Krunidba na Duvanjskom polju i druge izmišljotine o kralju Tomislavu

GODINE 2025.* obilježava se 1100 godina od osnivanja Hrvatskog Kraljevstva, a kralj Tomislav ostaje u središtu tog narativa kao prvi hrvatski kralj. No, koliko je od onoga što znamo o njemu utemeljeno na dokazima, a koliko na kasnijim interpretacijama i mitovima?

Što se tradicionalno učilo o kralju Tomislavu?

Prema školskim udžbenicima, Tomislav je vladao od 910. do 928. godine, a kralj je postao 925. Pobijedio je Mađare i bugarskog cara Simeona u Bosni, a njegova vlast obuhvaćala je Slavoniju i veliki dio današnje Bosne i Hercegovine. No, mnogi od tih podataka su upitni i teško dokazivi.

Povijesna činjenica ili politički konstrukt?

Već u 19. i 20. stoljeću Tomislavova vladavina koristila se za oblikovanje nacionalističkih narativa. Teze o njegovoj vladavini nad Slavonijom i BiH služile su kao argument za ideju granice na Drini, no za to ne postoje čvrsti dokazi. Tijekom prve Jugoslavije Tomislav je tumačen kao simbol povijesnog bratstva Hrvata i Srba, osobito kroz priču o njegovom prihvatu srpskog kneza Zaharije. Nije slučajno da je jedan od sinova kralja Aleksandra Karađorđevića dobio ime Tomislav.

Postoji li dokaz da je Tomislav bio kralj?

Iako o Tomislavu nema mnogo pouzdanih podataka, povjesničari se slažu da je zaista postojao. Njegovo ime spominje papa Ivan X. u spisima o crkvenom saboru u Splitu 925. godine, nazivajući ga kraljem. To je glavni razlog zbog kojeg se ta godina uzima kao godina njegove krunidbe iako ne postoji konkretan dokaz o samom činu krunidbe (što ne znači da se nije negdje i održala).

Jedan od najvažnijih izvora o Tomislavu je Historia Salonitana Maior Tome Arhiđakona iz 13. stoljeća, koja sadrži bilješke o splitskim crkvenim saborima 925. i 928. godine. Prema tim podacima, Tomislav je prvi hrvatski vladar koji je nosio titulu kralja (rex) i upravljao dalmatinskim gradovima i otocima koji su nominalno bili pod bizantskom kontrolom. Međutim, Ivan Lučić-Lucius, otac hrvatske historiografije, odbacio je djelo Historia Salonitana Maior kao nepouzdan izvor i smatrao Stjepana Držislava prvim okrunjenim kraljem Hrvatske.

Mit o krunidbi na Duvanjskom polju

Priča o krunidbi Tomislava na Duvanjskom polju potpuno je neutemeljena. Njezin izvor je Ivan Kukuljević Sakcinski, koji je u 19. stoljeću iz Ljetopisa popa Dukljanina preuzeo podatak o krunjenju nekog kralja Svatopluka na polju Dalma. Kukuljević je zaključio da je Svatopluk zapravo Tomislav, a Dalmu je povezivao s Duvnom. Povjesničari danas odbacuju tu teoriju.

Ljetopis popa Dukljanina, srednjovjekovni spis iz 12. stoljeća, sadrži brojne priče o nepoznatim vladarima i služi kao neprecizan, ali često korišten izvor za mitove. Kukuljević je u kontekstu nacionalnog preporoda želio stvoriti priču o Hrvatskom Kraljevstvu koja bi potaknula nacionalnu svijest.

Granice kraljevstva i vojni uspjesi

Srednjovjekovne granice nisu bile fiksne linije kao danas. Teza da je Tomislav vladao do Drave i Drine temelji se na priči da je pobijedio Mađare i Bugare, no izvori za te tvrdnje su nepouzdani. Ljetopis popa Dukljanina spominje pobjedu nad Mađarima, ali ne navodi gdje i kako se ona dogodila.

Dakle, za pobjedu nad Mađarima izvor je isti onaj Ljetopis iz kojeg je proizašla izmišljena priča o krunjenju na Duvanjskom polju.

Da je Tomislav zaista bio moćan vladar velikog područja, vjerojatno bi ostali fizički dokazi o njegovoj vlasti, poput natpisa na crkvama ili nadgrobnih spomenika, ali takvi dokazi ne postoje. No, to što dokazi ne postoje opet nije dokaz da nije bio moćan.

Do kada je vladao Tomislav?

Tomislav se ne spominje u spisima sa splitskog crkvenog sabora 928. godine, pa se pretpostavlja da je do tada umro. No, ni za to ne postoje sigurni dokazi.

Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet u djelu O upravljanju carstvom piše da je Hrvatska imala 100.000 pješaka, 60.000 konjanika i flotu ratnih brodova. No, on ne spominje Tomislava, nego njegove nasljednike. Povjesničari su složni da su te brojke pretjerane, ali moguće je da je Hrvatska u to doba bila značajna vojna sila.

Mit i povijesna stvarnost

Povijesni narativi o Tomislavu oblikovani su prema političkim potrebama raznih epoha. U 19. stoljeću služio je nacionalnom preporodu, u prvoj Jugoslaviji simbolu jugoslavenskog jedinstva, a danas kao temelj nacionalnog identiteta Hrvatske. No, malo toga što se o njemu tvrdi može se sa sigurnošću potvrditi.

Ono što znamo jest da je Tomislav postojao i da ga papa Ivan X. naziva kraljem 925. godine. Sve ostalo – njegove bitke, granice kraljevstva, pa čak i način njegove krunidbe – ostaje u sferi povijesnih nagađanja i kasnijih konstrukcija.

Povijest srednjeg vijeka obilježena je fragmentiranim i često nepouzdanim izvorima. U slučaju Tomislava mnogo je toga izgubljeno u vremenu, a ono što danas znamo rezultat je interpretacija kasnijih povjesničara i političkih potreba različitih era.

*Kako ne postoji nijedan datum koji bi bio povezan s Tomislavom, stavili smo datum 23. veljače da bismo ispričali priču