa ne škodi. Ti se brini o sebi i pazi da tvoja briga ne budu greške, padovi i mahane drugih ljudi, jer ti za njih nećeš odgovarati. Dobra djela drugih ljudi koriste njima lično a ne tebi, pa se posveti ispravljanju svojih mahana, kajanju za svoja loša djela i uvećanju svojih dobrih djela, jer ćeš ih naći u svojoj knjizi na Sudnjem danu. I znaj da je znak čovjekove propasti njegova zaokupljenost grijesima i mahanama drugih ljudi.”
Jedan dobri prethodnik je rekao: “Kada bih vidio brata muslimana kako mu s brade kapa vino, prvo bih pomislio: ‘Neko ga je posuo vinom!’ Kada bih ga zatekao kako stoji na vrhu brda i govori: “Ja sam vam Gospodar najuzvišeniji!”, prvo bih pomislio: “On uči kur’ anski ajet!”
Navodi se da je jedan mladi slikar naslikao sliku za koju je pomislio da je najljepša i da nema grešaka. Želio je njome izazvati pažnju prolaznika pa je sliku stavio na javno mjesto i iznad nje napisao: 2Onaj ko vidi i najmanju grešku neka iznad tog mjesta stavi crveni znak.”
Vratio se u večernjim satima na mjesto gdje je ostavio sliku i imao je šta i vidjeti. Slika je bila prekrivena crvenim simbolima u tolikoj mjeri da je njen izvorni izgled potpuno uništen. Otišao je do svog učitelja i odlučio je napustiti slikarstvo zbog srama i poniženja koje je doživio. Učitelj mu je rekao da će on promijeniti samo riječi ili rečenicu upozorenja, a ne sliku. Naslikao je istu sliku i stavio je na isto mjesto, ali je sada ispod slike ostavio boje i kist, i napisao: “Ko vidi grešku na ovoj slici neka uzme kist i boje i neka ispravi grešku.”
Niko se nije ni približio slici do večeri. Ostavio ju je nekoliko dana, međutim, niko nije prilazio slici. Učitelj je to iskoristio, pa je svom učeniku rekao: “Zapamti dobro, mnogo je ljudi koji vide greške u svemu, ali su rijetki oni koji su spremni ispravljati greške.”
(Islam.ba)
